Корисник:NikolaisViser/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Sekiro: Shadows die twice[уреди | уреди извор]

je video igra napravljena od strane FromSoftvera i objavljena od strane američkog izdavača video igara Activision. Igra je izdata širom sveta na platformama majkrosoft Windows, PlayStation i IKSbox van 22. marta 2019. godine. Igra prati Sengoku period šinobija, vuka koji pokušava da se osveti klanu samuraja koji su napali i oteli njegovog gospodara. Igra je dobila pohvale od kritičara, koji su je često uporeivali sa Souls serijom igrama koje su takođe napravljene od strane FromSoftvera. U prvih 10 dana od kada je izašla, igra je prodala više od 2 miliona kopija.

Sekiro: shadows die twice
Омот видео игре
Девелопер(и)FromSoftware
Издавач(и)Activision
ПлатформеXbox 360
Windows
PlayStation 3
ИзлазакPlayStation 3, Xbox 360
EU Октобар 30, 2011
Microsoft Windows
EU Август 24, 2012 [1]
Жанр(ови)Акција, фантазија
МодификацијеSingl-plejer
Продуцент(и)Hidetaka Miyazaki
Дизајнер(и)Masaru Yamamura Yuki Fukuda
УметнициMakoto Sato
Композитор(и)Yuka Kitamura
Веб-сајтhttps://www.bandainamcoent.com/games/ds-remastered


Gejmplej[уреди | уреди извор]

Sekiro: Šedous dajs tvajs je akciona igra koja se igra iz trećeg lica.[2][3][4][5] U poređenju sa front softverovim souls-ima, igra ima manje elemenata igranja uloga, nema multiplejer [5][4]niti kreaciju heroja. Ima opciju da se postepeno unapređuju razne moći. Takođe postoji mogućnost i unapređivanje opreme koju nosimo sa sobom i tako postepeno postajemo sve jači. Umesto da napadamo protivnika i tako mu postepeno smanjujemo životne poene, u sekiru je borba malo drugačija, ovde napadamo protivnika katanom, dok ne promeni svoj stav i balans koji postepeno dovodi do toga da protivnik bude otvoren za jedan konačni napad.[4][6][5][7]

Igra takođe sadrži elemente šunjanja, koja nam omogućava da ubijete protivnika ako mu se približite dovoljno blizu bez da budete otkriveni. Dodatno, igrač moze da pomogne svojoj borbi i istraživanju novog prostora sa alatima kao što je kuka za kačenje. Ako lik umre možemo da ga oživimo na istom mestu pomoću poena koje skupljamo tokom igre.[4]


Radnja[уреди | уреди извор]

Igrica se odvija u zamišljenoj verziji Japana, tokom Sengoku perioda u XVI veku. Išin Ašina (engl. Isshin Ashina), gospodar rata organizuje državni udar (puč) i preuzima kontrolu nad Ašina teritorijama od Ministarstva[2] unutrašnjih poslova. U isto vreme, šinobi po imenu Ukonzemon Usui, poznatiji kao Sova (engl. Owl), usvaja siroče bez imena, daje mu ime Vuk (Wolf) i trenira ga da postane šinobi.

Dve decenije kasnije, Ašina klan je na ivici propasti budući da je sada već ostareli Išin bolestan, a neprijatelji klana su sve bliže. Očajnički želeći da spasi svoj klan, Ishinov unuk Geničiro kreće u potragu za Kuroom, božanskim naslednikom, kako bi iskoristio njegovu moć  da stvori vojsku besmrtnika. Vuk, tada već odrastao šinobi, gubi levu ruku u pokušaju da zaustavi Geničiroa. Budući da je tri godine pre toga primio zmajevu krv od Kuroa, Vuk preživljava i budi se u napuštenom svetilištu. Tamo upoznaje Skulptora, bivšeg šinobija po imenu Sekiđo koji se u to vreme bavio rezbarenjem figura Bude, i shvata da mu je ruka zamenjena prostetičkom, posebno napravljenom za šinobije tako da sadrži varijetet uređaja i oružja.[4][8][9]

Uz pomoć svoje nove prostetičke ruke, Vuk napada zamak Ašina i suočava se sa Geničiroom opet, pobedivši ga, međutim Geničiro uspeva da pobegne koristeći veštačku repliku zmajeve krvi. Uprkos tome što je imao priliku da zauvek ode iz Ašina zamka, Kuro odlučuje da ostane i izvede ritual Besmrtničkog razdvajanja (engl Immortal Severance), čime bi uklonio svoje zmajsko nasleđe i sprečio da se iko više bori za njega u pokušaju da dostigne besmrtnost. Vuk se nerado odlučuje da pomogne Kurou i polazi u potragu za svim elementima neophodnim za ritual, uključujući  i poseban mač koji ima moć da povredi i besmrtnike, Smrtno sečivo (engl. Mortal Blade). Po povratku, Vuk sreće Sovu, za kog je mislio da je bio ubijen pre tri godine. Sova mu otkriva da namerava da preotme zmajevo nasleđe od Kuroa i naređuje mu da se odrekne svoje lojalnosti Kurou.

U tom momentu, Vuk shvata da mora da napravi izbor – jedna mogućnost je da se udruži sa Sovom i izda Kuroa, a druga da ostane odan. Ukoliko se pridruži Kurou, biće primoran da se bori protiv Eme, doktorke koja radi za Išina, kao i protiv samog Išina. Nakon što ih pobedi, Vuk ubija i Sovu s leđa, pri čemu Kuro shvata da je Vuk užasavajuće krvoločan i da postaje nalik demonu. Pročulo se tokom narednih godina da demon tumara tim krajevima, ubijajući enorman broj ljudi.

Ukoliko se odabere opcija da Vuk ostane odan Kurou, on se bori protiv Sove i ubija ga, a zatim koristi predmete koje je sakupio kako bi ušao u Palatu Fontana (engl. Fountanhead Palace). Vuk onda ulazi u Božansko carstvo (engl. Divine Realm), i tamo se bori protiv Božanskog Zmaja (engl. Divine Dragon) kako bi zadobio njegove suze neophodne za  ritual Besmrtničkog razdvajanja. Po povratku u Ašina zamak, Vuk otkriva da je Ministarstvo unutrašnjih poslova odgovorno za napad na zamak i Ema ga pritom obaveštava da je Kuro pobegao kroz tajni prolaz. Vuk napokon pronalazi povređenog Kuroa i Geničiroa koji sa sobom nosi drugo Smrtno sečivo, a zatim izaziva Geničiroa na dvoboj. Geničiro gubi, ali se žrtvuje kako bi vratio Išina u život, koji je nedavno preminuo zbog bolesti na samom vrhuncu svoje moći. Iako je Išin do tada bio na Kurovoj strani, odlučuje da prihvati Geničirovo žrtvivanje i ipak se bori protiv Vuka..

Nakon što pobedi Išina, igrač može doći do tri različita kraja igrice u zavisnosti od toga šta daje Kurou.  Standardan završetak je izvršenje Besmrtničkog razdvajanja kada Vuk Kurou daje zmajeve suze i prekida njegovu vezu sa Božanskim Zmajem. Kuro umire tokom rituala a Vuk postaje sledeći Skulptor, okončavajući na taj način svoju karijeru šinobija. Druga alternativa je Pročišćenje – Vuk uspeva da spasi Kuroa po cenu sopstvenog života. Treći mogući kraj, Povratak, se odvija kroz pomoć Božanstvenom detetu da kompletira ritual koji vraća moć Božanskog zmaja na mesto postanka na zapadu. Kuro umire, ali njegov duh ostaje živ u srcu Božanskog deteta. Vuk ostaje šinobi i odlučuje da putuje sa Božanskim detetom na zapad.

Razvoj[уреди | уреди извор]

Razvoj igrice Sekiro počinje krajem 2015. godine, nakon završetka Bloodborne-ovog dela  "Stari Lovci" (The Old Hunters).[10] Igrica je najavljena trejlerom na Dodeli nagrada za Igre (The Game Awards) tokom decembra  2017. uz slogan ,,Senke umiru dvaput"[11]. Pun naziv igrice ,,Sekiro: Senke umiru dvaput" (engl. Sekiro: Shadows Die Twice) je otkriven tokom Majkrosoftove konferencije za štampu 2018. godine. Režiser je Hidetaka Mijazaki iz japanskog studija za razvoj igrica Fromsoftver (engl. FromSoftware), najpoznatiji po serijalu Souls i Bloodborne.[12] Igricu širom sveta izdaje Activision, Fromsoftver u Japanu, a Kjub Gejm u Azijsko-Pacifičkom regionu.[13][14] Muziku u sekiru je komponovala Juka Kitamura[15], uz doprinos Norjuki Asakura.[16] Igrica je izdata za PlayStation 4, Windows i Xbox One 22. marta 2019.[17] godine. Edicija za kolekcionare je izdata istog dana, i sadrži gvozdenu futrolu, figuricu glavnog lika, svesku crteža, mapu sveta iz igrice, kod za preuzimanje muzike iz igrice i replike novčića.[17]

