Vekuroniјum

С Википедије, слободне енциклопедије

Vekuroniјum je 2-demetil derivat pankuroniuma i u većoj meri je liposolubilan u odnosu na pankuronium zbog odsustva kvaternerne metil grupe na 2-poziciji. Podleže dva do tri puta intenzivnijem metabolizmu nego pankuronium. Spada u grupu mišićnih relaksanata srednjeg trajanja dejstva.[1]

Mertabolizam[уреди | уреди извор]

Jetra je glavni organ u eliminaciji vekuroniјuma, mada lek podleže i značajnoj eliminaciji preko bubrega (do 25%), a ovom kombinovanom eliminacijom postiže se klirens od 3 do 6 ml/kg/min.

Nakon unosa u organizam vekuroniјum odlazi u jetru preko nosača posredovanog transportnog sistema i jetrini mikrozomalni enzimi ga deacetilišu na 3-poziciji. Oko 12% eliminacije vekuroniuma odvija se konverzijom u 3-deacetilvekuronium a oko 30% do 40% se eliminiše putem žuči kao nepromenjeno jedinjenje.

Metaboliti vekuroniјuma[уреди | уреди извор]

Glavni metabolit vekuroniјuma, 3-deacetilvekuronium poseduje gotovo 80% potentnosti vekuroniјuma. On ima niži klirens u plazmi i duže trajanje dejstva u odnosu na vekuroniјum. Studije kod kritično obolelih bolesnika sa bubrežnom insufcijencijom, pokazuju da 3-deacetilvekuronium može da se nakupi i dovesti do produženog neuromišićnog bloka.

Drugi metabolitи vekuroniјuma, 17-deacetilvekuronium i 3,17-bisdeacetilvekuronium imaju zanemarljiv klinički značaj.

Farmakokinetičke karakteristike nedepolarizirajućeg mišićnog relaksanata Vekuroniuma® kod zdravih.[2]

Agens Poluživot eliminacije (h) Klirens (ml/kg/min) Volumen distribucije (L/kg)
Vekuroniјum
0,9
5,3
0,20

Dejstvo vekuronijuma kod bubrežnih bolesnika[уреди | уреди извор]

Inicijalne studije pokazale su da vekuronium nema produženo dejstvo kod bubrežnih bolesnika. Uporedne studije, koje su ispitivale farmakodinamiku i farmakokinetiku vekuroniјuma kod bolesnika sa i bez bubrežne slabosti pokazale su da neuromišićni blok izazvan vekuroniјumom kod bolesnika sa bubrežnom slabošću duže traje u odnosu na bolesnike sa očuvanom funkcijom bubrega (99 naspram 54 minuta). Razlog ovome je i produžen poluživot eliminacije (83 naspram 52 minuta) kao i smanjen klirens (3,1 naspram 5,3 ml/kg/min).[2]

Imajući navedeno u vidu zauzet je stav da se danas smatra da se i do 30% vekuroniuma nepromenjeno eliminiše putem bubrega. Takođe, interakcija između rastvarača ciklosporina, hromofora i vekuroniјuma zabeležena je u ekperimentalnim studijama na mačkama ali nema dovoljno podataka koji bi ukazivali na sličnu interakciju kod transplantiranih bolesnika.

Farmakokinetičke karakteristike nedepolarizirajućeg mišićnog relaksanata Vekuroniuma® kod bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom.[2]

Agens Poluživot eliminacije (h) Klirens (ml/kg/min) Volumen distribucije (L/kg)
Vekuroniјum
1,4
3,1
0,24

Primena i mere opreza[уреди | уреди извор]

Vekuroniјum spada u mišićne relaksante srednjeg trajanja dejstva i kao takav omogućava nastanka rezidualnog bloka i postoperativih respiratornih komlikacija u odnosu na pankuroniјum manje verovatna. Bez obzira na superiorniji farmakološki profil u оdnosu na pankuroniјum, primenu vekuroniјuma treba izbegavati kod bolesnika sa sekundarnom bubrežnom slabošću. U tim slučajevima prednost treba dati mišićnim relaksantima srednjeg trajanja dejstva; rokuroniјumу, cisatrakuriјumu i atrakurijumu čiji su metabolizam i eliminacija u značajno manjoj meri zavisni od bubrežne funkcije.[3]

Ukoliko se ipak želi primeniti vekuronijum, neophodno je smanjenjiti intubacionu dozu, produžiti interval dodavanja dodatnih doza relaksanta i stalno vršiti monitoring neuromuskularnog bloka.[4]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Mertes PM, Aimone-Gastin I et al. Hypersensitivity reactions to neuromuscular blocking agents. Curr Pharm Des 2008; 14(27): 2809-25.
  2. ^ а б в Bencini AF, Scaf AHJ, Sohn YJ, et al. Disposition and urinary excretion of vecuronium bromide in anesthetized patients with normal renal function or renal failure. Anesth Analg 1986;65:245-51
  3. ^ Orko R, Heino A, Bjorksten F, Scheinin B, Rosenberg PH. Comparison of atracurium and vecuronium in anaesthesia for renal transplantation. Acta Anaesthesiol Scand 1987;31:450-3.
  4. ^ Lynam DP, Cronnelly R, Castagnoli KP, et al. The pharmacodynamics and pharmacokinetics of vecuronium in patients anesthetized with isourane with normal renal function or with renal failure. Anesthesiology 1988;69:227-31.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).