Корисник:Veljkois10617/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Bil Beličik
Portret Bil Beličika noseći crni sako and crnu mašnu.
Beličik u 2017
Nju Ingland Patriote
Position:Glavni trener
Personal information
Place of birth:Nešvil, Tenesi
Career information
College:Veslijan Univerzitet
Career history
As coach:
Career highlights and awards
Kao glavni trener:
NFL trenerski rekordi
  • Najviše Super Bowl pobeda: 6
  • Najviše Super Bowl učešća: 9
  • Najviše NFL championships: 6 (tied)
  • Najviše playoff pobeda: 31

Kao defanzivni koordinator:

Head coaching record
Regular season:.680
Postseason:.738
Career:.685
Coaching stats at PFR

Bil Beličik[уреди | уреди извор]

Vilijam Stiven Beličik (rođen 16. aprila 1952.) je trener američkog fudbala koji je glavni trener Nju Ingland Patriota iz Nacionalne fudbalske lige (NFL). Njegov ogromni autoritet nad fudbalskim operacijama su ga učinile generalnim menadžerom tima.[1] On ima brojne trenerske rekorde, uključujući osvojenih rekordnih šest Super Bovlsa kao glavni trener Nju Ingland Patriota, i još dva kao defanzivni koordinator za Nju Jork Džajante.[2] Smatra se da je jedan od najvećih trenera u istoriji NFL-a od strane sadašnjih i bivših igrača, njegovih vršnjaka i medija.[3]

Beličik je započeo svoju trenersku karijeru 1975. godine i postao je odbrambeni koordinator Nju Jork Džajanta trenera Bil Parselsa do 1985. Parsels i Beličik su osvojili dva Super Bovlsa zajedno pre nego što je Beličik postao glavni trener Klivlend Brovnsa 1991. godine. Proveo je pet sezona u Klivlendu nakon čega je dobio otkaz 1995. godine. Zatim se ponovo pridružio Parselsu, prvo u Nju Inglandu, gde je tim izgubio Super Bovl XXXI, a kasnije i u Nju Jork Džetsima.

Nakon što je imenovan za glavnog trenera Džetsa, Beličik je dao ostavku nakon samo jednog dana na poslu da prihvati glavnu trenersku ulogu za Nju Ingland Patriote 27. januara 2000. godine. Od tada je vodio Patriote do 16 naslova AFC Istočne Divizije, 13 nastupa u AFC šampionskim utakmicama, i devet Super Bovl nastupa, sa rekordnih šest pobeda. Beličik je osvojio ukupno 8 Super Bovl titula od svog ukupnog vremena kao asistent i kao glavni trener.

Beličik je NFL-ov najduži aktivni glavni trener, kao i prvi svih vremena po pobedama u plejof utakmicama sa 31 pobedom, i treći u regularnoj sezoni u NFL-u sa 261 pobedom.[4] On je jedan od samo tri glavna trenera koji su osvojili šest NFL titula.[5] Imenovan je za AP NFL trenera godine za sezonu 2003., 2007. i 2010.

Rani Život[уреди | уреди извор]

Beličik je rođen 16. aprila 1952. u Nešvilu, Tenesi,[6] sin Dženet (Mun) i Stiv Beličika (rođenog Stiven Biličića).[7] Bil je dobio ime po članu dvorane slavnih, treneru, koledž fudbala Bil Edvardsu, koji je bio njegov kum.[8] Beličik je hrvatskog porekla,[9] a njegovi baba i deda po ocu, Ivan Biličić i Marija Barković, emigrirali su iz hrvatskog sela Draganić, Karlovac, 1897. godine, naseljavajući se u Monesenu, Pensilvanija.[10]

Odrastao je u Anapolisu, u Marilendu,[11] gdje je njegov otac bio pomoćni trener fudbala u Naval akademiji u Sjedinjenim Američkim državama. Beličik je svog oca naveo kao jednog od svojih najvažnijih fudbalskih mentora, a Beličik je često proučavao fudbal sa svojim ocem.[12] Bil je navodno naučio osnove za igru u ranom dobu gledajući kako njegov otac i osoblje Naval akademije obavljaju svoj posao.[13] Diplomirao je srednju školu u Anapolisu 1970. godine sa školskom drugaricom Sali Brajs-O Hara.[14] Dok je živeo tamo, igrao je fudbal i lakros, sto je kasnije postao njegov omiljeni sport.[15] Upisao je Filips Academiju, u Andoveru, Masačusets, za postdiplomske godine, sa namerom da poboljša svoje ocene i rezultate testova kako bi bio primljen na kvalitetnijem fakultetu.[16] Škola ga je počastvovala 40 godina kasnije tako što ga je uvela u svoju Atletsku dvoranu časti 2011. godine.[17]

Beličik je nakon toga pohađao Veslijan Universiti u Midltaunu, Konektikat, gdje je igrao centra i tajt end. Pored toga što je bio član fudbalske ekipe, igrao je lakros i skvoš, služeći kao kapetan lakros tima tokom svoje seniorske sezone. Bio je član Či Psi bratstva,[18] stekao je diplomu ekonomije 1975.[19] On ce verovatno biti deo nastave u uvodnom razredu u atletičarskoj dvorani slavnih univerziteta na proleće 2008.[20]

Trenerska karijera[уреди | уреди извор]

Rane trenerske pozicije[уреди | уреди извор]

