Šaspo (puška)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šaspo M. 1867
Vrstapuška ostraguša
Poreklo Francuska
Upotreba
Upotreba uFrancuska i mnogi drugi
Specifikacije
Masa4.050 kg
Dužina1.305 mm
Kalibar11 mm
Vrsta operacijesporometna (jednometna) ostraguša
Način dejstvaobrtnočepni zatvarač
Brzina paljbe9 met/min
Brzina zrna420 m/s
Maks. ef. dometdo 1.000 m
Način punjenjaostraguša

Šaspo M. 1867 (engl. Fusil modèle 1866 Chassepot), francuska sporometna puška ostraguša iz 19. veka.[1]

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Prve ostraguše bile su jednometne (bez magacina): punile su se iz fišeklije ili dodavanjem, metak po metak, i postizale su brzinu gađanja od 2-3 metka u minutu. Za razliku od sprednjača, mogle su se upotrebljavati i iz ležećeg klečećeg stava, pa se strelac mogao bolje koristiti zemljištem. Metak se opaljivao udarom igle zatvarača u kapislu - puške iglenjače. Takve su bile pruska Drajze M. 1841 (kalibra 15,43 mm), američka Lankaster M. 1854, francuska Šaspo M. 1867, italijanska Karkano M. 1867, ruska Karle M. 1856/68.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Puška Šaspo bila je jedna od prvih ostraguša sa udarnom iglom, koja se punila sjedinjenim metkom u papirnoj čahuri. Zatvarač puške bio je uzdužno valjkast i imao je dugu iglu koja je probijala kartonsku čahuru i barutno punjenje, i udarala u kapislu na postolju zrna. Francuski puškar Antoan Šaspo (franc. Antoine Chassepot) konstruisao je 1866. iglenjaču sličnu nemačkoj pušci Drajze iz 1838: ostraguša sa cilindričnim klizećim zatvaračem, koji se ručicom pokretao u sanduku[a] u pravcu ose cevi (napred i nazad[b]) i kao čep zatvarao cev (čepni zatvarač). Bravljenje (čvrsto spajanje sa sandukom) vršilo se okretanjem tela zatvarača udesno za četvrtinu kruga. Delovi za opaljivanje (igla i opruga) bili su u telu zatvarača. Opruga udarne igle automatski se zapinjala pri zatvaranju zatvarača. Za razliku od sistema Drajze, puška Šaspo imala je kraću iglu, pošto je kapisla bila na dnu čahure, i gumeni čep na prednjoj strani zatvarača, što je smanjivalo gubitak barutnih gasova i kinetičke energije i znatno povećalo domet puške. [2] Cev je imala 4 žleba, a izbacivala je zrno težine 25 grama.[1]

U borbi[uredi | uredi izvor]

U francusko-pruskom ratu francuska puška Šaspo pokazala se znatno bolje od nemačke puške Drajze: imala je veću brzinu gađanja (9 prema 7 zrna u minutu) i znatno veći domet (zbog veće početne brzine zrna - 420 prema 229 m/s). To nije uticalo na ishod rata, pošto su Nemci mali bolju komandu, koncentraciju trupa i artiljeriju, iako se u nekim manjim okršajima vatrena moć francuske pešadije pokazala znatno većom od nemačke.[1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zadnji deo cevi sa otvorom za punjenje.
  2. ^ Slično rezi na vratima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 7, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 548-550
  2. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 10, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str. 676