Пређи на садржај

Upravljanje lancem snabdevanja

С Википедије, слободне енциклопедије

Upravljanje lancem snabdevanja (eng Supply chain management (SCM)) је proces planiranja, realizacije i kontrole svih aktivnosti u lancu snabdevanja na najefikasniji mogući način.[1] Lanac snabdevanja uključuje sve transfere fizičkih dobara i usluga potrebnih da se roba proizvede i valorizuje na tržištu tj. da dospe do krajnjeg potrošača.

Postoje neslaganja između stručnjaka po pitanju razlikovanja upravljanja lancem snabdevanja i logistike. Po nekima termini su sinonimi dok drugi tvrde da su to dva različita pojma iako dolazi do određenih preklapanja. Logistiku smatraju širim pojmom.

Izazovi u upravljanju lancem snabdevanja

[уреди | уреди извор]

Tokom upravljanja lancem snabdevanja menadžment mora naći optimalna rešenja za sledeće probleme:

Stratesko djelovanje

[уреди | уреди извор]

Da bi stratesko djelovanje bilo uspjesnije neophodno je poboljšati praćenje procesa lanca snabdijevanja kako bi se omogućile pravovremene odluke, kreirati blagovremeno izvršno izveštavanje za ključne podatke, dodati mogućnosti za kreiranje višestrukih scenarija za analizu procesa planiranja i izvršenja lanca snabdijevanja i povecati fokus na poboljšanje kvaliteta podataka u lancu snabdijevanja.

Glavni problemi kod upravljanja lanca snadbijevanja su nedostatak komunikacije u sluzbi, nedostatak komunikacije sa vanjskim partnerima u lancu snabdijevanja, uključujući kupce i dobavljače, nedostatak usklađenosti između poslovnih ciljeva i IT strategije ili sposobnosti, nedostatak kvalifikovanog osoblja za obavljanje ili upotrebu analize lanca snabdevanja kao i loše softverske mogućnosti.

Fenomen opskrbnog lanca koji opisuje kako male fluktuacije u potražnji na nivou maloprodaje mogu prouzrokovati progresivno veće fluktuacije u potražnji na nivou veleprodaje, distributera, proizvođača i sirovina. Glavni razlozi za bullwhip su sistem nagrađivanja (lokalna optimizacija i nagrade zaposlenim, obrada informacija (nedostatak informacija, planiranje po nalogu, a ne zahtjev krajnjeg kupca), barijere (dimenzioniranje i dugotrajnost), politika određivanja cijena (fluktuacija cijena i popusti na količinu)i ljudi i nedostatak povjerenja.

  1. ^ cf. Andreas Wieland, Carl Marcus Wallenburg (2011), Supply-Chain-Management in stürmischen Zeiten . Berlin.

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
  • -author= -