Oralna dermoidna i epidermoidna cista

С Википедије, слободне енциклопедије

Oralne dermoidne i epidermoidne ciste su cistične tvorevine mekih tkiva koje se mogu pojaviti iznad milohioidnog mišića u sublingvalnom području ili ispod sluzokoži u submandibularnom području usne šupljine.

Etiologija[уреди | уреди извор]

Dermoidna cista nastaje od epitelnih ostataka iz embrionalnog perioda razvoja. Epidermoidna cista nastaje od traumatske inkluzije epitela usne šupljine u submukozno tkivo. Međusobno se razlikuje na osnovu patohistološkog nalaza. Ukoliko se vidi pločasti epitel, lojne žlezde i folikuli dlačica s adneksima kože, radi se o dermodinoj cisti. Patohistološki nalaz bez adneksa kože ukazuje na postojanje epidermoidne ciste. Budući da može biti većih dimenzija, pre hirurškog zahvata obavezno je napraviti MR snimanje.[1]

Klinička slika[уреди | уреди извор]

Najčešća lokalizacija cista je u medijalnoj liniji dna usne šupljine. Ponekad se mogu razviti i lateralno ili biti lokalizovane na potpuno drugim mestima. Ukoliko se nalaze u sublingvalnom području, odižu jezik i izazivaju poteškoće u hranjenju, govoru i disanju. S druge strane, ciste smeštene u submandibularnom području dovode do otoka koji izbočuje kožu vrata formirajući formaciju koja liči na podbradak.

Što se tiče starosne raspodele, najčešće se javljaju kod dece i adolescenata.

Dijagnostika[уреди | уреди извор]

U dijagnostici su korisne MR i CT snimanja, a moguće je koristiti i kontrastna sredstva koja omogućavaju prepoznavanje mesta drenaže.[2]

Terapija[уреди | уреди извор]

Svaku cistu treba, kao god je to mogucĆe, u celosti odstraniti, jer ona svojim daljim rastom dovodi do resorpcije koštanog tkiva, predstavlja latentno žarište infekcije, a postoji mogućnost maligne alteracije.

U lečenju cista suštinski ne postoji razlika u odnosu na njihovo poreklo. I danas važe dva osnovna postupka koje je opisao Parcˇ (Partsch), poznati kao cistotomija ili Partsch I i cistektomija ili Partsch II.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Knežević G: Ciste čeljusti i mekih tkiva usne šupljine. In: Knežević G. et al. Oralna kirurgija.1. Izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2003. p. 85-132.
  2. ^ Macdonald D: Oral and Maxillofacial Radiology: Dignostic approach.1st ed. Ames: Wiley-Blackwell; 2011. Chapter 9, Radiolucencis; p. 106-13.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).