Majkl Porter

С Википедије, слободне енциклопедије
Majkl Porter
Majkl Porter
Puno imeMajkl Judžin Porter
Datum rođenja(1947-05-23)23. maj 1947.(76 god.)
Mesto rođenjaEn Arbor
 Mičigen, SAD

Majkl Judžin Porter (engl. Michael Eugen Porter; 23. maj 1947) je univerzitetski profesor na Harvardu u oblasti menadžmenta i ekonomije. On jedan od glavnih autoriteta u oblasti strategije kompanija i kompetitivnosti nacija i regiona. Rad Majkla Portera prepoznat je u mnogim vladama, korporacijama i globalnim akademskim krugovima.

Biografija[уреди | уреди извор]

Majk Porter je 1969. godine dobio bečelor diplomu mašinstva na Prinston Univerzitet 1969. godine. Godine 1971. diplomirao je ekonomiju na Hardvarda, a doktorirao je 1973. godine

Jedan je od osnivača Monitor Group - firme koja se bavi uslugama konsaltinga iz oblasti menadžmenta. Takođe je član Society of Strategic Management - udruženja koje okuplja viže od 2.000 profesionalnih menadžera koji se bave razvojem strategijskog menadzmenta. Razvio je model koji je poznat kao - Pet Porterovih sila, koji definiše 5 sila koje određuju snagu konkurencije i atraktivnost nekog tržišta.

Pet Porterovih sila[уреди | уреди извор]

Majkl Porter je 1979. godine model koji definiše 5 sila koje određuju snagu konkurencije i atraktivnost tržišta, odnosno ukupnu profitabilnost industrije. Visok intezitet neke sile predstavlja opasnost za neko preduzeće jer će vjerovatno smanjiti njegov profit, a nizak intezitet neke sile predstavlja šansu za neko preduzeće jer mu se pruža šansa da poveća profit.

1) Opasnost od supstituta:

  • sklonost kupaca ka supstitutima;
  • troškovi prelaska na supstitut;
  • diferenciranost proizvoda.

2) Opasnost od novih konkurenata:

  • postojeće barijere ulasku novih konkurentata;
  • zajedničke reakcije postojećih preduzeća;
  • državna regulativa;
  • visina kapitala koju je potrebno investirati;
  • troškovi prelaska na upotrebu proizvoda;
  • pristup kanalima distribucije.

3) Pregovaračka snaga kupaca:

  • značaj industrije za kupce;
  • troškovi prelaska na konkurentski proizvod;
  • stepen koncentrisanosti kupaca.

4) Pregovaračka snaga dobavljača:

  • značaj industrije za dobavljače;
  • značaj proizvoda dobavljača za proizvodni proces;
  • visina troškova prelaska na upotrebu proizvoda drugih dobavljača.

5) Intezitet rivalstva:

  • broja konkurenata;
  • stopa rasta industrije;
  • kapaciteta;
  • izlazne barijere;
  • reznolikost konkurencije;
  • fiksnih troškova.

Svaka od navedenih sila utiče na sposobnost preduzeća da bude konkurentno u datoj industriji i svaka od sila ima po nekoliko determinanti.

Izvori[уреди | уреди извор]