Pređi na sadržaj

Šablon:IČ-Proteazom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sastavljeni kompleks hslV (plavo) i hslU (crveno) iz -{E. coli}-. Smatra se da ovaj kompleks proteina toplotnog udara podseća na pretka modernog proteazoma.
Sastavljeni kompleks hslV (plavo) i hslU (crveno) iz E. coli. Smatra se da ovaj kompleks proteina toplotnog udara podseća na pretka modernog proteazoma.

Proteazomi su proteinski kompleksi prisutni kod svih eukariota i arheja, i kod nekih bakterija. Kod eukariota, oni se nalaze u jedru i citoplazmi. Glavna funkcija proteazoma je razgradnja nepotrebnih ili oštećenih proteina putem proteolize, hemijske reakcije kojom se razlažu peptidne veze. Enzimi koji izvode ovu reakcije se zovu proteaze. Proteazomi su deo velikog mehanizma kojim ćelije regulišu koncentraciju pojedinih proteina i razgrađuju nepravilno savijene proteine. Proces degradacije proizvodi peptide sa oko sedam do osam aminokiselina, koji se zatim dalje razrađuju u aminokiseline i koriste u sintezi novih proteina. Proteini se obeležavaju za degradaciju malim proteinom zvanim ubikvitin. Reakcija obeležavanja je katalizovana enzimima ubikvitinskim ligazama. Vezivanje jednog ubikvitina na protein je signal drugim ligazama da vežu dodatne molekule ubikvitina. Rezultat je poliubikvitinski lanac za koji se vezuje proteazom, čime se omogućava degradacija ciljnog proteina.

Put proteazomske razgradnje je važan za mnoge ćelijske procese, uključujući ćelijski ciklus, regulaciju ekspresije gena i response na oksidativni stres. Važnost proteolitičke razgradnje unutar ćelija i uloge ubikvitina u proteolitičkim putevima bila je naglašena dodeljivanjem Nobelove nagrade za hemiju 2004. godine Aronu Čihanoveru, Avramu Heršku i Irvinu Rouzu.