Корисник:Profesorka Sneza/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Moderni test za trudnoću

Test za trudnoću je metoda kojom se pokušava odrediti da li je žena trudna. Indikatori trudnoće mogu se naći u urinu i krvi, a test za trudnoću funkcioniше na principu uzorkovanja neke od tih stvari. Prva otkrivena među tim stvarima je humani korioniski gonadotropin (hCG). 1930. otkriveno je da ga proizvodi sinciciotrofoblast embrion.

Prisutnost hCG-a je pouzdan znak trudnoće, ali ne može se detektovati pre implantacije embriona u zidu maternice:,[1] zbog čega se u ranim fazama trudnoće često javljaju lažni negativni testovi. Opstetricijska ultrasonografija se takođe primijenjuje u dokazivanju trudnoće. Počela se koristiti u 1960-ima, dok je prvi kućni test za trudnoću osmišljen 1968.[2] Kućni testovi za trudnoću pojavili su se na evropskom i američkom tržištu tokom 1970-ih.

Savremeni testovi[уреди | уреди извор]

Test za trudnoću koji u najranijem razdoblju trudnoće daje rezultate se zasniva na otkrivanju ranog faktora trudnoće (eng. early pregnancy factor, EPF), koji se može odrediti u krvi već nakon 48 sati od oplodnje.[3] Međutim, ovo testiranje je dugotrajno i skupoceno.

Većina hemijskih testova za trudnoću traži prisutnost beta podjedinice hCG-a ili humanog korionskog gonadotropina u krvi ili urinu. hCG se javlja u krvi i urinu nakon implantacije embriona, koja se javlja šest do dvanaest dana nakon oplodnje.[1] Kvantitativni krvni (serum beta) testovi mogu odrediti koncentracije hCG-a niske do 1 mIU/mL, dok je prag urinskih test traka od 10 mIU/mL do 100 mIU/mL, zavisno od marke.[4] Prag kvalitativnog krvnog testa najčešće je 25 mIU/mL, tako da ima manji prag osetljivosti nego mnogi kućni testovi. Većina kućnih testova za trudnoću zasniva se na metodama bočnog toka [./Https://hr.wikipedia.org/wiki/Imunokromatografija imunokromatografije].

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Wilcox AJ, Baird DD, Weinberg CR (1999). „Time of implantation of the conceptus and loss of pregnancy”. New England Journal of Medicine. 340 (23): 1796—1799. PMID 10362823. doi:10.1056/NEJM199906103402304. 
  2. ^ „Patent US3579306 Diagnostic test device”. Google Patents. USPTO and Google. Приступљено 27. kolovoza 2014.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |access-date= (помоћ)
  3. ^ Fan XG, Zheng ZQ (1997). „A study of early pregnancy factor activity in preimplantation”. Am. J. Reprod. Immunol. 37 (5): 359—64. PMID 9196793. doi:10.1111/j.1600-0897.1997.tb00244.x. 
  4. ^ Waddell, Rebecca Smith (2006). „FertilityPlus.org”. Home Pregnancy Test hCG Levels and FAQ. Архивирано из оригинала 15. lipnja 2006. г. Приступљено 2006-06-17.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |archive-date= (помоћ)