Šmalkaldski rat
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Šmalkaldski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Sveto rimsko carstvo, Španska imperija, Saksonija, Kraljevina Ugarska, Kraljevina Bohemija | Šmalkaldski savez | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Karlo V | Johan Frederik I, izborni knez Saksonije |
Šmalkaldski rat vođen je od 1546. do 1547. godine između nemačkih protestantskih knezova udruženih u Šmalkaldskom savezu i nemačkog cara Karla V.
Šmalkaldski savez[uredi | uredi izvor]
Šmalkaldski savez osnovan je 1531. godine radi odbrane protestantizma i ostvarenja samouprave. Savezu su pripadali protestantski gradovi, tako da je postao ozbiljna smetnja politici cara Karla. Angažovan u borbama protiv Francuske i Turske, car sve do 1544. godine nije mogao ništa preduzeti protiv saveza. Pošto je zaključio mir sa Francuskom (1544. godine) i pridobio protestantskog vojvodu, kasnije izbornog kneza Morica Saksonskog, kneza Hansa fon Kistrina i druge, počeo je s pripremama za likvidaciju Saveza i učvršćivanje svoje vlasti. Pošto su vođe Saveza, saksonski izborni knez Johan Fridrih i Filip I Hesenski 1546. godine odbili da učestvuju na Tridentskom koncilu, car ih je proglnao. To je bio povod za Šmalkaldski rat.
Rat[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d2/Carlos_V_en_M%C3%BChlberg%2C_by_Titian%2C_from_Prado_in_Google_Earth.jpg/220px-Carlos_V_en_M%C3%BChlberg%2C_by_Titian%2C_from_Prado_in_Google_Earth.jpg)
U jesen iste godine našle su se na Dunavu dve protivničke vojske, svaka približne jačine oko 40.000 pešaka i 2-6000 konjanika; carskom vojskom komandovao je španski vojskovođa Alba, a savezničkom Johan Fridrih i Filip. Ratna dejstva sastojala su se u posedanju logora, zauzimanju položaja, obostranom artiljerijskom dejstvu, mnogobrojnim čarkama i osvajanju nebranjenih gradova. Vremenske prilike bile su nepovoljne; obe vojske trpele su zbog nezadovoljstva u redovima najamnika koji nisu primali redovne novčane prinadležnosti. Sve to je navodilo na obostrano izbegavanje sudara. No, kad je car iz Italije i Holandije dobio potrebnu pomoć, uključujući i artiljeriju, Alba je preuzeo inicijativu. Na vest da je Moric upao u Saksoniju, vođe saveza su u novembru 1546. godine kod Donauverta raspustili svoje trupe, što je Alba iskoristio i pokorio sve protestantske gradove sem Magdeburga i Bremena.
Kraj rata[uredi | uredi izvor]
Šmalkaldski savez raspao se 1547. godine, a posle carske pobede kod Milberga, borbe između Morica i cara (1552) i prelaska Albrehta Bradenburškog na stranu cara, zaključen je verski Augsburški mir. Najzad, Pasauskim ugovorom od 2. avgusta 1555. godine protestantima je privremeno priznata verska sloboda, zbog koje je Šmalkaldski rat i vođen.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, tom 9 (573)