Inspiracija za Sekiro potiče iz Tenchu akcionih igrica koje je delimično razvio i objavio Fromsoftver.[18]  Prvobitno je Sekiro trebalo da bude nastavak za Tenchu, međutim ipak su se odlučili da je razviju kao zaseban projekat.[10] Mijazakijeva namera je bila da stvori igricu u kojoj bi verodostojno prikazao borbu mačevima, tokom koje se borci trude da pronađu savršenu priliku da zadaju kobni udarac.[4] Igrica je napravljena za jednog igrača, jer Mijazaki i njegov tim smatraju da igra u više igrača sa sobom nosi ograničenja koja su želeli da izbegnu.[7] Reč ,,Sekiro" znači ,,jednoruki vuk" na japanskom, dok je podnaslov ,,Senke umiru dvaput" prvobitno bio samo slogan tokom promocije, dok Activision nije tražio da ostane u nazivu.[4][19] Iako se igrica odvija tokom Sengoku perioda u Japanu, ne uključuje stvarne likove ili lokacije iz istorije tog vremena.[20]


Kritički prijem[уреди | уреди извор]

Sekiro: Shadows Die Twice dobija "univerzalno priznanje" prema review aggregator Metacritic-u.[21][22]

Prodaja[уреди | уреди извор]

Na 1. dan pridaje , sekiro je uspeo da privuče 108,100 igrača na stimu. Na najvišoj pozicija (po broju igrača) što se tiče igara koja su izbačena između januara i marta 2019. I treća po redu od svih japanskih igrica u njihovoj istoriji , ispred sekira su samo Monster Hunter: World u Dark Souls 3.[23][24] Sekiro je dogurao do 125.000 igrača na stimu gde je bila 4. najigranija video igra.[25]

U svojoj najboljoj nedelji , sekirao je popunio police u radnjama u Ujedinjenom Kraljevstvu,Evropi,Bliskom Istoku,Africi i Aziji i krenula je navala na igru iznenadivši čak i Tom Clancy The Divioson 2 [26][27][28]. U japanu igra je prvog vikenda prodala 157,548 kopija[29].U prvih 10 ("deset") dana od izlaska igrice , sekiro je prodao više od 2 miliona kopija širom sveta.[30]

Критички пријем
Оцена агрегатора
АгрегаторОцена
Metacritic(PC) 89/100[31]

(PS4) 90/100[32]