Nakon što je diplomirao, Beličick je dobio posao od 25$ nedeljno kao pomoćni trener Baltimor Kolta, glavnog trenera Ted Marčibroda 1975.[21] Godine 1976. pridružio se Detroit Lajonsima kao njihov pomoćni trener specijalnih timova pre nego što je 1977.[22] godine dodao tajt end i vajd resivere na svoje zadatke treniranja. Sezonu 1978. proveo je sa Denver Bronkosima kao njihov pomoćni trener specijalnog tima i tima odbrane.[23]

Nju Jork Džajants (1979–1990) [уреди | уреди извор]

Godine 1979. Beličik je započeo dvanaestogodišnji boravak u Nju Jork Džajantsima zajedno sa glavnim selektorom Rej Perkinsonom kao pomoćnik tima u odbrani i trener specijalnog tima.[24] Dodao je i treniranje linijskih napadača kao svoje dužnosti 1980. godine i bio je imenovan defanzivnim koordinatorom 1985. godine pod vođstvom Bil Parselsa, koji je zamenio Perkinsa 1983. Džajanti su osvojili super bovl XXI i super bovl XXV nakon sezona 1986. i 1990.[25][26] Njegov odbrambeni plan iz meča kada su Nju Jork Džajantsi inznedili Bafalo Bilse u super bovl-u XXV stavljen je u dvoranu slavnih profesionalnog fudbala.[27]

Klivlend Braunsi(1991–1995) [уреди | уреди извор]

Od 1991. do 1995. Beličik je bio glavni trener Klivlend Braunsa. Tokom svog mandata u Klivlendu, sastavio je rekord od 36-44, vodeći tim do plej-ofa 1994. godine, njegova jedina pobednička godina sa timom.[28] Jedna njegova pobeda u plej-ofu tokom Braunsovog mandata postignuta je protiv Nju Ingland Patriota u vajld kard rundi tokom te post-sezone.[29] U Beličickovoj poslednjoj sezoni u Klivlendu, Braunsi su zavrsili sa skorom 5-11, uprkos pocetku od 3-1.[30] Jedan od njegovih najkontraverznijih poteza bio je isključivanje kvoterbeka Berni Kosara na sredini sezone 1993. godine. Kosar je potpisan od strane Dalas Kaubojsa dva dana kasnije i osvojio super bovl sa Kaubojsima u super vovlu XXVIII. U novembru 1995, sredinom tekuće fudbalske sezone, vlasnik Braunsa Art Model najavio je da će preseliti svoju franšizu u Baltimor nakon sezone.[31] Nakon što je dobio garanciju da će trenirati novi tim koji će kasnije postati Baltimor Rejvens, Beličik je umesto toga otpušten 14. februara 1996., nedelju dana nakon što je smena zvanično objavljena.[32]

Nju Ingland Patriote (1996) [уреди | уреди извор]

Posle njegovog smenjivanja od strane Klivlend Braunsa, Beličik je ponovo služio pod Parselom kao pomoćni trener i trener odbrane za Patriote za sezonu 1996. godine. Patriote su završili sa rekordom od 11–5 i pobedili na AFC prvenstvu nad Džeksonvil Jaguarima, ali su izgubili od Grin Bej Pejkersa u super bovlu XXXI usled glasina o predstojećem Parselovom odlasku.[33][34]

Nju Jork Džets (1997-1999) [уреди | уреди извор]

Beličik je imao dva različita perioda kao glavni trener Nju Jork Džetsa bez ikakvog trenerskog iskustva.

U februaru 1997. Beličik, koji je bio pomoćnik trenera Bil Parselsa u Nju Jork Džajantima i Nju Jork Patriotama, proglašen je za privremenog glavnog trenera Džetsa dok su Džetsi i Patriote nastavili pregovore o kompenzaciji da oslobode Parselsa iz ugovora sa Patriotima i dozvole Parselsu da trenira Džetse.[35] Šest dana kasnije, Patriote i Džetsi postigli su dogovor koji je omogućio Parselu da trenira Džetse, a Beličik je postao pomoćnik glavnog trenera i obrambeni koordinator. [36]

Kada se Parsels povukao kao glavni trener nakon sezone 1999, on je već dogovorio sa upravom tima da ga Beličik nasledi. Međutim, Beličik bi bio glavni trener Nju Jork Džetsa za samo jedan dan. Kada je Beličik predstavljen kao glavni trener u medijima - dan nakon objavljivanja njegovog zapošljavanja kao glavnog trenera - pretvorio ga je u najavu iznenadne ostavke. Pre nego što je došao do podijuma, on je napisao poruku o ostavci na maramici na kojoj je u celosti pisalo: "Podnosim ostavku kao glavni trener Nju Jork Džetsa." Zatim je održao pola sata govora objašnjavajući svoju ostavku okupljenim novinarima. [37]

Ubrzo nakon ovog bizarnog preokreta događaja, predstavljen je kao dvanaesti glavni trener Patriota, nasledivši nedavno otpuštenog Pit Kerola. [38] Patrioti su u prošlosti pokušavali da ga zaposle od Parselsa / Džetsa. Parsels i Jetsi su tvrdili da je Beličik još uvijek bio pod ugovorom sa Džetsima, i tražili kompenzaciju od Patriota. Komesar NFL-a Pol Taglibo se složio, a Patrioti su Džetsima dali prvi pik u 2000. godini u zamenu za pravo da zaposle Beličika. [39]

Nju Ingland Patriote (2000- sadašnjost) [уреди | уреди извор]

