Jovan IX Jerusalimski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jovan IX Jerusalimski Ιωαννης Θ΄ Ιεροσολυμων - jerusalimski patrijarh u periodu od 1156/1157-1166. Jovan je stolovao u periodu posle Prvog krstaškog rata, kada je između 1098. i 1187. godine u Jerusalimu postojala samo Latinska patrijaršija. O pravoslavnim patrijarsima ovog vremena zna se vrlo malo. Jedan od retkih pouzdanih podataka o Jovanu IX jeste njegovo učešće na saboru protiv postavljenog antiohijskog patrijarha Sotiriha Pantevgena maja 1157. godine[1].

Prvu studiju posebno posvećenu ovom patrijarhu preduzeo je 1973. Benedikt Englezakis, koji je otkrio ranije neobjavljen tipik manastira Jovana Zlatoustog u Kucovendisu (severni deo ostrva Kipar). Pod 24. aprilom pominje izvesnog Jovana Zlatoustog, koga je Englezakis identifikovao kao Jovana IX Jerusalimskog. Piter Plank ga je 1994. poistovetio sa Džonom Merkopulom, autorom dvostrukog života Jovana Damaskina i Kozme Melodiste. Isti istraživač je otkrio rukopis iz 13. veka koji sadrži zbirku epigrama, od kojih se 7 odnosi na Jovana IX i rasvetljava neke faze njegovog života. U svim ovim pesmama Jovan se pominje kao autor određenih umetničkih dela; istovremeno, zbog tradicije tog vremena, označavanje Jovana kao njihovog „tvorca“ označava pre čuvara nego umetnika. Prema epigramu 7, Jovan je primio monaški čin u palestinskom manastiru Save Osvećenog, što nije u suprotnosti sa hipotezom o autorstvu žitija Damaskina i Melodista, koji su tamo bili monasi. Iz drugog epigrama se saznaje da je u Carigradu obavljao ne samo dužnost titularnog patrijarha jerusalimskog, već je bio i iguman manastira Svetog Diomeda, koji se nalazio u mitropolitskom predgrađu Jerusalima (na mestu južnog dela g. tvrđava Jedikule)[1].

Lav Alatije pominje Jovanovo delo o ophodu Svetog Duha[2]. Jovanovo rezonovanje o tri razloga protiv beskvasnog hleba objavio je 1698. jerusalimski patrijarh Dositej II u raspravi „Τομος Αγαπης: Κατα Λατινων“.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spingou, Foteini (2016-07-01). „John IX Patriarch of Jerusalem in Exile: A “Holy Man” from Mar Saba to St Diomedes/New Zion”. Byzantinische Zeitschrift (na jeziku: engleski). 109 (1). ISSN 1868-9027. doi:10.1515/bz-2016-0010. 
  2. ^ ΛΑΜΠΑΚΗΣ, Γεώργιος (2013-04-26). „Ανακοινώσεις εν τω Αθήνησι συγκροτηθέντι Α΄ Διεθνεί Αρχαιολογικώ Συνέδριω εν τη Αιθούση της Ακαδημίας περί των εν Μήλω Χριστιανικών Κατακομβών, του εν αυτή Βαπτιστηρίου και ετέρων Χριστιανικών αρχαιοτήτων, περί διακρίσεως των όρων Βυζαντινή Αρχαιολογία και Βυζαντινή τέχνη και των όρων Χριστιανική Αρχαιολογία και Χριστιανική τέχνη”. Δελτίον Χριστιανικής Αρχαιολογικής Εταιρείας. 7: 29. ISSN 2241-2190. doi:10.12681/dchae.1623.