(XONE) 91/100[33]
Оцене рецензената
ПубликацијаОцена
Destructoid9/10[34]
EGM8.5/10[35]
Eurogamer9/10[36]
Famitsu37/40[37]
Game Informer9/10[38]
GameSpot9/10[39]
GamesRadar4/5 звездица[40]
IGN9.5/10[41]
OPM (UK)9/10[42]
PC Gamer (UK)92/100[43]
PC Gamer (US)92/100[44]
VideoGamer.com10/10[46]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ FromSoftware, Inc. (25. 10. 2012). „Dark Souls With Artorias Of The Abyss Edition – From Software”. Darksouls.fromsoftware.jp. Архивирано из оригинала 4. 12. 2012. г. Приступљено 8. 12. 2012. 
  2. ^ а б McWhertor, Michael (10. 06. 2018). „FromSoftware’s Sekiro: Shadows Die Twice coming from Activision”. Polygon. Приступљено 17. 05. 2019. 
  3. ^ „Activision and From Software announce Sekiro: Shadows Die Twice for PS4, Xbox One, and PC”. Gematsu (на језику: енглески). 10. 06. 2018. Приступљено 17. 05. 2019. 
  4. ^ а б в г д ђ е Messner, Steven (12. 06. 2018). „Sekiro, From Software's next game, subverts nearly everything we've come to expect from Dark Souls”. PC Gamer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  5. ^ а б в „'Sekiro' takes the 'Dark Souls' formula to ancient Japan”. Engadget (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  6. ^ Kim, Matt (13. 06. 2018). „Dark Souls Director Miyazaki on How Sekiro: Shadows Die Twice is a New Direction for FromSoftware”. USgamer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  7. ^ а б Futter, Michael; Futter, Michael (12. 06. 2018). „‘Sekiro: Shadows Die Twice’ is Signature From Software Minus the Multiplayer”. Variety (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  8. ^ „'Sekiro' is the latest game from the studio behind 'Dark Souls'. Engadget (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  9. ^ Purchese, Robert (10. 06. 2018). „From Software and Activision announce Miyazaki's latest, Sekiro: Shadows Die Twice”. Eurogamer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  10. ^ а б „『SEKIRO: SHADOWS DIE TWICE』フロム・ソフトウェアが放つ完全新作を大特集! 宮崎英高ディレクターにも直撃!!【先出し週刊ファミ通】”. ファミ通.com (на језику: јапански). Приступљено 17. 05. 2019. 
  11. ^ Vazquez, Suriel. „Teaser Trailer For New From Software Game Posits That 'Shadows Die Twice'. Game Informer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  12. ^ Khan, Imran. „Bloodborne Director Heading Up Sekiro: Shadows Die Twice”. Game Informer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  13. ^ McWhertor, Michael (10. 06. 2018). „FromSoftware’s Sekiro: Shadows Die Twice coming from Activision”. Polygon. Приступљено 17. 05. 2019. 
  14. ^ 郑蓬博, 由 (15. 06. 2018). „方块游戏确定为《隻狼》PC版本的亚太地区发行商”. IGN中国版 (на језику: кинески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  15. ^ Game Informer (22. 01. 2019), Inside The Creation Of Sekiro's Soundtrack With Yuka Kitamura, Приступљено 17. 05. 2019 
  16. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice (2019) Windows credits”. MobyGames. Приступљено 17. 05. 2019. 
  17. ^ а б Ramée, Jordan (27. 08. 2018). „Sekiro: Shadows Die Twice Collector's Edition Now Available For Pre-Order; Here's What's In It”. GameSpot (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  18. ^ Williams, Mike (12. 06. 2018). „Sekiro: Shadows Die Twice Finds Inspiration in FromSoftware's Tenchu”. USgamer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  19. ^ „Sekiro only has a subtitle because Activision loved Miyazaki’s turn-of-phrase”. PCGamesN (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  20. ^ Vazquez, Suriel. „How From Software Is Changing Its Approach To Storytelling For Sekiro: Shadows Die Twice”. Game Informer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  21. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice”. Metacritic (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  22. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice”. Metacritic (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  23. ^ Yin-Poole, Wesley (23. 03. 2019). „Even for SoulsBorne fans, Sekiro is not messing about”. Eurogamer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  24. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice has best Steam launch of the year”. TechSpot (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  25. ^ Horti, Samuel (23. 03. 2019). „Sekiro reaches 125,000 concurrent players, fourth most-played on Steam”. PC Gamer (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  26. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice takes top spot of the charts”. MCV (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  27. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice dominates EMEAA charts”. GamesIndustry.biz (на језику: енглески). Приступљено 17. 05. 2019. 
  28. ^ „Sekiro Sales Dethrone The Division 2 in Global Charts”. PlayStation LifeStyle. 30. 03. 2019. Приступљено 17. 05. 2019. 
  29. ^ „Media Create Sales: 3/18/19 – 3/24/19”. Gematsu (на језику: енглески). 27. 03. 2019. Приступљено 17. 05. 2019. 
  30. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice sold over 2 million copies in less than 10 days”. VG247. 11. 04. 2019. Приступљено 17. 05. 2019. 
  31. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice for PC Reviews”. Metacritic. Приступљено 21. 3. 2019. 
  32. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice for PlayStation 4 Reviews”. Metacritic. Приступљено 21. 3. 2019. 
  33. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice for Xbox One Reviews”. Metacritic. Приступљено 21. 3. 2019. 
  34. ^ „Review: Sekiro: Shadows Die Twice”. Destructoid. 22. 3. 2019. Приступљено 22. 3. 2019. 
  35. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice review”. EGM. 27. 3. 2019. Приступљено 12. 4. 2019. 
  36. ^ Sollazzo, Michele (24. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice - recensione”. Eurogamer (на језику: италијански). Приступљено 29. 3. 2019. 
  37. ^ „Famitsu Review Scores: Issue 1582”. Gematsu. 27. 3. 2019. Приступљено 12. 4. 2019. 
  38. ^ Tack, Daniel (21. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice Review - Exaltation Amidst Expiration”. Game Informer. Приступљено 21. 3. 2019. 
  39. ^ Hussain, Tamoor (29. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice Review - Steel Yourself”. GameSpot. Приступљено 29. 3. 2019. 
  40. ^ Horti, Samuel (26. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice review: “Genius combat and a world that begs to be explored. GamesRadar+. Приступљено 12. 4. 2019. 
  41. ^ Tyrrel, Brandin (21. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice Review”. IGN. Приступљено 21. 3. 2019. 
  42. ^ „Sekiro”. PlayStation Official Magazine – UK (161): 79. 10. 4. 2019. 
  43. ^ Senior, Tom (25. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice review”. PC Gamer (UK). Приступљено 12. 4. 2019. 
  44. ^ Senior, Tom (25. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice review”. PC Gamer (US). Приступљено 12. 4. 2019. 
  45. ^ Learned, John (26. 3. 2019). „Sekiro: Shadows Die Twice Review”. USgamer (на језику: енглески). Приступљено 12. 4. 2019. 
  46. ^ „Sekiro: Shadows Die Twice review”. VideoGamer.com. 26. 3. 2019. Приступљено 29. 3. 2019. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Шаблон:FromSoftware