Ubrzo nakon što je zaposlio Beličika, vlasnik Robert Kraft mu je dao gotovo potpunu kontrolu nad fudbalskim operacijama tima, što ga je i učinilo generalnim menadžerom tima. Do 2009, Beličik je podelio mnoge dužnosti koje je obično imao generalni menadžer u drugim klubovima sa direktorom za osoblje igrača Skot Piolijem, iako je Beličik imao poslednju reč o fudbalskim pitanjima.[40] Pioli je otišao u Kanzas Siti Čifse nakon sezone 2008. [41]

Patrioti su u regularnoj sezoni 2000. godine otišli ​​na 5–11 i propustili doigravanje. [42] Do sada, ovo je Beličikova jedina sezona poraza sa Patriotama, a takođe i jedina godina u kojoj Tom Brejdi nije počeo kao kvoterbek u bilo kojoj regularnoj sezoni. Ipak, Beličik je pobedio 11 utakmica sa Met Caselom 2008. godine nakon što je Brejdii pretrpeo povredu zbog koje je završio u sezoni 1. nedelji. [43]

2001-2004[уреди | уреди извор]

Godine 2001., Patriote su u regularnoj sezoni otišli ​​na 11–5, i porazili Okland Rejderse (u takodzvanoj igri "Tuck Rule") i Pitsburg Stilerse na putu do super bovla. [44] [45] U super bovlu XXXVI, Beličikova odbrana zadrzala je napade Sent Luis Remsa, koji su tokom sezone imali prosečno 31 poen, i ogranicila ih na 17 poena, a Patriote su u poslednjim sekundama postigli gol iz polja sutom Adam Vinaterija. [46] Pobeda je bila ujedno i prvi osvojeni super bovl u istoriji Patriota.[47]

Beličik (desno) u poseti Bele kuce u 2004.

Sledeće sezone (2002), Patriote su otišle sa skorom ​​9–7 i propustili doigravanje. [48] Nju Ingland je završio sa istim rekordom kao Nju Jork Džetsi i Majami Dolfinsima, ali Džetsi su osvojili AFC East titulu kao rezultat trećeg tajbrejkera (rekord među zajedničkim protivnicima).[49]

Sezona Patriota 2003. počela je sa gubitkom od 31: 0 protiv Bafalo Bilsa u prvoj nedelji seyone, nekoliko dana nakon što su se oslobodili kapitena ekipe odbrane Lejver Miloja. [50] [51] Međutim, dominirali su kroz ostatak sezone te završili sa rekordom 14–2, postavljajući novi rekord franšize sa najviše pobeda u sezoni. [52] U poslednjoj nedelji regularne sezone, Patriote su osvetili svoj gubitak te poravnali poraz 31–0 pobedivši Tenesi Titane u Divizijskoj rundi istim rezultatom.[53] Igrajuci protiv Indianapolis Kolta i Co-MVP-ja Pejton Meninga na AFC Championshipu (Stiv MecNer iz Titana je takodje bio Co-MVP), Patriote su zabeležile 4 presretanja i prošli u super bovl XXXVIII, gdje su porazili Karolinu Panterse 32-29 sa kasnim fild golom Adam Vinaterija. [54] [55] Beličik je takođe nagrađen nagradom NFL trenera godine.

Godine 2004, Patriote su ponovo završili sa rekordom od 14-2, i porazili su Indianapolis Colte u Divizijskoj rundi. [56] [57] Otvorili su sezonu sa 6–0, što je u kombinaciji sa 15 pobeda sa kraja prethodne sezone, dalo Nju Inglandu 21 uzastopnu pobedu kako bi oborili rekord pobeda koje su ranije držali Majami Dolfinsi sa 18 pobjeda u nizu 1972. i 1973 sezone. Pobedili su Pitsburg Stilerse na AFC prvenstvu. U super bovlu XXXIX, Patriote su pobedili Filadelfiju Iglse i postali su tek drugi tim koji je uspeo da osvoji 3 super bovla u četiri godine. [58] [59] Beličik je jedini trener koji je postigao ovaj podvig dok su Dalas Caubojsi imali dva različita trenera u nizu koji su osvojili tri od četiri super bovla od 1992-1995.

2005-2009[уреди | уреди извор]

Sa novim defanzivnim koordinatorom Erik Manginijem i neimenovanim ofenzivnim koordinatorom, Patriote su u sezoni 2005. Otišli ​​na 10–6 i porazili Džeksonvil Jaguarse u vajld kard krugu pre nego što su izgubili od Denver Bronkosa u Divizijskoj rundi. [60][61][62] Ranije, pobedom na otvaranju sezone, nad Okland Rejdersima, Beličik je zabeležio svoju 54. pobedu sa Patriotima, čime je prestigao Majk Holovaka kao trenera sa najviše pobeda u istoriji Patriota.

Patriote su završile sa rekordom od 12–4 u sezoni 2006. i pobedili Nju Jork Džetse sa rezultatom 37-16 u vajld kard rundi. [63] [64] Sledeće nedelje su pobedili San Dijego Čardžerse Divizijskoj rundi, pre nego što su izgubili od eventualnog super bovl XLI pobednika Indianapolisa Kolta na AFC prvenstvu rezultatom 38-34. [65] [66] Patriote su sredinom druge četvrtine vodili sa 21–3, ali Kolti su postavili jedan od najvećih povrataka u istoriji plej-ofa.[67]

