Britanski bojni krstaš Hud
Hud | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | Ujedinjeno Kraljevstvo |
Porinut | 1918. |
Sudbina | Potopljen u bici u Danskom prolazu 24. maja 1941. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 42.100 t[1] |
Dužina | 262 m[1] |
Širina | 32 m[1] |
Gaz | 9.6 m[1] |
Pogon | 4 parne turbine |
Snaga | 151.000 KS[1] |
Brzina | 31 čvorova (57 km/h)[1] |
Doplov | 9.800 km (5.300 nmi) sa 20 čvorova |
Posada | 1.341[1] |
Naoružanje | 8 x 381 mm 12 x 143 mm 2 x 120 mm 4 x 102 mm 4 x 47 mm torpedne cevi 6 x 533 mm 1 hidroavion |
Oklop | trup do 305 mm, glavne kule do 381 mm, palubni oklop do 102 mm[1] |
Bojni krstaš Hud (engl. HMS Hood) bio je britanski bojni krstaš izgrađen 1918.[1] Potopljen je 24. maja 1941. u bici protiv nemačkog bojnog broda Bizmark.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Hud je bio bojni krstaš, ratni brod velikog deplasmana i brzine, vrlo jakog artiljerijskog naoružanja, ali relativno slabe oklopne zaštite, kako bi se uštedelo u težini i povećala brzina. Izgrađen pred kraj Prvog svetskog rata, Hud je bio najveći, najbrži i najbolje oklopljeni bojni krstaš britanske mornarice, koji je trebalo da ispravi nedostatke ranijih britanskih bojnih krstaša klase Nepobedivi i Lav, građenih u periodu 1907-1910, od kojih su čak tri potopljena u bici kod Jilanda (1916), najviše zbog slabije oklopne i podvodne zaštite. Porinut 1918, Hud je imao deplasman od 42.100 tona (dvostruko više od bojnih krstaša klase Nepobedivi), brzinu od 31 čvor (prema 26-29 kod starijih klasa) koju su obezbeđivale parne turbine snage 151.000 KS (2-3 puta više nego kod starijih modela). Bio je naoružan glavnom artiljerijom od 8 topova kalibra 381 mm u 4 dvocevne kule (dometa do 36.000 m i namenjenih za borbu na odstojanju protiv površinskih brodova), i pomoćnom artiljerijom kalibara 47-143 mm (namenjenom za blisku borbu protiv torpednih plovila). Postojale su i 2 podvodne i 4 nadvodne torpedne cevi. Oklopni pojas bio je debeo do 305 mm, a oklop na palubi do 102 mm. Brodska posada imala je 1.341 mornara i oficira.[1]
Rekonstrukcija[uredi | uredi izvor]
Posle Prvog svetskog rata, odredbe Sporazuma petorice o pomorskom naoružanju na Vašingtonskoj konferenciji (1922) ograničile su ukupnu tonažu bojnih krstaša i bojnih brodova, pa su velike pomorske zemlje odlučile da u okviru dozvoljene kvote zadrže što više bojnih brodova. Tako je Velika Britanija zadržala samo tri bojna krstaša, Japan 4, a SAD su odustale od brodova tog tipa. Velika Britanija i Japan rekonstruisali su preostale bojne krstaše pojačanjem oklopne i podvodne zaštite: na Hudu je oklop pojačan za 6.000 tona. Brodovi su uz to opremljeni modernim uređajem za upravljanje vatrom, hidroavionima na katapultima i jačom PAA. Ovim su se bojni krstaši u pogledu zaštite i naoružanja približili bojnim brodovima.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod.