Bubrežna kora

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bubrežna kora
Anatomija bubrega, sa bubrežnom korom označenom na vrhu.
  • 1: Parenhim
  • 2: Korteks
  • 3: Bubređna srž
  • 4: Perirenalna mast
  • 5: Kapsula
  • 6: Ureter
  • 7: Bubrežna karlica
  • 8: Bubrežna arterija i bubrežna vena
  • 9: Hilus
  • 10: Kaliks
Detalji
SistemMokraćni sistem
Identifikatori
LatinskiCortex renalis
MeSHD007672
TAA08.1.01.015
FMA15581
Anatomska terminologija

Bubrežna kora jeste spoljašnji deo bubrega između bubrežne kapsule i bubrežne srži ili meduli.[1] Kod odrasle osobe formira neprekidnu glatku spoljašnju zonu sa nizom izbočina (kortikalnih stubova) koji se protežu nadole između bubrežnih piramida. Bubrežna kora sadrži bubrežna telešca i bubrežne tubule osim delova Henleove petlje koji se spuštaju u bubrežnu srž. Bubrežna kora sadrži krvne sudove i kortikalne sabirne kanale.

Bubrežna kora je deo bubrega u kojoj se obavlja ultrafiltracija krvi,[2] i produkuje eritropoetin.[3]

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Bubrežna kora je spoljašnji sloj bubrega, duboko do fibrozne kapsule i okružuje unutrašnji medularni sloj ili srž bubrega. Produžeci kore bubrega, bubrežni stubovi, projektuju se u bubrežnu srž i dele je na segmente trouglastog oblika koji se nazivaju bubrežne piramide. Zajedno, bubrežna kora i bubrežne piramide čine bubrežni parenhim, funkcionalni deo bubrega.

U kori se nalaze glomeruli svih bubrežnih nefrona, zajedno sa proksimalnim i distalnim uvijenim tubulima. Sabirni kanali se takođe protežu od kore u srž prema bubrežnim papilama, suženim krajevima bubrežnih piramida u bubrežnoj srži.

Kora bubrega je visoko vaskularizovana. Lučne arterije putuju duž baza bubrežnih piramida na kortikomedularnoj granici i stvaraju kortikalne zračne (interlobularne) arterije koje prolaze kroz koru. Oni stvaraju aferentne arteriole koje dovode krv u glomerule radi filtracije. Filtrirana krv odlazi preko eferentnih arteriola koje stvaraju peritubularne kapilare u kori i vasa recta u srži. Kortikalne peritubularni kapilari se zatim ponovo ujedinjuju i formiraju peritubularne venule, a zatim kortikalne zračeće vene, pre nego što se dreniraju u lučne vene na kortikomedularnom spoju.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kriz, W; Bankir, L (1988). „A standard nomenclature for structures of the kidney”. Kidney International (na jeziku: engleski). 33 (1): 1—7. PMID 3352156. doi:10.1038/ki.1988.1Slobodan pristup. 
  2. ^ Brenner, Barry M.; Troy, Julia L.; Daugharty, Terrance M. (1971-08-01). „The Dynamics of Glomerular Ultrafiltration in the Rat”. Journal of Clinical Investigation (na jeziku: engleski). 50 (8): 1776—1780. ISSN 0021-9738. PMC 442078Slobodan pristup. PMID 5097578. doi:10.1172/JCI106667. 
  3. ^ Koury, ST; Koury, MJ; Bondurant, MC; Caro, J; Graber, SE (1989-08-01). „Quantitation of erythropoietin-producing cells in kidneys of mice by in situ hybridization: correlation with hematocrit, renal erythropoietin mRNA, and serum erythropoietin concentration”. Blood. 74 (2): 645—651. ISSN 0006-4971. PMID 2752138. doi:10.1182/blood.V74.2.645.645Slobodan pristup. 
  4. ^ „Renal cortex”. Kenhub (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-18. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marieb, E., & Hoehn, K. (2022). Human Anatomy and Physiology, Global Edition. (12th ed.). Pearson Education, Limited.
  • Standring, S., Anand, N., & Tunstall, R. (2021). Gray's anatomy: the anatomical basis of clinical practice (Forty-second edition). Elsevier.
  • Tortora, G. J., Nielsen, M. T., & John Wiley & Sons, Inc., publisher. (2020). Principles of Human Anatomy, 15th Edition. John Wiley & Sons, Incorporated.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).