Accusatīvus cum infinitīvo
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Accusatīvus cum infinitīvo (akuzativ sa infinitivom) je latinska konstrukcija koju čine verbum regens (glavni glagol) aktivnog značenja, subjekat u akuzativu (uvek bez predloga) i predikat u infinitivu. Na srpski jezik se prevodi zavisno-iskaznom rečenicom na taj način što se akuzativ prevodi subjektom, a infinitiv ličnim glagolskim oblikom u vremenu i stanju u kome se nalazi infinitiv latinskog glagola.
- Ako je predikat u infinitivu prezenta, radnja je istovremena sa radnjom glavnog glagola.
- Ako je predikat u infinitivu perfekta, radnja se desila pre radnje glavnog glagola.
- Ako je predikat u infinitivu futura, onda se radnja dešava posle radnje glavnog glagola.
Primer kada je predikat u infinitivu prezenta:
Video Marcum legere.
- Video - glavni glagol
- Marcum - subjekat u akuzativu
- legere - predikat u infinitivu
Vidim Marka kako čita.
Prevod: Primer kada je predikat u infinitivu perfekta:
Serbliam cisalpinam in quatuor partes tributam fuisse Porphyrogenitus cap. 30 docet. (Danijele Farlati, Illyricum sacrum I, str. 123)
- Serbliam cisalpinam - subjekat u akuzativu
- fuisse - predikat u infinitivu
- docet - glavni glagol
Prevod: Porfirogenit u 30. poglavlju obaveštava da je ovostrana Srbija bila podeljena na četiri dela.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Б. Шијачки-Маневић, Граматика латинског језика, Београд 1996, стр. 235-242.
- Z. Milanović, Gramatika latinskog jezika, Zemun 2008, str. 157-160.