Bil Beličik 28.8.09. Patriote protiv Redskinsa

U 2007. godini, Beličik je poveo Patriote na prvu savršenu regularnu sezonu od uvođenja regularnog sezonskog rasporeda od 16 utakmica 1978. godine, tek četvrti tim koji je to uradio u istoriji Nacionalne fudbalske lige posle 1934. [68] i Čikago Bearsa 1942. [69] i 1972. Majami Dolfinsa. U Divizijskoj rundi doigravanja, pobedili su Džeksonvil Jaguarse sa 31: 20. Na AFC šampionatu, Patriote su pobedili San Diego Čardžerse rezultatom 21–12. Patriote su bili uznemireni u super bovl XLII-u od strane Nju Jork Džajanta, njegovog bivšeg tima, zbog odbrane koja je dopustila slavnu predstavu Dejvid Tajrija pri kraju regularnog vremena.[70] Neuspeh Patriota da postignu "savršenu sezonu" (neporaženi, uključujući i plej-of) ostavljajući Majami Dolfinse kao jedini tim koji je to uradio, nakon što je završio svoju regularnu sezonu 1972. na 14–0 i osvojio tri utakmice u plej-ofu. Samo dve druge ekipe u profesionalnom fudbalu su zabeležile savršenu sezonu - Klivlend Brounsi iz 1948. (14–0) tadašnje All-America fudbalske konferencije i 1948. Kaljari Stampedera (12–0) kanadske fudbalske lige. Nijedna ekipa u bivšoj Američkoj nogometnoj ligi nije imala savršenu sezonu.

Na otvaranju sezone Patriota 2008. protiv Kanzas Siti Čifsa, kvoterbek Tom Brejdi pretrpeo je povredu zbog koje je završio sezonu u prvoj četvrtini.[71] Zamenik kvoterbeka Met Kasel je imenovan starterom do kraja sezone. Međutim, pobedom u drugoj nedelji, Patriote su oborile svoj rekord u nizu u regularnoj sezoni sa 21 pobedom (2006–08). Nakon što je izgubio više od desetak igrača na listi povređenih rezervi, uključujući Rodni Harisona, Adalius Tomasa i Lorens Maronea, Patriote su ipak uspele u osmoj uzastopnoj sezoni vodeći u ligi sa pobedničkim rekordom, od 11–5.[72] Ipak, Patriote, koje su završile na drugom mestu na AFC Istoku, propustili su doigravanje po prvi put od 2002. godine, izgubivši tajbrejkom od Majami Dolfinsa (koji su osvojili diviziju u četvrtom tajbrejku, boljim konferencijskim rezultatom) i Baltimor Rejverse pobedili su Patriote za poslednje mesto u plejofu zbog boljeg rezultata u konferenciji.[73] Denver Bronkosi iz 1985. godine su jedini drugi tim koji su propustili plej-of u sezoni od 16 utakmica.[74]

2009. godine, sa potpuno zdravim Tom Brejdijem kao početnim kvoterbekom, Beličik je bio u mogućnosti da povede Patriote na još jednu titulu AFC East divizije sa rekordom od 10-6.[75] Međutim, Patriote su izgubile od Baltimor Rejvensa u vajld kard rundi.[76]

2010-sadašnjost[уреди | уреди извор]

U sezoni 2010, Beličik i Patriote završile su sa rekordom od 14-2 za prvo mjesto u AFC-u. [77] Međutim, njihova postsezona je brzo završila sa gubitkom od 28-21 od Nju Jork Džetsa u divizijskoj rundi.[78]

U sezoni 2011, Patriote su završile na vrhu AFC-a sa skorom 13-3.[79] Nakon pobede nad Denver Bronkosima u divizijskoj rundi, Patriote su pobedile u utakmici AFC Championshipa pobedivši Baltimor Rejvense 23–20, kada su Rejvensi uspeli da postignu tačdaun, ali baltimorski kiker, Bil Candif, promašio je rutinski šut sa terena kako bi izjednačili i poslali utakmicu u produžetak. [80] [81] To poslalo Nju Ingland po svoj peti super bovl pod Beličikom. U super bovlu XLVI, Patriote su izgubile u već vidjenoj utakmici iz super bovl XLII od Nju Jork Džajanta rezultatom 21-17.[82]

26. septembra 2012. godine, nakon poraza od 31:30 od Baltimor Rejvensa, Beličik je kažnjen sa 50,000$ za hvatanje ruke zamenika sudije dok je tražio konkretnije objašnjenje o odluci nakon što je Baltimor uspeo u poslednjim sekundama dobije fild gol i čime bi osigurali pokušaj za pobedu. [83] Patriote su završile regularnu sezonu 2012. sa 12-4 rekordom. U divizijskoj rundi, pobedili su Hjuston Teksanse rezultatom 41–28 i stigli do AFC šampionata, gde su izgubili od Baltimor Rejvensa rezultatom 28–13, završavajući svoju sezonu. [84] [85]

Beličik 2012 u Tajm 100

Beličikove Patriote počeli su sezonu 2013. sa mnogo preokreta na ofanzivnoj taktici zbog povreda Rob Gronkovskog, hapšenja i naknadnim oslobađanjem Eron Hernandeza, odlaskom Ves Velkera u Denver Bronkose i Deni Vudheda u San Diego Čardžerse kao slobodnih agenata, i puštanje Brendon Lojda. Da bi ih zamenili, Patriote su potpisali Deni Amendolu kao slobodnog agenta, draftovali su novajlije Erona Dobsona i Još Bojsa, i potpisali novajlija koji nije bio draftovan kao slobodnog agenta Kenbrel Tomkinsa. Tim je završio sezonu sa 12-4 rekordom, osvajajući AFC Istok i obezbeđujući doigravanje i odlazak u prvi krug, zauzimajući drugo mesto u poretku AFC-a.[86] U divizijskoj rundi, oni su pobedili Indianapolis Kolte sa rezultatom 43–22. [87] Izgubili su od Denver Bronkosa na AFC prvenstvu rezultatom 26–16. [88]

