Бела врба

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bela vrba
Listovi bele vrbe su beli na naličju
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. alba
Binomno ime
Salix alba
Rasprostranjenost vrste

Bela vrba[1] (Salix alba) je dvodomo listopadno drvo iz familije vrba (Salicaceae).

Opis[uredi | uredi izvor]

Listopadno drvo, visoko do 30 m sa širokom krošnjom. Kora je smeđesiva, izbrazdana. Vrhovi grana savijeni su prema dole. Listovi su lancetasti sa zašiljenim vrhom i usko klinasto suženi u kratku dršku. Lice liske je tamnozeleno i glatko, naličje je belo od sitnih poleglih dlaka. Dvodoma biljka. Muški i ženski cvetovi su u cvastima, resama. Muški cvetovi su sa po dva prašnika; pri osnovi sa dve nektarije. U ženskom cvetu su tučak, a kasnije plod skoro sedeći. Plod je čaura sa mnogo sitnog semena. Cveta od marta do juna meseca.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Vrba raste u dolinama reka, na plavnim područjima, ritovima i sl.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Kora vrbe sadrži derivate salicilne kiseline. Kora mladih grana vrbe guli se u rano proleće i suši brzo, na suncu. Napitak pripremljen kratkotrajnim kuvanjem kore vrbe daje se više puta na dan kod prehlade, gripa, reumatičnih tegoba, glavobolje. Snižava povišenu telesnu temperaturu, dovodi do preznojavanja i umanjuje osećaj bola. Često se kombinuje sa cvetom lipe i zove. Spolja se kora vrbe upotrebljava kod upala i infekcija kože. Grane se upotrebljavaju za grube pletarske radove.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vrbolike lišćare”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 17. 09. 2018. g. Pristupljeno 17. 09. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Jančić Radiša, Stojanović Danilo. Ekonomska botanika, korisne biljke i njihovi proizvodi. 1. izd. Beograd: Zavod za udžbenike, 2008. 396 str., ilustr. ISBN 978-86-17-15000-4.

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]