Humoralna teorija

С Википедије, слободне енциклопедије

Humoralna teorija ili humoralna patologija je naziv za teoriju koja se razvila u antičko doba i držala da se ljudsko telo sastoji od četiri osnovna telesna soka (humora). Ti su sokovi tradicionalno bili: krv, sluz, crna žuč i žuta žuč. Prema toj teoriji bolesti su bile posledica neravnoteže među sokovima, a lečenje je moralo uspostaviti tu ravnotežu. Teoriju je prvi izneo grčki lekar i filozof Empedokle u drugoj polovini 5. veka pne. na osnovu učenja o četiri osnovna elementa od kojih se sastoje sve stvari. Teoriju je preuzeo Hipokrat, a kasnije sistematizovao Galen, da bi je preko srednjovekovnih arapskih lekara preuzeli evropski lekari. Ta je teorija dominirala evropskom medicinskom misli sve do 19. veka i nastanka savremene medicine.[1][2]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Institute for the History of Medicine and Medical Ethics, University of Cologne (Germany); Karenberg, A. (2015). „Blood, Phlegm and Spirits: Galen on Stroke”. History of Medicine/ru. 2 (2). doi:10.17720/2409-5834.v2.2.2015.15k. 
  2. ^ Williams, William F. Encyclopedia of Pseudoscience: From Alien Abductions to Zone Therapy. Hoboken: Taylor and Francis, 2013.