U sezoni 2014, Beličikove Patriote zabeležile su rekord od 12-4 treću sezonu za redom.[89] U divizijskoj rundi, oni su pobedili Baltimor Rejvense sa rezultatom 35-31. [90] Na prvenstvu AFC-a, pobedili su Indianapolis Kolte rezultatom 45-7.[91] Stigli su do super bovla XLIX, gde su pobedili Sietl Sihokse sa rezultatom 28-24.[92] Sa svojim četvrtim super bovlom kao glavni trener, Beličik je sustigao Čak Nola sa najviše pobeda kao glavnog trenera u super bovlu. [93]

U sezoni 2015, Beličikove Patriote su zabilježile rekord od 12-4 za četvrtu uzastopnu sezonu sa istim skorom.[94] Pobedili su Kanzas Siti Čifse u divizijskoj rundi.[95] Na AFC prvenstvu su izgubili od eventualnog super bovl 50. šampiona Denver Bronkosa sa rezultatom 20-18.[96]

Beličik sa predsednikom Barak Obamom i Robert Kraftom

U sezoni 2016. Beličikove Patriote su zabeležile rekord od 14-2, što im je donelo prvo mesto za AFC doigravanje.[97] U divizijskoj rundi, oni su pobedili Teksanse iz Hjustona.[98] Na AFC prvenstvu su porazili Pitsburg Stilerse.[99] Stigli su do super bovla LI, gde su pobedili Atlantu Falkonse u pobedi preokreta sa 34-28 u produžetku.[100] Patriote su gubile 28-3 u jednom trenutku u trećem kvartalu. [101] Sa ovom pobedom, Beličik je osvojio rekordnu petu super bovl titulu kao glavni trener.[102]

U sezoni 2017, Beličikove Patriote su otišle ​​na 13–3, postavljajući rekord NFL-a osmu uzastopnu sezonu sa 12 ili više pobeda u toku jedne sezone, osvajajući svoju devetu uzastopnu AFC East titulu i njihovu 15. u poslednjih 17 sezona. Pobedili su Tenesi Titanse u divizijskoj rundi rezultatom 35–14, a Džeksonvil Jaguarse na AFC prvenstvu rezultatom 24–20, osvojivši svoju drugu titulu AFC-a u dve godine, a istovremeno proširili svoj rekord uzastopnog AFC-a šampiona na 7 pojavljivanja. [103] [104] super vovl LII bio je Beličikov osmi po redu naslov prvaka i njegov jedanaesti u ukupnom poretku, što je ujedno bio i deseti nastup Patriota, koji je proširio NFL rekorde. Ringer je napisao da je Beličikov tim drugačiji od mnogih poznatih timova Nju Inglanda iz prethodne decenije: Prva iteracija dinastije Patriota oslanjala se na odbranu. Ove godine oni su 29-ti u dozvoljenim jardima(peti u dozvoljenim poenima) ali su usavrsili i umetnost situacionalnog fudbala. Ovi patriotski timovi su poznatiji po tome što su uspevali da se povuku u utakmicama doigravanja sa preokretima. [105] [106]

Međutim, Patriote su pale od Filadelfije Iglsa u super bovl LII, 41-33, dok je Nik Fols ponovio svoju dominantnu igru u NFC prvenstvu i doveo Filadelfiju do pobeede u utakmici sa visokim rezultatom. Patriote su rano pale, kao su bili u većini pobeda u Super Bovlu. Međutim, ovaj put nisu mogli da se vrate, iako su došli veoma blizu. Iglsova odbrana je otela loptu Tom Brejdiju kako bi vratila loptu u svoj posed na oko 2 minuta do 4. četvrtine. Patriote su ponovo dobile loptu pre kraja utakmice, ali im je ponestalo vremena da postignu pogodak.[107]

U sezoni 2018, Beličikove Patriote su otišle ​​na 11–5, ali nisu uspeli da osvoje više od 12 pobeda po prvi put od 2009. godine. Patriote su i dalje osvojile svoj 10. uzastopni AFC East naslov i njihov 16. u poslednjih 18 godina. Pobedili su Los Andjeles Čardžerse u divizijskoj rundi rezultatom 41–28, a Kanzas Siti Čifse na AFC Championship-u 37–31 u teškoj utakmici kroz produžetke u Kanzas Sitiju kako bi prošli na svoj treći uzastopni super bovl.[108] [109] U super bovl LIII, Patriote su porazili Los Andjeles Remse rezultatom 13–3 da bi Beličiku dali svoj 6. super bovl prvenstvo kao glavni trener i njegov osmi u ukupnom poretku koji je imao najviše super bovl prstenova u NFL istoriji. Njegovih šest šampionata izjednačilo su ga sa Džordž Halsom i Karl Lambeom sa najvise prvenstava kao trenera. Odbrana Patriota zadržala je Ramse na ukupno 260 jarda. [110] [111]

13. maja 2019. godine Beličik je najavio da će preuzeti ulogu odbrambenog koordinatora Patriota, počevši od sezone 2019. [112]

Ukupni rekodi sa Nju Inglandom[уреди | уреди извор]

Pod Beličikom, Patriote imaju regularnu sezonsku evidenciju od 225–79–0 za 19 sezona.[113] Beličik je daleko najpoznatiji trener u istoriji Patriota, njegove 225 pobede sa franšizom su više nego utrostručene u odnosu na drugoplasiranog Majk Holovka. Beličik je takođe sastavio rekord od 30-10 u plejofu sa Nju Inglandom i 6-3 u super bovlu. Vodio je Patriote u 16 divizijskih titula, uključujući pet uzastopnih titula od 2003. do 2007. i deset uzastopnih titula od 2009. do 2018. Pod Beličikom, ekipa je samo propustila doigravanje 2000. i na tajbrejkovima 2002. i 2008. godine.

