Bazelski problem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U teoriji brojeva, Bazelski problem je pitanje određivanja tačnog zbira recipročnih vrednosti kvadrata svih prirodnih brojeva. Prvi ga je predložio italijanski matematičar Pjetro Mengoli 1644. godine, a rešio ga je Leonard Ojler 1735. godine. Sam problem je dobio ime prema Ojlerovom rodnom gradu, Bazelu.

Postavka problema i njegovo rešenje[uredi | uredi izvor]

Bazelski problem traži tačan zbir beskonačnog reda

Kako je ovaj problem mučio poznate matematičare skoro čitav vek, Ojlerovo rešenje je svom tvorcu donelo neverovatnu slavu u dvadeset osmoj godini. Ojler je u značajnoj meri uopštio problem, a njegove ideje je godinama kasnije iskoristio Bernhard Riman u svom delu O broju prostih brojeva manjih od zadate veličine (On the Number of Primes Less Than a Given Magnitude) iz 1859. godine, u kome je definisao zeta-funkciju i dokazao njene osnovne osobine.

Približna vrednost zbira reda je 1.644934.[1] Bazelski problem traži „tačnu“ cifru, i matematički dokaz da je izračunata vrednost korektna. Ojler je dobio da je tačna suma

i objavio svoj rezultat 1735. godine. Svoje argumente je zasnovao na pravilima algebre konačnih veličina, što u opštem slučaju može da da netačne rezultate, a strogi dokaz da je dobijena tačna vrednost zbira dao je tek 1741. godine.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Maor 2007, str. 94
  2. ^ Dunham, William (1990). Journey through Genius: The Great Theorems of Mathematics. New York: John Wiley. str. glava 9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]