Bečka partija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
abcdefgh
8
a8 black rook
b8 black knight
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
f8 black bishop
g8 black knight
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
d7 black pawn
f7 black pawn
g7 black pawn
h7 black pawn
e5 black pawn
e4 white pawn
c3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
d2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
f1 white bishop
g1 white knight
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Bečka partija

Bečka pártija je šahovsko otvaranje koje počinje potezima:

1. e2-e4 e7-e5 2. Sb1-c3.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Beč, nekada jedan od šahovskih centara sveta, ušao je u istoriju šahovskih otvaranja zahvaljijući svojim šahistima. Oni su sredinom XIX veka analizirali otvaranje čiji je cilj da se potezom 2. Sb1-c3 prvo onemogući protivudar da d7-d5 (kao što je slučaj u Falkberovom protivgambitu i da se tek tada pešak postavi na f2-f4. Na čelu bečkih šahista koji su zaslužni za analize i propagiranje ovog otvaranja bio je Hampe (1814—1876). Bečku partiju, koje danas nema na većim šahovskim turnirima, kasnije su analizirali veliki majstori šaha Žak Mizes i Rudolf Špilman (1884—1942). Ovo otvaranje su sa uspehom za belog primenjivali Rudolf Špilman i Bent Larsen.

Osnovne varijante[uredi | uredi izvor]

Posle 2. Sb1-c3 crni ima dva glavna nastavka:

  • 2…Sf8-f6 — najrasprostranjeniji. Tada je beli pred izborom:
    • 3. f2-f4 — prelazeći na igru u duhu kraljevog gambita
    • 3. Lf1-c4 — težeći da dobije poziciju u duhu lovčevog otvaranja. Na napad 3…Sf6:e4 sa idejom na 4. Sc3:e4 se odgovara sa 4…d7-d5, pri čemu je bolje ne nastaviti 4. Sc4:f7+ Kpe8:f7 5. Sc3:e4 d7-d5, što vodi ka prednosti crnog, a 4. Dd1-h5 Se4-d6 5. Lc4-b3 Sb8-c6 6. Sc3-b5 g7-g6 7. Dh5-f3 f7-f5 8. Df3-d5 Dd8-e7 9. Sb5:c7+ Kpe8-d8 10. Sc7:a8 b7-b6.
  • 2…Kb8-c6 — manje aktivan, a pritom i redak potez.

Beli se može sačuvati od ove varijante potezom 3. Sg1-f3, prelazeći u Igru četiri skakača.

Literatura[uredi | uredi izvor]