Пређи на садржај

Inteligencija roja

С Википедије, слободне енциклопедије
Jato čvoraka reaguje na predatora

Inteligencija roja (SI) je kolektivno ponašanje decentralizovanih, samoorganizovanih sistema, prirodnih ili veštačkih. Koncept se koristi u radu na veštačkoj inteligenciji. Izraz su uveli Gerardo Beni i Jing Vang 1989. godine, u kontekstu ćelijskih robotskih sistema.[1][2]

SI sistemi se obično sastoje od populacije jednostavnih agenasa ili boida koji lokalno interaguju jedni sa drugima i sa svojim okruženjem.[3] Inspiracija često dolazi iz prirode, posebno iz bioloških sistema.[4] Agenti slede vrlo jednostavna pravila, i iako ne postoji centralizovana kontrolna struktura koja diktira kako bi se pojedini agenti trebali ponašati, lokalno i do određenog stepena nasumično, interakcije između takvih agenata dovode do pojave „inteligentnog“ globalnog ponašanja, nepoznatog pojedincu.[5] Primeri inteligencije rojeva u prirodnim sistemima uključuju mravlje kolonije, pčelinje kolonije, jata ptica, jastrebov lov, čuvanje stada, rast bakterija, jata riba i mikrobnu inteligenciju.

Primena principa roja na robote naziva se rojevska robotika, dok se inteligencija roja odnosi na opštiji skup algoritama. Rojevsko predviđanje je korišćeno u kontekstu problema predviđanja. Slični pristupi onima koji su predloženi za robotiku rojeva razmatraju se za genetski modifikovane organizme u sintetičkoj kolektivnoj inteligenciji.[6]

  1. ^ Beni, G.; Wang, J. (1993). „Swarm Intelligence in Cellular Robotic Systems”. Proceed. NATO Advanced Workshop on Robots and Biological Systems, Tuscany, Italy, June 26–30 (1989). Berlin, Heidelberg: Springer. стр. 703—712. ISBN 978-3-642-63461-1. doi:10.1007/978-3-642-58069-7_38. 
  2. ^ Beni, G. (1989). „The concept of cellular robotic system”. Proceedings IEEE International Symposium on Intelligent Control 1988. IEEE: 57—62. ISBN 978-0-8186-2012-6. doi:10.1109/ISIC.1988.65405. 
  3. ^ Hu, J.; Turgut, A.; Krajnik, T.; Lennox, B.; Arvin, F., "Occlusion-Based Coordination Protocol Design for Autonomous Robotic Shepherding Tasks" IEEE Transactions on Cognitive and Developmental Systems, 2020.
  4. ^ Gad, Ahmed G. (2022-08-01). „Particle Swarm Optimization Algorithm and Its Applications: A Systematic Review”. Archives of Computational Methods in Engineering (на језику: енглески). 29 (5): 2531—2561. ISSN 1886-1784. doi:10.1007/s11831-021-09694-4Слободан приступ. 
  5. ^ Hu, J.; Bhowmick, P.; Jang, I.; Arvin, F.; Lanzon, A., "A Decentralized Cluster Formation Containment Framework for Multirobot Systems" IEEE Transactions on Robotics, 2021.
  6. ^ Solé R, Rodriguez-Amor D, Duran-Nebreda S, Conde-Pueyo N, Carbonell-Ballestero M, Montañez R (октобар 2016). „Synthetic Collective Intelligence”. BioSystems. 148: 47—61. Bibcode:2016BiSys.148...47S. PMID 26868302. doi:10.1016/j.biosystems.2016.01.002. 
  • Bonabeau, Eric; Dorigo, Marco; Theraulaz, Guy (1999). Swarm Intelligence: From Natural to Artificial Systems. Oup USA. ISBN 978-0-19-513159-8. 
  • Kennedy, James; Eberhart, Russell C. (2001-04-09). Swarm Intelligence. Morgan Kaufmann. ISBN 978-1-55860-595-4. 
  • Engelbrecht, Andries (2005-12-16). Fundamentals of Computational Swarm Intelligence. Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-09191-3. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]