Bitka kod Gvadalete

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Gvadalete
Deo Mavarskog osvajanja Iberijskog poluostrva
Vreme19. jul 711.
Mesto
kod reke Gvadalete,
južni deo Iberijskog poluostrva
Ishod Ubedljiva muslimanska pobeda
Sukobljene strane
Vizigoti Mavari i Arapi Omejadskog kalifata
Komandanti i vođe
Roderik Tarik ibn Zijad
Jačina
20.000 -30.000 vojnika 7.000-9.000[traži se izvor]
Žrtve i gubici
nepoznato nepoznato

Bitka kod Gvadalete odigrala se 19. jula 711. na reci Gvadaleti na južnom delu Pirinejskog poluostrva. To je bila odlučujuća pobeda Muslimana (Mavara i Arapa) nad Vizigotima, tj Vizigotskim kraljem Roderikom. Tom pobedom počinje islamsko osvajanje Hispanije, to jest teritorije današnje Španije i Portugalije. Mavarska invazija Španije započela je 30. aprila 711, a pobedom kod Gvadalete otvoren im je put potpunom osvajanju Španije, jer su u toj bici poginuli najvažniji vizigotski plemići i veliki deo plemstva kraljevskog dvora.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Kralj Vizigota Roderih došao je na vlast 709. posle svrgavanja prethodnog kralja Vitiza. Pristalice i rođaci prethodnog kralja pobegli su u Seutu koja se nalazila na drugoj strani Gibraltara na obali Afrike. Tu su sklopili savez sa guvernerom Seute don Julijanom Seutskim, a onda su zatražili pomoć Mavara. Time su se Mavari umešali u jedan dinastički sukob.

Mavarska invazija Iberijskog poluostrva započela je 30. aprila 711. iskrcavanjem Tarika ibn Zijada sa 1700 ljudi. Kasnije se pridružuju drugi, a general Tarik ibn Zijad dolazi do Kartagine. Vizigotski kralj Roderih bio je zauzet borbama protiv Baska i Franaka na severu Iberijskog poluostrva. Na vesti o mavarskoj vojsci Roderih se vraća sa severa da se suoči sa napadačima. Susreću se na jugu Španije blizu reke Gvadalete.

Tu se 19. jula 711. razvila bitka koja je promenila istoriju Evrope za sedam vekova.

Bitka u kojoj strada gotovo sve vizigotsko plemstvo[uredi | uredi izvor]

U toj bici muslimanske snage je predvodio Tarik ibn Zijad, a vizigotsko plemstvo kralj Roderik. Muslimana je bilo 7.000 do 9.000, a Vizigota oko 25.000. Vizigota je bilo mnogo više, ali velika nesloga je vladala u redovima te vojske zbog dinastičkih sukoba. Deo vojske je dezertirao, a deo otvoreno izdao. Oba krila Roderikove vojske su pobegla, a centar se dugo borio.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Vizigotsko kraljevstvo je bilo dezorijentisano i bez ikakve organizacije nakon te bitke. Namesnik Omejida u severnoj Africi Musa ibn Nusair šalje 712. dodatnih 12.000 vojnika, tako da Mavari zauzimaju Iberijsko poluostrvo za 5 godina. Jedino je vizigotski plemić Pelajo iz Asturije pobegao Mavarima, pa se pobunio u Asturiji i osnovao kraljevstvo Asturiju, koju je očuvao pobedom 722. u bici kod Kovadonga. Iberijsko poluostrvo je ostalo gotovo bez vizigotskih plemića. Preživelo vizigotsko plemstvo je pobeglo kod Merovinga u Franačku.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]