Корисник:DorotejaIvanovic/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovVranjski rečovnik
AutorSrba Đorđevic
Dizajner koricamagistar grafičjig dizajna Nikola Ljubičić
Zemlja Srbija
Jezikсрпски
Izdavanje
Izdavanje2017.
Broj izdanjatreće izdanje
Broj stranica253

Rečnik varoši Vranje,vranjsko-srpski kadimlijski je pokušaj da se na jednom mestu pokažu reči kojima su se služili Vranjanci starosedeoci(kadimlije) do polovine prošlog veka bez zalaženja u poreklo tih reči. Dobar deo reči je izašao iz upotrebe iz prostog razloga što se promenila sredina i mnoge reči su samo sećanje na to prošlo vreme.

Vranjski rečovnik[уреди | уреди извор]

Vranjski rečovnik[1] je skup reči kojima su u komunikaciji koristili Vranjanci u periodu do kraja 19. veka a naravno i kasnije. Vranjski jezik ili vranjski žargon je narečje (dijalekt) srpskog jezika koje ima svoje posebnosti i odstupanja u odnosu na Vukov srpski jezik. Gramatika srpskog vukovog jezika na vranjski jezik nema ama baš nikakvog uticaja,tako da Vranjancima nije potrebna gramatika ni za pisanje ni za izgovaranje,njima je dovoljan recept. Drugim rečima, kako svaka domaćica zna da kuva, tako i svaki Vranjanac zna da govori vranjanski jezik, a i ako je malo pozaboravljao neke elemente iz recepta, uz mali podsetnik može postati onaj stari, akVranjanac, prepoznatljiv svuda po svom jeziku. Vukova azbuka za vranjski jezik je nedovoljna iz prostog razloga sto vranjancima slovo "H" nije potrebno jer ga nemaju kao glas u izgovoru, nedostaje slovo za glas "DZ" pa taj glas Vranjanac mora da piše kao dvoglas što nije isto i tu prestaje da važi Vukovo pravilo a to je "jedno slovo jedan glas". Vranjski rečnovnik je pokušaj da se na jednom mestu nađe većina reči koje su bile u upotrebi do kraja 19. veka. U rečnovniku nije naglašavano poreklo dotične reči iz prostog razloga sto su te reči koje su koristili Vranjanci i to su njihove reči ma odakle došle, elem, reči su se stapale i pretapale, rečnik je legura reči naroda koji je živeo na ovom prostoru,reči su se koristile ili nisu,zavisno od potrebe i okolnosti i kao takve opstale u manjem ili većem obimu. Dobar deo reči polako pada u zaborav tako da je rečnik na neki način i podsećanje da su iste postojale i pokušaj da se iste, ako su vec istisnute iz upotrebe, otrgnu od zaborava.

Naglašavanje reči pri izgovoru (akcentovanje)[уреди | уреди извор]

U Vranjskom jeziku, koji je između ostalog i zbog toga prepoznatljiv, akcentovanje je veoma važno ali vrlo jednostavno. Vranjske reči se u izgovoru akcentuju što bitno vranjski jezik čine onakvim kakav jeste, melodičan, mekan i prijatan za uvo. Slušanjem Vranjskog govora to se lako usvoji, kao kad "muzičari sluhisti" na sluh hvataju akorde neke melodije, a pošto je vranjski melodičan i tanan vrlo lako se "pohvataju" akordi. Evo kako se to provodi:

  • Kraće reči (sa manje slogova) akcentuju se na poslednjem (zadnjem) slogu: čovEk, merAk, ak'l

-Ovde treba napomenuti da ima odstupanja tj. akcentuje se izvorno: sElo, pIle, Aeš, itd.

  • Duže reči (sa vise slogova) akcentuju se na pretposlednjem slogu ili trećem slogu od unazad sto ce vranjac znati bez pogreške da primeni a drugi će to vrlo brzo usvojiti počnu li "da zboriv vranjanski": rakIja, pitIje, itd.
Vranjski rečovnik

Padeži u vranjskom jeziku[уреди | уреди извор]

Osnovu vranjskog jezika čini u imenicama jedan pade, eventualno dva, raritet je tri padeža kod imenica koje su u upotrebi pri govoru vranjskog jezika. Za drugi (genitiv) ispred imenice se dodaje predlog: na. Za treći padež(dativ) ispred imenice se dodaje predlog: kude ili u. Za četvrti padež (akuzativ) ispred imenice se ništa ne dodaje (isti je kao prvi-nominativ). Za peti padež (vokativ) koji služi za dozivanje ispred imenice se dodaje predlog: e, ej ili oj i uz imenicu dodaje u, e ili o. Za šesti padež (instrumental) ispred imenice se dodaje predlog: sas, sьs ili s. Za sedmi padež (lokativ) ispred imenice se dodaje predlog: o i od. Množina imenica ima samo jedan jedini oblik koji je kroz padeže nepromenjen. Treba napomenuti da eventualna odstupanja od recepta onaj koji govori vranjski ce primeniti bez velikog razmisljanja, takoreći po automatizmu.

