Rosenstolz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rozenštolc
Rozenštolc
Muzički rad
Aktivni period1991—2012.
OsnivanjeBerlin, Nemačka
Žanrpop, rok
Članovi
Sadašnji članoviAna R.
Peter Plate
Veb-sajtwww.rosenstolz.de

Rozenštolc (nem. Rosenstolz — „ponos ruže”) bio je nemački muzički duo iz Berlina.

Članovi[uredi | uredi izvor]

Ana R. (Andrea Natali Nojenhofen, rođ. Rozenbaum; nem. Andrea Natalie Neuenhofen) je rođena 1969. godine u Berlinu. Pokušavala je da se oproba kao pevačica još u doba Istočne Nemačke. Međutim, uvek su je odvraćali od te pomisli. Radila je kao hemijski laborant i od plate je sebi plaćala časove pevanja. Posle toga je usledio pad Berlinskog zida.

Peter Plate je rođen 1967. u Nju Delhiju. Nakon odsluženja vojnog roka i studija socijalne pedagogije odlučio je da ode za Berlin i to bez nekog pravog cilja ali sa željom da se bavi muzikom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi koncert Rozenštolca održan je u oktobru 1991. U galeriji Belevu u Berlinu, i sa jedva 30 posetilaca, od kojih je polovina činila njihove prijatelje nije predstavljao naročiti uspeh. U očima Petera bilo je to užasno razočarenje. Naime, Ana je imala ideju da se za svaku pesmu drugačije obuče. Samo što je zaboravila da presvlačenje iziskuje malo vremena, pa je tako sramežljivi Peter između dve pesme stajao za svojom klavijaturom čekajući divu, dok je publika skandirala. „To je bila stvarno trauma“, kaže danas Peter.

Međutim, Rozenštolc nije odustajao i posle nekoliko koncerata čuli su ih nekadašnji producenti Nine Hagen i Toma Milera i ponudili im da izdaju album. Debi-album „Soubrette werde ich nie“ (Nikada neću biti sopranistkinja) pojavio se krajem 1992. Ana i Peter su ponosni na njega ali je album pretrpeo fijasko, iako je sadržao pesme koje su na isti kalup kao i neke njihove sadašnje kultne pesme, npr. „Königin“ (Kraljica) ili „Schlampenfieber“ (Groznica kučki).

Pisali su nove pesme, održavali koncerte i izvan Berlina i mogli su da žive sa 500 maraka koje im je producent davao iz svog novčanika. U februaru 1993. tadašnja malobrojna publika nije imala više negativan stav prema Rozenštolcu i broj posetilaca na koncertima je rastao sa brojem prodatih albuma.

Sa naslovnom pesmom drugog albuma „Nur einmal noch“ (Samo još jednom), koji se pojavio 1994. godine, bili su prvi na radio-listama u Berlinu. Od ušteđevina su snimali skupe video-spotove ali ih nijedna stanica nije puštala. Međutim, turneje su bile sve duže, klubovi veći a bend odavno već nije brojao samo dva člana. 1995. rezervisali su Metropol u Berlinu što je bio hrabar korak. 1000 karata je bilo toliko brzo rasprodato da su morali da urade još jedan koncert. Interesovanje velikih diskografskih kuća probudilo se tek godinu dana kasnije kada je izašao album „Mittwoch ist er fällig" (Sredom nije sasvim svoj). Tako je Rozenštolc prešao u drugu diskografsku kuću, što je bila dobra odluka jer niko drugo ne bi progurao tako dobro Rozenštolc kao što je Tim Rener, tadašnji šef kompanije Univerzal.

1998. godina bila je problematična: Trebalo je da učestvuju na takmičenju za nemačkog predstavnika na Evroviziji. Sa izgovorom da to uopšte nije njihova sfera interesovanja, probali su Ana i Peter da se izvuku odatle. Ipak su nastupili sa pesmom „Herzensschöner“ (Požuda srca) i završili kao drugi iza Gilda Horna.

