Teihoinska kiselina

С Википедије, слободне енциклопедије
Struktura teihoinske kiseline iz Micrococcaceae

Teihoinska kiselina (cf. Grčki τεῖχος, teīkhos, "zid", specifičnije fortifikacioni zid, u kontrastu sa τοῖχος, toīkhos, obični zid) su bakterijski polisaharidi[1] glicerol fosfata ili ribitol fosfata povezani fosfodiesterskim vezama.

Lokacija i struktura[уреди | уреди извор]

Teihoinske kiseline su prisutne u ćelijskom zidu Gram-pozitivnih bakterija poput vrsta u rodovima Staphylococcus, Streptococcus, Bacillus, Clostridium, Corynebacterium i Listeria. One se pružaju do površine peptidoglikanskog sloja. Teihoinske kiseline nisu prisutne kod Gram-negativnih bakterija. One mogu da budu kovalentno vezane za N-acetilmuraminsku kiselinu peptidoglikanskog sloja, za lipide citoplazmatične membrane, ili za terminalni D-alanin u tetrapeptidnim vezma između N-acetilmuraminskih kiselinskih jedinica. Kombinacija teihoiskih kiselina i lipida se naziva lipoteihoiskom kiselinom.

Funkcija[уреди | уреди извор]

Glavna funkcija teihoinskih kiselina je davanje krutosti ćelijskm zidu putem privlačenja katjona kao što su magnezijumski i natrijumski. Teihoinske kiseline su obično, mada ne uvek, supstituisane sa D-alanin estarskim ostacima,[2] što daje molekulu cviterjonska svojstva.[3] Pretpostavlja se da su te cviterjonske teihoinske kiseline ligandi za tol-slične receptore 2 i 4. Teihoiske kiselne takođe pomažu u regulaciji ćelijskog rasta putem ograničavanja aktivnosti autolizina u razlaganju β(1-4) veza između N-acetil glukozamina i N-acetilmuraminske kiseline.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Teichoic+acids на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
  2. ^ Knox KW, Wicken AJ (1973). „Immunological properties of teichoic acids”. Bacteriological Reviews. 37 (2): 215—57. PMC 413812Слободан приступ. PMID 4578758. 
  3. ^ Garimella R, Halye JL, Harrison W, Klebba PE, Rice CV (2009). „Conformation of the phosphate D-alanine zwitterion in bacterial teichoic acid from nuclear magnetic resonance spectroscopy”. Biochemistry. 48 (39): 9242—9. PMID 19746945. doi:10.1021/bi900503k. 

Vidi još[уреди | уреди извор]