Đorđo Abeti

С Википедије, слободне енциклопедије
Đorđo Abeti
Датум рођења(1882-10-05)5. октобар 1882.
Место рођењаПадоваКраљевина Италија
Датум смрти24. август 1982.(1982-08-24) (99 год.)
Место смртиФиренцаИталија

Đorđo Abeti (5. oktobar 1882 — 24. avgust 1982) je bio Italijanski solarni astronom.[1]

Rođen je u Padovi, bio je sin poznatog astronoma Antonija Abetija. Školovao se na univerzitetima u Padovi i Rimu.[1]

Svoju karijeru je započeo na Rimskoj opservativnoj školi u Rimu kao asisten astronom. 1921. godine je nasledio svog oca i postao direktor Opservatorije Arčetri sve do 1957. godine. U isto vreme je bio i profesor na Univerzitetu u Florenci i nastavio u tom svojstvu do 1957.[1]

Đorđo Abeti je poznat po tome što je bio vođa ekspedicije da posmatraju pomračenje sunca u Sibiru (1936) i Sudanu (1952). Takođe je bio gostujući profesor na Univerzitetu u Kairu 1948–49. Bio je potpredsednik Međunarodne Astronomske Unije 1938, i dobio je Medaglia d'argento od Italijanskog Geografskog Društva (1915), Premio reale od Licejske akademije (1925), i Janssen medal (1937).[1]

Krater Abeti na Mesecu i asteroid 2646 Abeti su nazvani u njegovu čast i čast njegovog oca.

Bibliografija[уреди | уреди извор]

On je bio autor nekoliko značajnih astronomskih radova.

  • Priručnik astrofizike
  • Magline i Galaksije
  • Solarna istraživanja
  • Zvezde i Planete
  • Istraživanje Univerzuma
  • Istorija astronomije (1952, englesko izdanje)
  • Sunce (1957)

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г G. Godoli ABETTI, Giorgio. Dizionario Biografico degli Italiani (in Italian)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]