Lični Život[уреди | уреди извор]

Beličik je bio oženjen sa Debi Klark, ali su se razveli na leto 2006. [114] Oni su se navodno razdvojili pre sezone 2004. godine, što su Patriote otkrili u julu 2005. godine. Beličik je takođe optužen za održavanje veze s bivšom recepcionarkom Džajanta Šeron Šenok-om, što je dovelo do razvoda.[115] Beličik je viđen sa Lindom Holidej iz Jupitera, Florida, nekoliko puta u Arizoni tokom nedelje koja je vodila do super bovla XLII. [116]

Ima troje dece sa Debi Klark Beličik: Amanda, Stiven i Brajan. Amanda je diplomirala 2007. na univerzitetu Veslejn, gdje je, kao i njen otac, igrala lakros. Nakon koledža, radila je u pripremnoj školi u Konektikatu, kao trener za lakros i na prijemnom delu. Godine 2009. postala je pomoćni trener za ženski lakros tim univerziteta u Masačusetsu, [117] pre nego što se pridružila Ohajo Stejt Baketsima na istoj poziciji sledeće godine. [118] Nakon što je služila kao privremeni trener ženskog lakroza u Veslejnu, [119] bila je imenovana za ženskog lakros trenera na Holi Kros koledžu u Masačusetsu u julu 2015. [120] Stiven je igrao lakros i fudbal na Rudžers univerzitetu na stipendiji. Stiven je angažovan kao pomoćni trener u Nju Ingland Patriotama u maju 2012. [121] od 2016. godine, on je trener tima za bezbednost.[122] Brajan je prisustvovao Triniti Koledžu gde je igrao lakros.[123] Godine 2016. Brajan je bio angažovan u kancelariji Patriota kao pomoćni izviđač.[124]

Nik Saban i Beličik su dobri prijatelji. Kada je Beličik govorio o njihovoj vezi, rekao je: "Dva uspešna Hrvata u istoj diviziji NFL-a. Morate priznati, to ne vidite svaki dan."[125]

