Пређи на садржај

Разговор:Хрватски народни отпор/Архива 1

Садржај странице није подржан на другим језицима
С Википедије, слободне енциклопедије
Архива 1 Архива 2

Први поднаслов

Odpor ili otpor?--Методичар зговор2а 17:29, 10. август 2011. (CEST)[одговори]

Видим, ниси чуо за хрватски кориенски правопис Никола (разговор) 18:04, 10. август 2011. (CEST)[одговори]

Стварно нисам. :)--Методичар зговор2а 18:46, 10. август 2011. (CEST)[одговори]

Е то ти је правопис који је установио Анте Павелић. --БаШ-ЧелиК (разговор) 20:14, 10. август 2011. (CEST)[одговори]

[1] Треба нам страница о томе - Хрватски кориенски правопис. --Алекс (разговор) 20:41, 10. август 2011. (CEST)[одговори]

Korienski ili korijenski? --Јагода испеци па реци 01:42, 18. август 2011. (CEST)[одговори]

Има још

Dva pripadnika te frakcije M.Barešić i A.Brajković su 06.04.1971. upali u jugoslavensko veleposlanstvo u Stockholmu. U veleposlanstvu su ubili Vladimira Rolovića, visokog časnika jugoslavenske tajne službe, koji im je pružio oružani otpor. Obojica su kažnjeni doživotnim zatvorom. Marković (1982:130) spominje da je u akciji sudjelovalo petero terorista i da je ranjena i službenica veleposlanstva. Osim dvije doživotne, preostalo trojica su dobila vremenske kazne od 2 do 4 godine. Prilikom suđenja optuženi nisu htjeli prihvatiti da su jugoslavenski državljani (već hrvatski). Također se spominje da su emigranti skupili 17.600 USD za žalbeni postupak koji nije uspio.

U rujnu 1972. T. Rebrina, R. Prskalo i N. Lisac oteli su švedski zrakoplov DC-9 sa 87 putnika i članova posade. Zahtijevali su oslobođenje Vujičevića, Mikulića, Barešića i Brajkovića. Švedska vlada je udovoljila zahtjevima i zrakoplov je odletio u Madrid. Svi su se tamo predali španj. policiji. Zbog zategnutih međusobnih odnosa Španjolske i Švedske zahtjev za izručenjem Švedskoj nije odobren. Trojicu otmičara osudili su na 12 godina zatvora, ali ih je generalissimus Franco ubrzo pomilovao i dao im pravo boravka u Španjolskoj. Oslobođeni zatvorenici iz Švedske proveli su kraće vrijeme u zatvoru, a nakon toga su slobodno otputovali u Paragvaj. Miro Barešić se aktivirao u paragvajskoj vojsci i ubrzo pod novim imenom, Toni Šarić, dobio mjesto tjelohranitelja paragvajskog veleposlanika u Washingtonu.

Ovo je opisano u "Nova Hrvatska", Nova Hrvatska, 1979 na strani 145 pa jos u "Hronika Medunarodnih Dogadaja", Institut za međunarodnu politiku i privredu (Belgrade, Serbia), 1972 str 3006 pa u Đuro Rebić: "Špijuni, diverzanti, teroristi: ostaci kontrarevolucije u Jugoslaviji", Centar za informacije i publicitet, 1987 str. 355

U programu HNO-a iz 1977. iznosi se: borba za samostalnu Hrvatsku, HNO će voditi hrvatsku osloboditeljsku borbu svim prikladnim i zakonom dopuštenim sredstvima, "naš neprijatelj još nije nigdje pokazao da je dostigao stupanj ljudskog razuma, gdje bi shvatio da je u obostranom interesu mirno rješenje" (Vukušić, 2002:28), HNO nije stranka jedne ideologije nego državnotvorni pokret.

HNO je 1978. zabranjen u SR Njemačkoj, a u kolovozu 1979. FBI je uhitio Miru Barešića i izručio ga Švedskoj. Tijekom 1980. i 1981. usljedila su brojna uhićenja članova HNO u SAD-u i Kanadi pod optužbom da su umiješani u terorizam u SAD-u, tj. da su sudjelovali u bombaškim napadima na razne jugoslavenske ustanove u SAD-u i projugoslavenske iseljenike. Većina ih je osuđena na dugotrajne zatvorske kazne, a dvojica (A.Ljubas i A.Primorac) još se nalaze u zatvorima. Vukušić (2002:28) navodi da su mnogi dokazi bili montirani od američke i jugoslavenske tajne policije. Glavna je svrha tog suđenja bila u zastrašivanju hrvatskih emigranata kako se ne bi uključivali u protujugoslavenske djelatnosti usljed destabilizacije SFRJ nakon smrti Tita. Organizacija HNO je tim suđenjima praktički uništena, ali je životarila do uspostave Republike Hrvatske kada je službeno raspuštena.

Ово горе је копија са једне од усташких страница. Треба извући корисну информацију и додати референце. Интересантне онлајн референце су

--71.178.110.201 (разговор) 21:44, 21. август 2011. (CEST)[одговори]

Садржај чланка

Овај чланак захтева поуздане рецензиране изворе како би се тема чланка представила квалитетно и објективно. Препорука је да то буду извори доступни на сајту GoogleBooks. Погледајте Википедија:Навођење извора--Autobot (разговор) 07:14, 17. октобар 2013. (CEST)[одговори]