Пређи на садржај

Frederik Džekson Terner

С Википедије, слободне енциклопедије
Frederik Džekson Terner
Ime po rođenjuFrederick Jackson Turner
Datum rođenja(1861-11-14)14. novembar 1861.
Mesto rođenjaPortidž, Viskonsin
 SAD
Datum smrti14. mart 1932.(1932-03-14) (70 god.)
Mesto smrtiSan Marino, Kalifornija
 SAD
PrebivališteSAD
Državljanstvoameričko
Univerzitet
Zanimanjeistoričar
Poslodavac
Delovanjegranična teza, sekciona hipoteza
SupružnikKarolin Mae Šervud
Deca3

Frederik Džekson Terner (14. novembar 1861 – 14. mart 1932) bio je američki istoričar tokom ranog 20. veka, sa sedištem na Univerzitetu Viskonsin do 1910, a potom na Harvardu. On je bio poznat pre svega po svojoj „graničnoj tezi“. Obučio je mnoge doktore nauka koji su postali poznati istoričari. On je promovisao interdisciplinarne i kvantitativne metode, često s akcentom na Srednji zapad. Njegova najpoznatija publikacija je njegov esej „Značaj graničnog područka u američkoj istoriji”, čije su ideje oblikovale graničnu tezu. On je tvrdio je da pomeranje zapadne granice uticalo na američku demokratiju i američki karakter od kolonijalne ere do 1890. godine. On je takođe poznat i po svojim teorijama geografskog sekcionalizma. Tokom zadnjih godina istoričari i akademici su često debatovali Ternerov rad. Pro tom se svi slažu da je granična teza imala ogroman efekat na istorijsku nauku.

Detinjstvo, mladost, obrazovanje i karijera

[уреди | уреди извор]

Terner je rođen u Portidžu u Viskonsinu, kao sin Endrua Džeksona Ternera i Meri Olivije Hanford Terner. On je odrastao u familiji srednje klase. Njegov otac bio je aktivan u republikanskoj politici, investitor u železnicu, i bio je urednik i izdavač novina. Njegova majka je predavala školi.[1] Na Ternera je veoma uticalo pisanje Ralfa Valda Emersona, pesnika poznatog po svom naglašavanju prirode; isto tako su i na Ternera uticali naučnici poput Čarlsa Darvina, Herberta Spensera i Julijana Haklija i razvoj kartografije.[2] On je diplomirao na Univerzitetu Viskonsina (sada Univerzitet Viskonsin–Madison) 1884. godine, gde je bio član bratstva Faj Kapa Psi.

Frederi je diplomirao istoriju sa Univerziteta Džon Hopkins 1890. godine sa tezom o trgovini krznom u Viskonsinu pod nazivom „Karakter i uticaj indijanske trgovine u Viskonsinu”, pod nadzorom Herberta Bakster Adamsa. Terner nije ekstenzivno objavljivao; njegov uticaj proizašao je iz sažeto izraženih interpretativnih teorija (objavljenih u člancima) koje su uticale na stotine njegovih učenika. Dve teorije su bile naročito uticajne, granična teza i sekciona hipoteza.

Iako je malo štampao, imao je enciklopedijsko znanje o američkoj istoriji, te je stekao reputaciju do 1910. godine kao jedan od dva ili tri najuticajnija istoričara u zemlji. Pokazao se umešnim u promociji svojih ideja i svojih studenata, kojima je pomogao u nalaženju posla na značajnim univerzitetima, uključujući Merla Kartija i Markusa Li Hansena. On je cirkulisao kopije svojih eseja i predavanja do značajnih naučnika i književnika, ekstenzivno je objavljivao u časopisima, reciklirajući svoj omiljeni materijal, privlačeći najveću moguću publiku za glavne koncepte. On je imao značajan uticaj u Američkom istorijskom udruženju kao službenik i savetnik za časopis American Historical Review. Njegov naglasak na važnosti zapadnih graničnih područja na američki karakter uticao je na tumačenje koje je nalazi u hiljadama školskih udžbenika istorije. Do trenutka kada je Terner umro 1932. godine, 60% vodećih departmana istorije u Sjedinjenim Državama predavalo je kurseve pogranične istorije kompatibilne sa Ternerovim teorijama.[3]

Iznerviran zahtevima univerzitetskih regenta koji su zahtevali manji naglasak na istraživanju i davanje prioriteta predavanjima i državnoj službi, Terner je tragao za okruženjem koje bi mu omogućilo da se u većoj meri posveti istraživanju.[4] Odbijajući ponude iz Kalifornije, on je prihvatio ponudu sa Harvarda tokom 1910. i tamo je ostao profesor do 1922. godine. Nasledio ga je Artur M. Šlezindžer stariji 1924. godine. Terner je izabran za člana Američkog antikvarskog društva 1907. godine,[5] a 1911. godine izabran je za člana Američke akademije nauka i umetnosti.[6] Terner se nikada nije navikao na Harvardsko okruženje. Kad se penzionisao 1922. godine, postao je gostujući naučnik u Hantingtonskoj biblioteci u Los Anđelesu, gde su njegove beleške i dosijei nastavili da se umnožavaju, mada je objavljen mali broj monografija. Njegov rad The Frontier in American History (1920) bila je zbirka starijih eseja.

Kao profesor istorije u Viskonsinu (1890–1910) i na Harvardu (1910–1922), Terner je obučavao veliki broj svojih sledbenika koji su kasnije dominirali američkim istorijskim programima širom zemlje. Njegov naglasak na važnosti zapadne granice za američki karakter uticao je na tumačenje koje se nalazi u hiljadama udžbenika. Njegov model sekcionalizma kao kompozita društvenih snaga, poput etničke pripadnosti i vlasništva nad zemljom, podstakao je istoričare da koriste društvenu istoriju za analizu društvenih, ekonomskih i političkih kretanja američke istorije. U Američkom istorijskom udruženju sarađivao je sa Dž. Franklinom Džejmesonom na brojnim velikim projektima.[7]

  1. ^ Martin Ridge (зима 1991). „The Life of an Idea:The Significance of Frederick Jackson Turner's Frontier Thesis”. 41 (1). . Montana: The Magazine of Western History. , p. 4. Published by: Montana Historical Society. Article Stable URL: https://www.jstor.org/stable/4519357
  2. ^ Robert H. Block (1980). „Frederick Jackson Turner and American Geography”. Annals of the Association of American Geographers. 70 (1): 31—42. JSTOR 2562823. doi:10.1111/j.1467-8306.1980.tb01295.x. 
  3. ^ Bogue, Allan G. (1994). Frederick Jackson Turner Reconsidered. The History Teacher. 27. Society for History Education. стр. 195—221. JSTOR 494720. doi:10.2307/494720. 
  4. ^ Allan G. Bogue (2002). „'Not by Bread Alone': The Emergence of the Wisconsin Idea and the Departure of Frederick Jackson Turner”. Wisconsin Magazine of History. 86 (1): 10—23. .
  5. ^ „American Antiquarian Society Members Directory”. Архивирано из оригинала 04. 03. 2016. г. Приступљено 22. 05. 2020. 
  6. ^ „Book of Members, 1780–2010: Chapter T” (PDF). American Academy of Arts and Sciences. Приступљено 13. 4. 2011. 
  7. ^ Alfred F. Young; Gregory H. Nobles (2011). Whose American Revolution Was It?: Historians Interpret the Founding. NYU Press. стр. 25. ISBN 978-0-8147-9710-5. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]