PPM1A

С Википедије, слободне енциклопедије
Proteinska fosFataza, Mg2+/Mn2+ zavisna, 1A
PDB prikaz baziran na 1a6q​.
Dostupne strukture
1A6Q​, 3FXJ​, 3FXK​, 3FXL​, 3FXM​, 3FXO
Identifikatori
Simboli PPM1A; PP2C-ALPHA; PP2CA; PP2Calpha
Vanjski ID OMIM606108 MGI99878 HomoloGene56428 GeneCards: PPM1A Gene
EC broj 3.1.3.16
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 5494 19042
Ensembl ENSG00000100614 ENSMUSG00000021096
UniProt P35813 P49443
RefSeq (mRNA) NM_021003.4 NM_008910.3
RefSeq (protein) NP_066283.1 NP_032936.1
Lokacija (UCSC) Chr 14:
60.71 - 60.77 Mb
Chr 12:
73.86 - 73.9 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

PPM1A (Proteinska fosfataza 1A) je enzim koji je kod ljudi kodiran PPM1A genom.[1][2]

Protein kodiran ovim genom je član PP2C familije Ser/Thr proteinskih fosfataza. Članovi PP2C familije su poznati kao negativni regulatori ćelijskog puta kojim se odgovara na stres. Ova fosfataza defosforiliše, i negativno reguliše aktivnosti MAP kinaza i MAP kinaza kinaza. Pokazano je da inhibira aktivaciju p38 i JNK kaskade kinaza indukovanu stresovima životne sredine. Ova fosfataza može takođe da defosforiliše ciklin-zavisne kinaze, i stoga može da učestvuje u kontroli ćelijskog ciklusa. Prekomerno izražavanje ove fosfataze može da aktivira izražavanje tumor supresornih gena TP53/p53, što dovodi do G2/M blokade ćelijkog ciklusa i apoptoze. Poznate su tri alternativno splajsovane transkriptne varijante koje kodiraju dve distinktne izoforme.[2]

Interakcije[уреди | уреди извор]

PPM1A formira interakcije sa metabotropnim glutamatnim receptor 3.[3] PPM1A može da prekine TGF-beta signalizaciju putem inaktivacije Smad3 defosforilacijom. Smad3 je esencijalna komponenta TGF-beta signalnog puta.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Mann DJ, Campbell DG, McGowan CH, Cohen PT (1992). „Mammalian protein serine/threonine phosphatase 2C: cDNA cloning and comparative analysis of amino acid sequences”. Biochim Biophys Acta. 1130 (1): 100—4. PMID 1311954. 
  2. ^ а б „Entrez Gene: PPM1A protein phosphatase 1A (formerly 2C), magnesium-dependent, alpha isoform”. 
  3. ^ Flajolet, Marc; Rakhilin Sergey; et al. (2003). „Protein phosphatase 2C binds selectively to and dephosphorylates metabotropic glutamate receptor 3”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. United States. 100 (26): 16006—11. ISSN 0027-8424. PMC 307683Слободан приступ. PMID 14663150. doi:10.1073/pnas.2136600100. 

Literatura[уреди | уреди извор]