Pridevske zamenice[уреди | уреди извор]

1.Prisvojne zamenice: moj, moja, moje; tvoj, tvoja, tvoje; njegov, njegova, njegovo; njojan, njojna, njojno; naš, naša, naše; vaš, vaša, vaše; njin, njina, njino; svoj, a, e...

2.Pokazne zamenice: ovaj(ov'j), ovaj, ovoj; onaj(on'j), onoj; taj(t'j), taj, toj; ovak'v, ovakva, ovakvo; ovolik, ovol'ka, ovol'ko; onolik, onolika, onoliko; tolik, tolika, toliko; tak'v, takva, takvo.

3.Upitne zamenice: koj(koji), čiv (čiji), kak'v, kolik, itd.

4.Neodređene zamenice: neki, nekakav (nekak'v), nečiji, itd.

5.Odrične zamenice: nikoj, nikoji, nikakav, ničiji, itd.

6.Opšte (određene) zamenice: svak (svaki), svakak'v, svakakva, svakakvo, itd.

Glagoli: sam ili cьm, vikam, zborim i onodim[уреди | уреди извор]

U Vranjskom rečovniku glagoli su prikazani u sadasnjem vremenu (mogu biti i u prošlom ili nekom drugom obliku), ali ne i u infinitivu.

Glagoli sam ili sьm[уреди | уреди извор]

Potpuno sadašnje vreme glagola sam glasi: Ja sam (sьm) mi smo Ti si vi ste On je oni su

Ima još jedno sadašnje vreme, ali ono se koristi samo za pravljenje budućeg vremena. Taj drugi oblik glasi: bidnem bidnemo bidnes bidnete bidne bidnev

Odrični oblik sadašnjeg vremena glasi: nesam (nesьm), nesi, neje; nesmo, neste, nesu. Primer: Ja neьsm pijan, pija sam boza. Prosto (složeno) vreme: Ja cьm bija mi smo bili Ti si bija vi ste bili On je bija oni su bili

Pređašnje nesvršeno vreme (imperfekat) glasi: ja be, ti beše, on beše; mi besmo, vi beste, oni bev Pređašnje svršeno vreme: ja, ti i on bidna; mi bidnasmo, vi bidnaste, oni bidnaše. Zapovedni način: bidni ili bidi!; bidite Pogodbeni način: Ja bi bija Mi bi bili Ti bi bija vi bi bili On bi bija oni bi bili Na isti način se menjaju i ostali glagoli.

Glagoli vikam, zborim i onodim[уреди | уреди извор]

Glagol vikam upotrebljava se umesto srpskih glagola: zvati, govoriti, pozvati. Glagol zborim upotrebljava se umesto srpskih glagola: besediti, govoriti, poučavato i sl. Glagol onodim upotrebljava se umesto srpskih glagola: raditi, uraditi, izgraditi, voditi ljubav i još puno toga, tj. onaj glagol se primenjuje kad je radnja očigledna i prepoznatljiva.

  • Glagol vikam: sadašnje vreme: ja vikam, ti vikaš, on, ona, ono vika; mi vikamo, vi vikate, oni vikav

prošlo vreme: vijakaja sam, vikaja si, vikaja je; vikali smo, vikali ste, vikali su buduće vreme: vikam, vikaš, vika; vikamo, vikate, vikav

  • Glagol zborim: sadašnje vreme: zborim, zboris, zbori; zborimo, zborite, zboriv

prošlo vreme: zborija, zborija, zborija; zborili, zborili, zborili buduće vreme: zborim, zboris, zbori; zborimo, zborite, zboriv

  • Glagol onodim: sadašnje vreme: onodim, onodis, onodi; onodimo, onodite, onodiv

prošlo vreme: onodija, onodija, onodija; onodili, onodili, onodili buduće vreme: onodim, onodiš, onodi; onodimo, onodite, onodiv.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Djordjević, Srba (2017). Vranjski rečovnik. Vranje. ISBN 978-86-900119-1-9. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Biblioteka Vranje