U maju 2018. godine, predsednik Donald Tramp imenovao je Beličika za člana njegovog saveta za sport, fitnesa i ishrane. [126]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Bill Belichick | New England Patriots”. web.archive.org. 2017-01-18. Приступљено 2019-05-18. 
  2. ^ „The Belichick and Brady led Patriots have a case to be considered sports world's top dynasty”. 
  3. ^ „Bill Belichick as economist”. Sports Economics Uncut: 102—119. doi:10.4337/9781788118736.00012. 
  4. ^ „Bill Belichick Passes Tom Landry On NFL’s All-Time Wins List” (на језику: енглески). 2017-11-19. Приступљено 2019-05-18. 
  5. ^ „Six pack! Belichick 'proud' to join Halas, Lambeau”. ESPN.com (на језику: енглески). 2019-02-04. Приступљено 2019-05-18. 
  6. ^ „Super Bowl: Bill Belichick and Tom Brady head for fourth win” (на језику: енглески). 2015-02-01. Приступљено 2019-05-18. 
  7. ^ „Given proper naval sendoff - The Boston Globe”. archive.boston.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  8. ^ „NFL head coaches: a biographical dictionary, 1920-2011”. Choice Reviews Online. 50 (05): 50—2394—50—2394. 2013-01-01. ISSN 0009-4978. doi:10.5860/choice.50-2394. 
  9. ^ „Belichick learned well from dad - The Boston Globe”. archive.boston.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  10. ^ „Bill Belichick: Djed iz Draganića uvijek mi je pričao o Hrvatskoj - Jutarnji List”. www.jutarnji.hr. Приступљено 2019-05-18. 
  11. ^ „New England Patriots: Bill Belichick”. 
  12. ^ Brown, Chris B. (2015-01-30). „The Great Defender”. Grantland (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  13. ^ Brown, Chris B. (2015-01-30). „The Great Defender”. Grantland (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  14. ^ David Halberstam (на језику: енглески), 2019-04-25, Приступљено 2019-05-18 
  15. ^ „Baltimore Sun - We are currently unavailable in your region”. www.tribpub.com. Приступљено 2019-05-18. 
  16. ^ „Baltimore Sun - We are currently unavailable in your region”. www.tribpub.com. Приступљено 2019-05-18. 
  17. ^ „ESPN.com - E-ticket: Who is this guy?”. www.espn.com. Приступљено 2019-05-18. 
  18. ^ „Phillips Academy -”. web.archive.org. 2012-03-23. Приступљено 2019-05-18. 
  19. ^ „The Lost Brotherhood: the Tragic History of Chi Psi at Wesleyan”. The Wesleyan Argus (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  20. ^ „Bill Belichick - Official New England Patriots Biography”. web.archive.org. 2007-06-02. Приступљено 2019-05-18. 
  21. ^ „Wesleyan Athletics”. Wesleyan Athletics (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  22. ^ „PFW: Built to last”. ESPN.com (на језику: енглески). 2003-12-17. Приступљено 2019-05-18. 
  23. ^ „Patriots coach Belichick is fond of his Lions memories”. Detroit News (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  24. ^ „Patriots head coach Bill Belichick on year coaching in Denver”. web.archive.org. 2017-12-28. Приступљено 2019-05-18. 
  25. ^ „Bill Belichick and special teams: a love story”. SI.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  26. ^ „Super Bowl XXI - New York Giants vs. Denver Broncos - January 25th, 1987”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  27. ^ „Here's why Bill Belichick was wearing 10 huge rings at the Patriots' ring party”. CBSSports.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  28. ^ „Bill Belichick’s Super Bowl XXV Game Plan”. SI.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  29. ^ „Cleveland Browns Team Encyclopedia”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  30. ^ „Wild Card - New England Patriots at Cleveland Browns - January 1st, 1995”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  31. ^ „1995 Cleveland Browns Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  32. ^ Editors, History com. „Art Modell announces Browns are moving to Baltimore”. HISTORY (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  33. ^ „Gettysburg Times - Претрага архиве Google вести”. news.google.com. Приступљено 2019-05-18. 
  34. ^ „1996 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  35. ^ „Super Bowl XXXI - New England Patriots vs. Green Bay Packers - January 26th, 1997”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  36. ^ Stellino, Vito. „End around: Parcells gets consultant job Jets hire Belichick until ex-Patriots coach is free to take over; Pats' Kraft calls move 'sham'; New England asks Tagliabue to intervene”. baltimoresun.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  37. ^ „Parcells to Coach Jets in 1997”. Los Angeles Times (на језику: енглески). 1997-02-11. ISSN 0458-3035. Приступљено 2019-05-18. 
  38. ^ „SI.com - Writers - The 10 Spot: July 28, 2006 - Friday July 28, 2006 12:48PM”. web.archive.org. 2012-10-26. Приступљено 2019-05-18. 
  39. ^ „TBT: Bill Belichick introduced as Patriots head coach in 2000”. 
  40. ^ „New England Patriots Coverage: How Exactly Will History Judge Parcells? (Pt 3)”. web.archive.org. 2006-09-08. Приступљено 2019-05-18. 
  41. ^ „USATODAY.com - Piecing the Patriots together”. usatoday30.usatoday.com. Приступљено 2019-05-18. 
  42. ^ Battista, Judy (2009-01-13). „Scott Pioli Leaves Patriots to Be Chiefs’ General Manager”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2019-05-18. 
  43. ^ „2000 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  44. ^ „Bill Belichick Record, Statistics, and Category Ranks”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  45. ^ „Divisional Round - Oakland Raiders at New England Patriots - January 19th, 2002”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  46. ^ „AFC Championship - New England Patriots at Pittsburgh Steelers - January 27th, 2002”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  47. ^ „Super Bowl XXXVI - St. Louis Rams vs. New England Patriots - February 3rd, 2002”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  48. ^ Staff, Nick Cafardo Globe; February 4; 2002; Comments, 3:07 p m Email to a Friend Share on Facebook Share on TwitterPrint this Article View. „Patriots shock NFL, defeat Rams to win Super Bowl”. BostonGlobe.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  49. ^ „2002 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  50. ^ „2002 NFL Standings & Team Stats”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  51. ^ „Patriots cut captain Lawyer Milloy”. DeseretNews.com (на језику: енглески). 2003-09-03. Приступљено 2019-05-18. 
  52. ^ „New England Patriots at Buffalo Bills - September 7th, 2003”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  53. ^ „Boston/New England Patriots Team Encyclopedia”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  54. ^ „Buffalo Bills at New England Patriots - December 27th, 2003”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  55. ^ „Super Bowl XXXVIII - New England Patriots vs. Carolina Panthers - February 1st, 2004”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  56. ^ „Composed Brady led Pats to SB win over Panthers”. Vault (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  57. ^ „2004 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  58. ^ „Divisional Round - Indianapolis Colts at New England Patriots - January 16th, 2005”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  59. ^ „Super Bowl XXXIX - Philadelphia Eagles vs. New England Patriots - February 6th, 2005”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  60. ^ „Super Bowl XXXIX: Patriots edge Eagles for 3rd Super Bowl title | Boston Herald”. web.archive.org. 2017-12-28. Приступљено 2019-05-18. 
