CIDR
CIDR (engl. Classless Inter-Domain Routing) mrežni je standard koji se, uz privatne adrese, koristi kako bi se sačuvao "skučeni" adresni prostor interneta uzrokovan naglim rastom broja korisnika i prevelikim rasponima klasnih mreža.
Opis
[уреди | уреди извор]Zbog naglog rasta interneta, broj slobodnih IP adresa postajao je sve manji. Iz tog razloga 1993. godine predstavljen je CIDR, standard koji je zamjenio stari način dodjeljivanja IP adresa baziranih na klasama A, B i C. Umjesto da se mreže definišu po klasama sa fiksnim prefiksima (8, 16 i 24 bita), CIDR koristi raspon od 13 do 27 bitova što omogućuje varijabilnu veličinu mreža (najmanja sadrži 32 adrese, a najveća preko 500,000). Dolaskom CIDR-a način obilježavanja raspona mreža se promijenio. CIDR adresa uključuje standardnu 32 bitnu adresu zajedno sa 32 bitnom informacijom, maska podmreže (engl. subnet mask), koja opisuje koji dio pripada mrežnom dijelu, a koji host dijelu adrese.
- Primjer#1:
Adresa mreže:..........................220.56.110.32/27
Oznaka "/27" označuje koliko bitova se koristi za mrežni dio. Iz toga slijedi:
Subnet mask u binarnom zapisu:.........11111111.11111111.11111111.11100000 Subnet mask u dekadskom zapisu:........255.255.255.224
- Primjer#2:
Adresa mreže:..........................112.16.0.0/13 Subnet mask u binarnom zapisu:.........11111111.11111000.00000000.00000000 Subnet mask u dekadskom zapisu:........255.248.0.0
Vrlo značajna stvar koju CIDR omogućava jeste agregacija ruta (supernetting). Zahvaljujući toj tehnici veličina routing tablica značajno se smanjila što je uveliko olakšalo rad rutera.
Zaključak
[уреди | уреди извор]Implementacija CIDR standarda omogućila je dalji rast interneta i tako olakšala pristup internetu velikom broju organizacija, institucija i običnih korisnika.