Пређи на садржај

Разговор:Комесарска управа/Архива 1

Садржај странице није подржан на другим језицима
С Википедије, слободне енциклопедије
Архива 1 Архива 2

Први поднаслов

Комесарска управа је била чисто технички орган без икаквих политичких претензија, дакле НИЈЕ била Влада. Променити наслов!--Оњегин (разговор) 14:15, 21. август 2012. (CEST)[одговори]

За овакве текстове везане за ближу српску историју не би било лоше проширити изворе. Берлински зид је давно пао, а на интернету има на десетине различитих текстова и аутора који су се бавили овом темом. Наћи средину је пун погодак. Овако како је започет, текст нас враћа у касне четрдесете.--Оњегин (разговор) 14:55, 21. август 2012. (CEST)[одговори]

Уосталом ево и текст са хрватске википедије

Komesarska uprava Komesarska uprava, koja je bila tehnički organ bez ikakvih političkih pretenzija, formirana je poslije pripreme i pregovora s nadležnim njemačkim vlastima. Inicijator, sa srpske strane, bio je Milan Aćimović, raniji upravnik Grada Beograda i ministar unutarnjih dijela. Od Nijemaca je traženo:

"Da poštivaju odredbe međunarodnog prava, da ostanu na snazi naši građanski i krivični zakoni, kao i naše sudske vlasti, pošto je postavljanje policije i službe sigurnosti od naših organa sama jugoslavenska Vlada predala ugovorom o primirju; da Srpska pravoslavna crkva ima da nastavi svoj rad nesmetano i s istom organizacijom i u novoj situaciji, a naše je vlasti imaju u tomu i dalje pomagati; da naša domaća uprava može raspolagati svojim financijama da bi bila u stanju da čini neophodne pomoći, kao: isplate obiteljima ratnih zarobljenika i pomoći izbjeglicama iz svih krajeva Jugoslavije; da se članovi srpske civilne uprave u Beogradu zovu Komesarima ministarstva i imaju se smatrati odvjetnicima našeg naroda pred okupacijskim vlastima. U ovom smislu potrebna nam je i zvanična potvrda od strane vrhovnog predstavnika njemačkih okupacijskih vlasti na našem tlu; da se u crkvama ima i dalje za vrijeme službe pominjati ime Nj.V. Kralja Petra II i srpskog patrijarha kao i nadležnih arhijereja i da slike Kralja Petra II po nadleštvima i privatnim domovima imaju ostati i biti poštivane, jer mi i dalje ostajemo vjerni podanici svoga Kralja, da sudovi imaju izricati presude u ime Nj.V. Kralja Petra II (Nijemci ovaj uvjet nisu primili); da srpska civilna uprava u Beogradu ima pravo donošenja uredbi radi reguliranja nastalih problema u narodnome životu; da ima pravo postavljanja i otpuštanja svih činovnika, a osobe u koje okupator ne bude imao povjerenja i čije ostajanje na položajima bude smatrao ugroženjem svoje sigurnosti, okupator će optuživati pred našom civilnom upravom, koja će dalje postupati po odredbama međunarodnog prava i zakona ostalih na snazi; da se privatna i crkvena svojina, kao i ona državna koja ne služi izravno ratu, ima poštivati".

Uz ove uvjete koje su Nijemci primili, Dimitrije Ljotić je generalu Forsteru predao još dva memoranduma. U prvome je molio za naređenje hrvatskim, bugarskim i mađarskim vlastima "da puste iz zatvora mnoge tisuće uhićenih Srba i da zaustave progone, pokolje i uništenje srpskog naroda". U drugom memorandumu je molio, "da se naši oficiri, podoficiri i vojnici ne odvode u njemačko zarobljeništvo, već da se, kao i u Grčkoj, puste svojim kućama".

Osobenost sastava Komesarske uprave bila je u tome, da nju nisu sačinjavali ni predstavnici samo jedne političke grupe, ni ličnosti, koji iza sebe ne bi imali izvjesnu političku zaleđinu iz nedavne prošlosti. U ovoj Komesarskoj upravi bile su zastupljene sve srpske stranke i pokreti osim Saveza zemljoradnika čije je tadašnje vođstvo bilo u inozemstvu. Grupu Dr. Milana Stojadinovića zastupali su: Milan Aćimović kao komesar Ministarstva unutarnjih dijela, Momčilo Janković kao komesar Ministarstva pravde, Dušan Letica kao komesar Ministarstva financija, grupu Dragiše Cvetkovića zastupao je Dušan Pantić kao komesar Ministarstva Pošte, brzojava i telefona, Demokratsku stranku zastupao je Risto Jojić kao komesar Ministarstva prosvjete, Narodnu radikalnu stranku Dr. Lazo M. Kostić kao komesar Ministarstva prometa. JNS predstavljao je Jeremija Protić kao komesar Ministarstva ishrane. Za komesara Ministarstva građevina bio je uzet Ing. Stanislav Josifović, kao stručnjak. JNP "Zbor" predstavljali su Ing. Milosav Vasiljević kao komesar Ministarstva gospodarstva i Dr. Stevan Ivanić kao komesar Ministarstva narodnog zdravlja i socijalne skrbi. Deset komesara imalo je deset zamjenika.