Preko 10 godina radili su bez prekida kako na turnejama tako i u studiju, kada su odlučili da naprave pauzu 2005. februara 2006. vraćaju se albumom „Das große Leben "(Veliki život). Od aprila krenula je nova turneja koja u jesen u obliku DVD-ja bila dostuna fanovima. Rozenštolc je bio na vrhuncu svoje slave: Album „Das große Leben" je godinu dana bio na listi najslušanijih albuma i to čak 40 nedelja u prvih 10. Međutim, kao da se tamni oblak nadvio nad sudbinom ovog dua: iznenadna smrt majke Ulfa Somera, životnog saputnika Petera Platea, bila je nenadoknadivi gubitak. Ona ne samo da je bila njihov dugogodišnji oslonac već i vrlo blizak prijatelj. Pod ovim tužnim okolnostima, rad na novom albumu značio je i oproštaj od bučnih i jakih efekata. I u tekstu i u muzici dominiraju teme smrti, gubitka i poverenja. Album „Die Suche geht weiter" (Potraga ide dalje) objavljen je krajem septembra 2008.

Singl sa tog albuma „Gib mir Sonne" (Vrati mi sunce) je njihova prva pesma koja je ikada bila na vrhu nemačkih muzičkih listi. Malo manje uspešni, ali svakako zapaženi, pratili su ga singlovi „Blaue Flecken" (Modrice) i „Wie weit ist vorbei?" (Koliko daleko je prošlost?). Bolest Petera Platesa tokom turneje „Die Suche geht weiter" primorala je bend na pauzu. Pevaču i kompozitoru pesama dijagnostikofan je sindrom izgaranja.

Dana 20. decembra 2012. godine objavljeno je da su se Ana R. i Peter Plate razišli na neodređeno vreme. Ana R. trenutno je deo novog benda pod nazivom Gleis 8.

Stil[uredi | uredi izvor]

Mnogi ne bi znali u koju vrstu muzike da svrstaju Rozenštolc. Neki bi njihovu muziku nazvali jednostavno šlagerima, drugi smatraju ovaj kultni bend glasnicima homoseksualnosti. Po njihovoj sopstvenoj definiciji, Rozenštolc je pop grupa, gde pop muzika uživa u slobodi i meša se sa svim pravcima, bilo da je to klasika, rok ili r'n'b.

Što se homoseksualnosti tiče, Peter Plate se još od svoje 19. godine deklariše kao homoseksualac i već 10 godina živi sa svojim partnerom (i producentom) Ulfom Somerom. Ana je „sasvim obična devojka“ i udata je za svog supruga od 2002. Rozenštolc se zalaže za ljude obolele od side i od turneja su skupljali šestocifrene iznose kao dobrovoljni prilog.

Iz albuma u album, Rozenštolc beleži sve veće uspehe. Dobijaju sve veći broj priznanja i nagrada. Sve veći broj fanova, uspešne turneje i plasmani albuma u prvih deset na muzičkim listama pokazuju da su napornim radom i ljubavlju prema muzici uspeli da se ustoliče na nemačkom tržištu. Samo na završnom koncertu na turneji „Macht Liebe“ (Vodite ljubav) 2003. godine posle 27 rasprodatih koncerata našlo se 17 000 ljudi u Open-Air areni da zajedno sa Rozenštolcom uživo dožive deo fantastičnog osećaja života.

Albumom „Herz“ (Srce), objavljenim 2004. godine, ovaj berlinski duo je učvrstio svoj status na nemačkoj muzičkoj sceni i ubedili kritičare i fanove svojim jakim i izrazitim pesmama i tekstovima.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • 1992. Soubrette werd' ich nie - Nikada neću biti sopranistkinja
  • 1994. Nur einmal noch - Još samo jednom
  • 1995. Mittwoch is’ er fällig - Sredom nije sasvim svoj
  • 1996. Objekt der Begierde - Predmet požude
  • 1997. Die Schlampen sind müde - Kučke su umorne
  • 1999. Zucker - Šećer
  • 2000. Kassengift - Neupotrebljiva roba
  • 2002. Macht Liebe - Vodite ljubav
  • 2004. Herz - Srce
  • 2006. Das große Leben - Veliki život
  • 2008. Die Suche geht weiter - Potraga ide dalje
  • 2011. Wir sind am Leben - Živi smo

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]