Akatist

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pohvala Bogoridici - ruska ikona 14. vek

Akatist (grčki - Ακαθιστος, [slušati] stojeći na nogama) je himna blagodarnosti.[1]

Pravoslavna himnografija poznaje akatiste posvećene Svetoj Trojici, Časnome Krstu i nekim svetiteljima. Akatist najšire upotrebe jeste onaj posvećen Presvetoj Bogorodici, „Vozbranoj Vojevodje“, (Zaštitnici Carigrada); ovo je remekdelo vizantijske liturgijske himnografije. Ovaj akatist ima oblik poeme sačinjene od 24 ikosa i kondaka, a svaki ikos sačinjen je od prozbi sačinjenih od dvanaest stihova (podobno opisu iz Otkrivenja, gl. 12), i završava se uzglasom: "Raduj se Nevesto, nenevesna!" Ova himna ima za osnov kondake koje je ispevao Roman Slatkopojac (491-560), đakon u Bejrutu i Carigradu, a pripisuje se patrijarhu Sergiju (između 610. i 638). Vizantijski filozof Mihailo Psel (XI vek) pripisuje ovaj akatist Georgiju Pisidijskom, bibliotekaru Svete Sofije, koji ga je, navodno, sastavio 629. godine, u doba cara Iraklija, povodom vizantijske pobede nad Avarima koji su opsedali Carigrad, pobede koja je pripisana Presvetoj Djevi ("Blagodarimo Ti za pobedu"). Ovaj događaj predstavljen je u ikonografskom obliku u 24 scene na zapadnim zidovima pronaosa. Osobito se peva u subotu koja prethodi petoj nedelji vaskršnjeg posta.

Ovaj akatist daje bogoslužbenu potvrdu učenju o Djevi Mariji kao Presvetoj Bogorodici - Θεοτοκος, koje je potvrdio Treći Vaseljenski Sabor u Efesu (431.), kao i drugim načelnim vidovima pravoslavne hristologije i mariologije u V i VI veku.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 6. ISBN 86-19-00635-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]