Šabijer Lete Bergareće

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šabijer Lete Bergareće
Šabijer Lete u toku performasa benda Ez Dok Amairu, 9. septembra 1971. godine
Datum rođenja(1944-04-05)5. april 1944.
Mesto rođenjaOiartzun
Datum smrti4. decembar 2010.(2010-12-04) (66 god.)
Mesto smrtiSan SebastijanŠpanija

Šabijer Lete Bergareće (Ojarcun, Baskija, 5. april 1944. – Donostija, Baskija, 4. decembar 2010) bio je baskijski pisac, pesnik, pevač i političar. Počeo je da piše od malih nogu i često je objavljivao članke u časopisu „Zeruko Argiak“ . 1965. godine osnovao je bend baskijske muzike sa Mikelom Laboom, Benitom Lerćundijem, Jošeanom Arceom, Hose Anhelom Irigaraijem i Lurdes Iriondo. Bend, koji se zvao Ez Dok Amairu, prestao je da postoji 1972. godine, ali Šabijer Lete je nastavio da peva sa Lurdes Iriondo, koja je do tada postala njegova supruga.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pevač i glumac[uredi | uredi izvor]

Šabijer Lete je pohađao školu La Salle u Ereri, Donostija. Nakon završene srednje škole otišao je u Taragonu da studira tehničke studije, ali ih nije završio. Umesto toga, išao je u bioskop i vreme provodio čitajući. Kada se vratio u Baskiju, počeo je da radi u fabrici u Pašaji (Gipuskoa), gde počinje da piše svoje prve pesme. Voleo je da čita od malih nogu i rano je počeo da piše.[2] Pored toga što je pisao za časopis „Zeruko Argiak“ od 1965. godine bio je i u bliskoj vezi sa svetom glume. Jedan je od osnivača grupe Ez Dok Amairu, a ime bendu je dao Horhe Otejsa. San ovog poznatog vajara bio je da stvori pokret za oporavak baskijske kulture, koji bi okupio sve umetničke discipline. Na polju muzike, taj cilj se ogledao u pomenutom Leteovom bendu. Bile su to godine Frankove diktature u Španiji, ali dovoljno Baska je bilo spremno da pretvarajući pesme u vrisak poboljša situaciju.[3] Na nesreću, 1970. godine bend se raspao.

Lete je sarađivao i sa pevačima poput Anćona Valverdea sa kojim je otpevao pesme berčolara Lisardija i Ćirite. Šabijer Lete, kako bi postavio temelje modernog baskijskog pozorišta, radio je i u svetu glume. Tada upoznaje Euhenija Arosenu sa kojim kasnije sarađuje. Dela koja su proizašla iz te saradnje dovela su do novih pozorišnih grupa u Ojarcunu.[1]

Najvažniji deo Leteovih pesama su reči same po sebi, iako je muziku za iste vrlo često sam komponovao. Pored svoga teksta, Lete je pevao i pesme drugih pevača, poput Žaka Brela. Na isti način, i drugi pevači su koristili Leteove pesme za svoja muzička dela, kao na primer Mikel Laboa, Anćon Valverde, Imanol Larsabal ili Benito Lerćundi.

Pesnik[uredi | uredi izvor]

Lete je počeo da piše poeziju 1964. godine, a prvu knjigu pesama pod nazivom „Egunetik egunera orduen gurpilean“ (Iz dana u dan na točkvima sati) objavio je 1968. godine. U ovoj knjizi poezije prisutna je osuda društvene  nepravde tog vremena, a primetan je i uticaj socijalne poezije Gabrijela Areštija. Lete je kritikovao pesnike koji su izbegavali da unesu nemir u one koji su na vlasti, jer su se jednostavno izgubili u stilskim igrama izbegavajući da se bave društvenom stvarnošću.

Njegova druga knjiga pesama pod nazivom „Bigarren poema liburua“ (Druga knjiga pesama) objavljena je 1974. godine. Ovo delo je bilo mnogo prisnije od prvog. Pod uticajem francuske egzistencijalističke filozofije, Lete je više razmišljao o temama kao što su život i smrt.

Sledeća knjiga pesama izašla je 1981. godine: „Urrats desbideratuak“ (Preusmereni koraci) u kojoj je jezik postajao sve jači, a pesme su odražavale pesimizam i očaj ustupajući mesto filozofskim mislima pod uticajem Ničea.

Kada se oporavio od bolesti, Lete je 1992. godine objavio svoju četvrtu knjigu pesama pod nazivom „Zentzu antzaldatuen poemategia“ (Pesmarica o transmutiranim čulima). Dobio je nagradu za poeziju Felipe Arrese Beitia, koju dodeljuje Euskaltzaindia (Akademija baskijskog jezika). Ubrzo nakon toga, izmenjeno izdanje te knjige izašlo je pod drugim imenom: „Biziaren ikurrak“ (Simboli života).[1]

2009. godine Lete je dobio nagradu za knjigu pesama „Egunsentiaren esku izotzak“ (Ledene ruke zore) i iste godine je postao član Jakiunde, baskijske akademije nauka i umetnosti.[4]

Političar[uredi | uredi izvor]

Posle svog trećeg izdanja, Lete je na neko vreme napustio svet književnosti da bi se u potpunosti posvetio svetu politike. Tokom 80-ih zauzeo je mesto generalnog direktora, zatim odbornika, nakon čega je postao član Odeljenja za kulturu lokalnog veća Gipuskoe, ali je zbog zdravstvenih problema definitivno odustao od političke aktivnosti.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Zadobio je težak udarac 2005. godine kada mu je supruga Lurdes umrla nakon duže bolesti. Šabijer Lete umro je 4. decembra 2010. godine u 66. godini života zbog teške bolesti koja mu je dijagnostikovana 1985. godine.[5]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • Xabier Lete (1974, Elkar).
  • Bertso zaharrak (1974, Elkar). Zbirka starih stihova sa Anćonom Valverdeom i Julenom Lekuonom.
  • Txirritaren bertsoak (1975, Elkar). Stvoreno sa Anćonom Valverdeom.
  • Xabier Lete eta Lurdes Iriondoren 4 disko txikiren bilduma (LP 33 r.p.m.) (1976, Edigsa).
  • Kantatzera noazu (1976, Elkar).
  • Lore bat, zauri bat (1977, Elkar).
  • Eskeintza (1991, Elkar).
  • Hurbil iragana (1992, Elkar). Zbirka.
  • Berrehun urtez bertsotan (2001, Elkar). Duge zbirke poezije.
  • R.M.Rielkeren "Orduen Liburua" (2004, Pamiela).
  • Xabier Lete Zuzenean. Errenteria 1999.IX.25. Azken Konztertua (2 Live CD) - (2010, A&M Kultur Promotora).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Edad, biografía de Xabier Lete”. Last.fm (na jeziku: španski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  2. ^ „"Al final te reconcilias con la humanidad a través del respeto". Deia…”. archive.is. 2013-04-08. Arhivirano iz originala 08. 04. 2013. g. Pristupljeno 2020-12-22. 
  3. ^ AURTENETXE ZALBIDEA, Auritz. „Introducción al movimiento cultural Ez dok amairu”. www.euskonews.eus (na jeziku: španski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  4. ^ „Un poeta en el nacionalismo vasco”. Sabino Arana Fundazioa (na jeziku: španski). Pristupljeno 2020-12-22. [mrtva veza]
  5. ^ „Xabier Lete, biografía de un referente cultural vasco”. Euskal Irrati Telebista (na jeziku: španski). Pristupljeno 2020-12-22. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]