  61. ^ „2005 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  62. ^ „Wild Card - Jacksonville Jaguars at New England Patriots - January 7th, 2006”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  63. ^ „Divisional Round - New England Patriots at Denver Broncos - January 14th, 2006”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  64. ^ „2006 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  65. ^ „Wild Card - New York Jets at New England Patriots - January 7th, 2007”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  66. ^ „Divisional Round - New England Patriots at San Diego Chargers - January 14th, 2007”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  67. ^ „AFC Championship - New England Patriots at Indianapolis Colts - January 21st, 2007”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  68. ^ „Greatest Comebacks in NFL History - Football History | Pro Football Hall of Fame Official Site”. www.profootballhof.com. Приступљено 2019-05-18. 
  69. ^ „Highlights from the 1930s - Chicago Bears”. web.archive.org. 2012-07-12. Приступљено 2019-05-18. 
  70. ^ „Highlights from the 1940s - Chicago Bears”. web.archive.org. 2012-07-09. Приступљено 2019-05-18. 
  71. ^ „It’s sweet 16-0 for Patriots”. The Denver Post (на језику: енглески). 2007-12-29. Приступљено 2019-05-18. 
  72. ^ „Brady to have season-ending knee surgery, will be placed on IR”. NFL.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  73. ^ „2008 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  74. ^ „2008 NFL Standings & Team Stats”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  75. ^ „1985 – Denver Broncos History” (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  76. ^ „2009 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  77. ^ „Wild Card - Baltimore Ravens at New England Patriots - January 10th, 2010”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  78. ^ „2010 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  79. ^ „Divisional Round - New York Jets at New England Patriots - January 16th, 2011”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  80. ^ „2011 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  81. ^ „Divisional Round - Denver Broncos at New England Patriots - January 14th, 2012”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  82. ^ „Billy Cundiff, Ravens miss Super chance – Chicago Sun-Times”. 
  83. ^ Feb 5, foxsports; ET, 2012 at 12:00a (2012-02-05). „Giants win Super Bowl XLVI”. FOX Sports (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  84. ^ „Belichick fined 50K, Kyle Shanahan 25K by NFL - Yahoo! Sports”. web.archive.org. 2012-09-29. Приступљено 2019-05-18. 
  85. ^ „2012 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  86. ^ „AFC Championship - Baltimore Ravens at New England Patriots - January 20th, 2013”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  87. ^ „2013 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  88. ^ „Divisional Round - Indianapolis Colts at New England Patriots - January 11th, 2014”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  89. ^ „AFC Championship - New England Patriots at Denver Broncos - January 19th, 2014”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  90. ^ „2014 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  91. ^ „Divisional Round - Baltimore Ravens at New England Patriots - January 10th, 2015”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  92. ^ „AFC Championship - Indianapolis Colts at New England Patriots - January 18th, 2015”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  93. ^ „Super Bowl XLIX - Seattle Seahawks vs. New England Patriots - February 1st, 2015”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  94. ^ Serby, Steve (2015-02-02). „What made Bill Belichick crack with emotion after fourth title”. New York Post (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  95. ^ „2015 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  96. ^ „Divisional Round - Kansas City Chiefs at New England Patriots - January 16th, 2016”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  97. ^ „AFC Championship - New England Patriots at Denver Broncos - January 24th, 2016”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  98. ^ „2016 New England Patriots Statistics & Players”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  99. ^ „Divisional Round - Houston Texans at New England Patriots - January 14th, 2017”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  100. ^ „AFC Championship - Pittsburgh Steelers at New England Patriots - January 22nd, 2017”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  101. ^ „Patriots erase deficit, defeat Falcons in Super Bowl LI”. NFL.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  102. ^ Shpigel, Ben (2017-02-05). „Patriots Mount a Comeback for the Ages to Win a Fifth Super Bowl”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2019-05-18. 
  103. ^ „Divisional Round - Tennessee Titans at New England Patriots - January 13th, 2018”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  104. ^ „AFC Championship - Jacksonville Jaguars at New England Patriots - January 21st, 2018”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  105. ^ Clark, Kevin (2018-01-22). „Why the NFL Needs the New England Patriots”. The Ringer. Приступљено 2019-05-18. 
  106. ^ Salfino, Michael (2018-01-25). „How Tom Brady Became The King Of Comebacks”. FiveThirtyEight (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  107. ^ „Super Bowl LII - Philadelphia Eagles vs. New England Patriots - February 4th, 2018”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  108. ^ „Divisional Round - Los Angeles Chargers at New England Patriots - January 13th, 2019”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  109. ^ „AFC Championship - New England Patriots at Kansas City Chiefs - January 20th, 2019”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  110. ^ „Super Bowl LIII - Los Angeles Rams vs. New England Patriots - February 3rd, 2019”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  111. ^ Odum, Charles (2019-02-04). „Pats' Belichick joins Halas, Lambeau with 6 championships”. AP NEWS. Приступљено 2019-05-18. 
  112. ^ „Report: Bill Belichick to serve as Patriots defensive play-caller”. Patriots Wire (на језику: енглески). 2019-05-13. Приступљено 2019-05-18. 
  113. ^ „Bill Belichick Record, Statistics, and Category Ranks”. Pro-Football-Reference.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  114. ^ „After a bruising year, Belichick opens up - The Boston Globe”. www.boston.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  115. ^ „Belichick named ‘Other Man’ in nasty N.J. divorce - More Inside Track - BostonHerald.com”. web.archive.org. 2007-02-17. Приступљено 2019-05-18. 
  116. ^ „Super Stunner: Could Bundchen be to blame?!?”. 
  117. ^ „Amanda Belichick Named Lacrosse Assistant Coach - University of Massachusetts Official Athletic Site”. web.archive.org. 2012-03-11. Приступљено 2019-05-18. 
  118. ^ „Ohio State Buckeyes | Ohio State University Athletics”. Ohio State Buckeyes (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  119. ^ „Wesleyan Athletics”. Wesleyan Athletics (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  120. ^ „Bill Belichick's daughter Amanda named lacrosse coach at Holy Cross”. 
  121. ^ „Steve Belichick joins dad Bill on Patriots coaching staff”. USATODAY.COM. Приступљено 2019-05-18. 
  122. ^ Alper, Josh (2016-03-18). „Bill Belichick’s son promoted to Patriots safeties coach”. ProFootballTalk (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  123. ^ „Brian Belichick”. Trinity (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18. 
  124. ^ „For first time, Bill Belichick has both sons officially on Patriots' staff”. ESPN.com (на језику: енглески). 2016-07-22. Приступљено 2019-05-18. 
  125. ^ „Bill Belichick: Djed iz Draganića uvijek mi je pričao o Hrvatskoj - Jutarnji List”. www.jutarnji.hr. Приступљено 2019-05-18. 
  126. ^ „Trump will appoint Bill Belichick to sports council”. SI.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-18.