Carski i kraljevski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa K. u. k.)
Oznaka vojne komande u Austrougarskoj (1900)

Carski i kraljevski (c. i kr.; njem. kaiserlich und königlich, tipično skraćeno kao k. u. k., k. und k., k. & k.)[a] fraza je koja se odnosi na dvor i/ili vlast Habzburgovaca u široj istorijskoj perspektivi. Pojedini autori ograničavaju upotrebu fraze samo na Dvojnu monarhiju Austrougarsku od 1867. do 1918. godine. Tokom tog perioda, habzburški monarh vladao su istovremeno kao car (njem. Kaiser — car Austrije) i kralj (njem. König — kralj Ugarske), dok su dvije teritorije bile spojene u realnu uniju (slično federaciji dvije države u ovom slučaju). Akti zajedničke vlade koja je bila odgovorna samo za carsko i kraljevsko (c. i kr.) ministarstvo spoljnih poslova, c. i kr. ministarstvo rata i c. i kr. ministarstvo finansija (finansiranje druga dva ministarstva), usvajani su u ime „Njegovog carskog i kraljevskog veličanstva”, a središnja državna tijela ima su nazive s prefiksom c. i kr.

Simbolična upotreba veznika i[uredi | uredi izvor]

Prije 1867, teritorije pod kontrolom habzburškog monarha u Beču naizmjenično su koristile carski i kraljevski[1][2][3] ili carsko-kraljevski. Nijednim od pravopisnih pravila nije definisana hijerarhija među habzburškim dinastičkim kraljevstvima, vojvodstvima i drugim političkim tijelima. Habzburški monarsi su kao kraljevi vladali Ugarskom, Bohemijom i Hrvatskom. Titula cara primjenjivala se za njihovu ulogu šefova konglomerata uglavnom njemačkih država unutar Svetog rimskog carstva do 1806. godine. Titula cara takođe je identifikovala njihovu uloga vladara novoimenovanog Austrijskog carstva od 11. avgusta 1804. godine.

Naziv „Carsko-kraljevska vojska” koristio se od 1745, gdje je „kraljevska” označavala Kraljevinu Ugarsku, koja nije bila dio Svetog rimskog carstva, ali je bila pod habzburškom upravom.[4]

Nakon Austro-ugarske nagodbe 1867, Ugari su insistirali na upotrebi veznika i u svim prilikama kako bi istakli novi autonomni status kraljevine unutar Habzburškim zemalja. Upotreba fraze „carski i kraljevski” određena je u pismu koje je car napisao 17. oktobra 1889. za vojsku, mornaricu i institucije koje dijele oba dijela monarhije.[5] Prema tome, skraćenica c. kr. odnosi se samo na institucije „austrijskog” dijela Austrougarske (Cislajtanija). Skraćenica kr. ug. (znači „kraljevsko ugarsko”) odnosi se vladine organe Kraljevine Ugarske (Translajtanija).

U službenim dokumentima, korišćena skraćenica daje informacije o ciljanom zemljištu:

  • c. kr. ili c.-kr. — „carsko (austrijsko) — kraljevsko (bohemsko)” odnosi se na Austrijsko carstvo prije 1867. i na austrijski dio Austrougarske 1867—1918. godine.
  • c. i kr.— „carsko (austrijsko) i kraljevsko (ugarsko)” odnosi se na Austrougarsku 1867—1918.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^
    • cs. és k. (császári és királyi) na mađarskom
    • c. a k. (císařský a královský) na češkom
    • C. i K. (Cesarski i Królewski) na poljskom
    • c. in k. (cesarski in kraljevski) na slovenačkom
    • I.R. (Imperiale Regio) na italijanskom

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Scheyb, Franz Christoph von (1756). Heinrich Jasomirgott, eine Lobschrift auf Ihre Kaiserliche und Königliche Majestäten: bey Gelegenheit der feyerlichen Erneuerung der uralten Universität zu Wien (na jeziku: nemački). Trattner. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  2. ^ Senkenberg, Renatus Karl von; Senkenberg, Karl Christian von (1797). „An Ihro Kaiserliche und Königliche Majestät allerunterthänigster Gegenbericht unserer der Gebrüder Freyherrn von Senkenberg auf den von Burgermeister und Rath der Stadt Frankfurt unter dem 30. Mai 1796 eingegebenen Bericht / [ allerunterthänigste Renatus Karl und Karl Christian Freiherrn von Senkenberg]” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  3. ^ Mosel, Ignaz Franz von (1835). Geschichte der Kaiserl. königl. hofbibliothek zu Wien (na jeziku: nemački). Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  4. ^ Zachar, József (2004). Habsburg-uralom, állandó hadsereg és magyarság 1683-1792. Budapest: Zrínyi Kiadó. str. 104. ISBN 9633273781. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  5. ^ Otto, Jan; Studnička, František Josef, ur. (1900). Ottův slovník naučný: Krajčij-Ligustrum (na jeziku: češki). Vydavatel a nakladatel J. Otto. Pristupljeno 6. 3. 2021.