Bitka za Korehidor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Korehidor
Deo Drugog svetskog rata

Mapa ostrva Korehidor 1941.
Vreme9. april6. maj 1942.
Mesto
ostrvo Korehidor, južno od Luzona, Filipini.
UzrokJapanska invazija Filipina decembra 1941.
Ishod Japanska pobeda
Teritorijalne
promene
Japanci osvojili poslednju savezničku bazu na Filipinima.
Sukobljene strane
 SAD
 Filipini
 Japansko carstvo
Komandanti i vođe
general Džonatan Vejnrajt (RZ) general Masaharu Homa
Jačina
oko 11.000[1]
oko 40.000[1]
Žrtve i gubici
11.000 zarobljenih[1] neznatni[1]

Bitka za Korehidor (engl. Battle of Corregidor), vođena u aprilu i maju 1942, bila je deo japanske ofanzive na Pacifiku tokom Drugog svetskog rata. Borbe na Batanu i Korehidoru vođene su u vreme kad su Japanci munjevito osvajali ogromna prostranstva Dalekog istoka, ne nailazeći nigde na ozbiljniji otpor. Gledane u tom svetlu, četvoromesečne borbe američke i filipinske vojske protiv Japanaca, na prostoru od nekoliko stotina kvadratnih kilometara, delovale su, uprkos teškom porazu, kao nada i ohrabrenje za SAD i njihove saveznike.[1]

Opsada[uredi | uredi izvor]

Posle kapitulacije američko-filipinskih snaga na poluostrvu Batan, 9. aprila 1942, utvrđeno ostrvo Korehidor na ulazu u Manilski zaliv ostalo je jedino američko uporište na Filipinima. Japanci su imali u to vreme potpunu prevlast na moru i u vazduhu, ali uporni branioci, oko 11.000, pod komandom američkog generala Džonatana Vejnrajta (engl. Jonathan Wainwright), iako iznureni glađu i bolestima, punih 27 dana izdržali su japansku opsadu.[1]

Japanski desant i kapitulacija[uredi | uredi izvor]

U noći 5. maja 1942, Japanci su čamcima prikupljenim na južnoj obali Batana izvršili pomorski desant na Korehidor i do podne sledećeg dana zauzeli najveći deo ostrva. Otpor branilaca prestao je 6. maja u 18 časova, kad su se ostaci filipinsko-američkih snaga predali japanskom generalu Masaharu Homi (engl. Masaharu Homma).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str.595-596

Literatura[uredi | uredi izvor]