Pređi na sadržaj

Andrej Ivanov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andrej Ivanov
Lični podaci
Datum rođenja (1967-04-06)6. april 1967.
Mesto rođenja Moskva, Sovjetski Savez
Datum smrti 19. maj 2009.(2009-05-19) (42 god.)
Mesto smrti Moskva, Rusija
Visina 1,93 m
Pozicija odbrana
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1987
1988—1990
1990
1991—1994
1994
1995
1996
1996—1997
1997—1998
1998—1999
2000
SKA-Habarovsk
Spartak Moskva
Gurija Lančhuti
Spartak Moskva
Dinamo Moskva
Spartak Moskva
CSKA Moskva
Tirol Inzbruk
Grojter Firt
Alverka
Nika
24
24
0
76
16
9
23
12
9
0
(1)
(1)
(0)
(0)
(1)
(0)
(0)
(0)
(0)
(0)
Reprezentativna karijera
1991
1992
1992—1993
 SSSR
ZND
 Rusija
2
2
11
(0)
(0)
(0)

Andrej Jevgenjevič Ivanov (rus. Андре́й Евге́ньевич Ивано́в; 6. april 196719. maj 2009) bio je ruski i sovjetski fudbaler. Majstor sporta SSSR (1990). Poznat po nastupima za Spartak iz Moskve tokom 1980-ih i 1990-ih. Igrao za reprezentaciju SSSR, ZND i Rusije. Kao član tima ZND učestvovao je na Evropskom prvenstvu 1992. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Fudbalsku karijeru je počeo u moskovskom Spartaku, ali u početku se nije probio u prvi tim i bio je pozajmljen trećeligašu SKA Habarovsku. Godine 1988. vratio se u Spartak, sve do 1991. godine je ulazio u igru sa klupe. Tokom 1990. bio je na pozajmici u ekipi Gurija Lančhutija. Za Spartak je igrao do 1995. godine, sa kratkom pauzom 1994. nastupao za Dinamo iz Moskve. Najveće uspehe je postigao sa Spartakom, osvojeno prvenstvo SSSR-a 1989. i prvenstvo Rusije 1992, 1993, Kup SSSR-a 1992. i finale 1994. godine. Godine 1996. prešao je u još jedan tim iz Moskve, CSKA, tamo je igrao do kraja sezone.

Početkom 1997. napustio je Rusiju i postao fudbaler austrijskog Tirola iz Inzbruka, gde se pridružio saigraču iz reprezentacije Stanislavu Čerčesovu.[1] U leto te godine je prešao u nemačkog drugoligaša Grojter Firt, gde je proveo godinu dana. Od 1998. pridružio se portugalskom timu Alverka, ali je potom ostao bez kluba tokom cele jeseni 1999. godine. Vratio se u Rusiju 2000. godine i igrao za Nika iz Moskve, a po završetku sezone prekinuo je sportsku karijeru.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za seniorsku reprezentaciju SSSR odigrao je 2 meča, za Zajednicu nezavisnih država 2 meča i za reprezentaciju Rusije 11 utakmica.[2] Bio je učesnik Evropskog prvenstva 1992. sa reprezentacijom ZND, odigrao je jedan meč u grupi protiv Nemačke.[3] Godine 1993, Ivanov je igrao za reprezentaciju Rusije u 10 od 12 utakmica. Novembra 1993. bio je jedan od 14 igrača reprezentacije koji su potpisali otvoreno pismo savetniku ruskog predsednika za sport, Šamilu Tarpiščevu, zahtevajući ostavku selektora Pavela Sadirina. Početkom 1994. godine, bio među sedmoricom igrača, koji su povukli potpis, nadajući se da se vrati u reprezentaciju pred Svetsko prvenstvo u SAD, međutim više nije pozivan u prvi tim Rusije.

Nakon što je završio igračku karijeru 2000. godine, doživeo je najteže trenutke u životu. Počeo je sve više da koristi alkohol. Radio je kao obezbeđenje u jednoj radnji i školi, gde je dobio otkaz zbog pijanstva. Iznenada je preminuo 19. maja 2009. od posledica upale pluća izazvane pijanstvom. Dva dana kasnije sahranjen je na Perepečinskom groblju.[4]

Lično[uredi | uredi izvor]

Bio je oženjen i imao sina Ivana, rođenog 1996. godine. Kada je imao problema sa alkoholizmom, njegova supruga Natalija pokušala je da se bori protiv toga, ali bezuspešno. Kasnije, 2000. godine su se razveli.[5]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ivanov Andreй Evgenьevič”. Arhivirano iz originala 2017-02-02. g. Pristupljeno 2017-01-27. 
  2. ^ „Andrei Ivanov”. national-football-teams.com. Pristupljeno 1. 6. 2024. 
  3. ^ „Finalьnый turnir VII čempionata Evropы 1992 g. SNG−Germaniя”. russia-matches. Pristupljeno 1. 6. 2024. 
  4. ^ „Proщanie s futbolistom. Včera provodili v posledniй putь эks-zaщitnika sbornoй Rossii Andreя Ivanova”. Sovetskiй Sport. Arhivirano iz originala 2017-08-10. g. Pristupljeno 2017-08-10. 
  5. ^ „Drugaя žiznь Andreя Ivanova”. Arhivirano iz originala 2017-10-18. g. Pristupljeno 2017-10-18. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]