Britanski bojni krstaš Hud

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hud
Bojni krstaš Hud.
Opšti podaci
Karijera Ujedinjeno Kraljevstvo
Porinut1918.
SudbinaPotopljen u bici u Danskom prolazu 24. maja 1941.
Glavne karakteristike
Deplasman42.100 t[1]
Dužina262 m[1]
Širina32 m[1]
Gaz9.6 m[1]
Pogon4 parne turbine
Snaga151.000 KS[1]
Brzina31 čvorova (57 km/h)[1]
Doplov9.800 km (5.300 nmi) sa 20 čvorova
Posada1.341[1]
Naoružanje8 x 381 mm
12 x 143 mm
2 x 120 mm
4 x 102 mm
4 x 47 mm
torpedne cevi 6 x 533 mm
1 hidroavion
Okloptrup do 305 mm, glavne kule do 381 mm, palubni oklop do 102 mm[1]

Bojni krstaš Hud (engl. HMS Hood) bio je britanski bojni krstaš izgrađen 1918.[1] Potopljen je 24. maja 1941. u bici protiv nemačkog bojnog broda Bizmark.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Šema bojnog krstaša Hud (1921).

Hud je bio bojni krstaš, ratni brod velikog deplasmana i brzine, vrlo jakog artiljerijskog naoružanja, ali relativno slabe oklopne zaštite, kako bi se uštedelo u težini i povećala brzina. Izgrađen pred kraj Prvog svetskog rata, Hud je bio najveći, najbrži i najbolje oklopljeni bojni krstaš britanske mornarice, koji je trebalo da ispravi nedostatke ranijih britanskih bojnih krstaša klase Nepobedivi i Lav, građenih u periodu 1907-1910, od kojih su čak tri potopljena u bici kod Jilanda (1916), najviše zbog slabije oklopne i podvodne zaštite. Porinut 1918, Hud je imao deplasman od 42.100 tona (dvostruko više od bojnih krstaša klase Nepobedivi), brzinu od 31 čvor (prema 26-29 kod starijih klasa) koju su obezbeđivale parne turbine snage 151.000 KS (2-3 puta više nego kod starijih modela). Bio je naoružan glavnom artiljerijom od 8 topova kalibra 381 mm u 4 dvocevne kule (dometa do 36.000 m i namenjenih za borbu na odstojanju protiv površinskih brodova), i pomoćnom artiljerijom kalibara 47-143 mm (namenjenom za blisku borbu protiv torpednih plovila). Postojale su i 2 podvodne i 4 nadvodne torpedne cevi. Oklopni pojas bio je debeo do 305 mm, a oklop na palubi do 102 mm. Brodska posada imala je 1.341 mornara i oficira.[1]

Rekonstrukcija[uredi | uredi izvor]

Bojni krstaš Hud u martu 1924.

Posle Prvog svetskog rata, odredbe Sporazuma petorice o pomorskom naoružanju na Vašingtonskoj konferenciji (1922) ograničile su ukupnu tonažu bojnih krstaša i bojnih brodova, pa su velike pomorske zemlje odlučile da u okviru dozvoljene kvote zadrže što više bojnih brodova. Tako je Velika Britanija zadržala samo tri bojna krstaša, Japan 4, a SAD su odustale od brodova tog tipa. Velika Britanija i Japan rekonstruisali su preostale bojne krstaše pojačanjem oklopne i podvodne zaštite: na Hudu je oklop pojačan za 6.000 tona. Brodovi su uz to opremljeni modernim uređajem za upravljanje vatrom, hidroavionima na katapultima i jačom PAA. Ovim su se bojni krstaši u pogledu zaštite i naoružanja približili bojnim brodovima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 666—667. 

Literatura[uredi | uredi izvor]