Komesarska uprava bila je obrazovana 30. travnja 1941. godine, kada se bila počela formirati i grupa oko pukovnika Dragoljuba Draže Mihailovića. U zapisniku sjednice Savjeta komesara unet je Mihailovićev odgovor, koji glasi: "Ja sam generalštabni oficir i vrlo dobro znam kakva su prava okupatora na zauzetom području. Ja nisam ostao u šumi da svojim ispadima pravdam neprijatelju njegove represalije već da spremim Kralju i Vladi vojsku u jugoslavenskim planinama za odlučnu bitku, pošto su Kralj i Vlada, ovog puta, izašli bez vojske u inozemstvu. Obrazovanje Savjeta komesara odobravam i pozdravljam".

Obrazovanje Komesarske uprave unijelo je izvjesno smirenje u narod, koji se počeo u novim uslovima snalaziti. Savjet komesara ostao je na upravi administracijom okupirane zemlje od 30. travnja do 29. kolovoza 1941. godine. To su skoro četiri puna mjeseca za vrijeme kojih je Savjet komesara učinio nekoliko vrlo korisnih stvari. Prvo, odbio je da donese zakon protiv Židova u Srbiji, i u Srbiji za svo vrijeme okupacije zakon protiv Židova nije donijet. Drugo, odbijen je zahtjev Nijemaca, da se banatskim Nijemcima preda Pančevački Rit. Treće, izvršena je blagovremena zamjena jugoslavenskih novčanica za srpske, na teritoriju okupirane Srbije. Time je ustašama bilo onemogućeno da prebace ogromne količine jugoslavenskih novčanica, kupujući posljednje ostatke robe u Beogradu i Srbiji. Četvrto, riješeno je činovničko pitanje i, na traženje Nijemaca, osnovan je poseban Komesarijat za činovnička pitanja na čelu sa Tanasijem Dinićem. Peto, stvoren je srpski Crveni križ, čime je bila stvorena mogućnost "pronalaženja ratnih zarobljenika, vođenje skrbi o njima, omogućavanje obiteljima prepiske sa njima i slanje paketa u zarobljeništvo".

Komesarska uprava bila je upravno tijelo, koje je samo u mirnim danima moglo odgovoriti svojoj zadaći. Do 22. lipnja 1941. godine, vladao je u okupiranoj Srbiji red i mir. Pukovnik Mihailović i grupa koja je bila oko njega nisu poduzimali nikakvu akciju. Do napada Njemačke na SSSR bili su mirni i jugoslavenski komunisti. Od toga dana počinje njihova aktivnost. Neki od njih, iako inteligentni i ideološki izgrađeni, vjerovali su da je toga dana počela "svjetska revolucija", te su radi toga oduševljeno pošli u akciju. Njihova je akcija imala razne vidove. Mir u okupiranoj Srbiji bio je ozbiljno poremećen. Nad Srbijom su se nadnijeli aveti kaosa i zločina. --Оњегин (разговор) 15:00, 21. август 2012. (CEST)[одговори]

Поента...

...није, дал је била марионетска или није била марионетска. То је била ЦИВИЛНА УПРАВА Србије под немачком окупацијом. У времену после шестоаприлског бомбардовања, слома војске и окупације земље НЕКО је морао да се позабави нормалним наставком живота милиона грађана. Због тога је и формирана. Неко је морао да се бави питањима заштите грађана од најобичнијих локалних криминалаца, успостављања и обнове водовода и канализације, путева, школа, срушених зграда, слања пакета заробљеницима у иностранство... "Марионетска" је због тога сувишан израз. Треба другачије формулисати. Овако испада да је оформљена да служи Немцима који су ионако већ имали своју управу. У тексту на хр вик. имаш објаљњење чиме се бавила и чему је служила, потруди се да уклопиш. Овакав "крњи" текст нема никаквог смисла.--Оњегин (разговор) 22:40, 21. август 2012. (CEST)[одговори]

На Каналским острвима (део Енглеске) који је био под немачком окупацијом у Другом СР, цивилна управа која је помагала становништву да се снађе под окупацијом одржавала ред и мир и др. после рата је награђена за херојски чин. Код нас су ствари текле другачије, али то не значи да се са историјске дистанце требају преписивати политички памфлети ратних победника, него објективно сагледати тадашњу ситуацију.Посебно због тога што 2012 на Википедији тешко да има самих учесника тог рата.--Оњегин (разговор) 22:49, 21. август 2012. (CEST)[одговори]

Pa popravi sam šta misliš da treba. PANONIAN (разговор) 09:50, 22. август 2012. (CEST)[одговори]

Из поштовања...

...према вама као колеги Википедијанцу, немам намеру да мењам страницу коју сте Ви започели. Ја сам само добрнамерно указао на неке чињенице и мислим да је то довољно. Поздрав.--Оњегин (разговор) 22:52, 22. август 2012. (CEST)[одговори]

Pa kažem promeni slobodno šta god želiš, ako se sa nečim ne budem slagao ja ću vratiti. Nemam vremena da se sada detaljnije bavim ovim. PANONIAN (разговор) 07:47, 23. август 2012. (CEST)[одговори]