Asterije Amasijski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Asterije Amasijski (grč. Αστεριος; oko 350 - oko 410) - advokat, propovednik, hrišćanski pisac, mitropolit Amasije Pontijske; hrišćanski svetitelj 4. veka, savremenik svetog Jovana Zlatoustog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Asterije se školovao u Antiohiji. U početku ga je učio skitski rob, čije ime nije sačuvano. Pre uzimanja monaškog postriga, Asterije je radio kao advokat.

Krajem 19. - početkom 20. veka, na stranicama Enciklopedijskog rečnika Brokhaus i Efron, književni doprinos Asterija iz Amasije opisan je sledećim rečima:

„radovi koji su do danas sačuvani sastoje se gotovo isključivo od propovedi ili beseda. Najveće zasluge za čuvanje dela svog prethodnika nosi Sveti Vasilije Amasijski [1]“.

Prema Pravoslavnoj enciklopediji, do danas je preživelo samo šesnaest autentičnih propovedi Asterija iz Amasije. Fragmente od njih deset dao je sveti carigradski patrijarh Fotije (Bibl. Cod. 271), a potpune tekstove dva dokumenta pronašao je M. Bauer u rukopisima Atinjana, a kasnije ih je objavio A. Brez.[2] Neki od rukopisa Asterija Sofista ranije su pripisivani Asteriju iz Amasije, ali je vremenom ova istorijska greška ispravljena.

U propovedima Asterije iz Amasije primetan je uticaj Demostena, Livonije i Jovana Zlatoustog. Zapisi Asterija Amasijskog „Pripovedanje o mučeništvu svete Eufemije“ navode se u Delima Sedmog Vaseljenskog sabora kao nepobitan dokaz poštovanja ikona. (Mansi. T. 13. P. 16-17, 308-309; DVS. T. 4. S. 422-424).

Jedna od njegovih sačuvanih duhovnih pouka glasi: „Post je učitelj umerenosti, majka vrline, vaspitač čada Božjih, vodič izgubljenih, spokojstvo duše, podrška životu, mir nepomućeni i staloženi; njegova stogost i važnost umiruju strasti, gase gnev i jarost, hlade i stišavaju svako uzbuđenje, koje potiče od previše hrane.“ Sveti Asterije Amasijski

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kanke; Kankye, Viktor (2017-06-08). Special and general philosophy of science. Encyclopedic dictionary. Moskva: INFRA-M Academic Publishing LLC. ISBN 978-5-16-012809-2. 
  2. ^ M. V. Nikiforov (2001). „Asteriй”. Pravoslavnaя эnciklopediя (na jeziku: ruski). III : „Anfimiй — Afanasiй”. Moskva: Cerkovno-naučnый centr «Pravoslavnaя эnciklopediя». str. 636. ISBN 5-89572-008-0.