Vatrogasac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vatrogasci u akciji gašenja požara u Kanadi.
Vatrogasac u Srbiji sa činom vodnika.

Vatrogasac je pripadnik Vatrogasnog udruženja koji ima za cilj gašenje ili kontrolisanje vatre i vatrenih stihija, kao i zaštitu i spasavanje lica i imovine za vreme elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa. U raznim zemljama vatrogasci su različito organizovani, ali ih karakteriše zajednička volja za zaštitom čoveka i njegovih dobara od nekontrolisanog dejstva vatre. Najčešće su vatrogasci organizovani po principu apolitičnosti za zajedničko dobro, ali u istoriji nije uvek bio takav slučaj.
Vatrogasci se dele na profesionalne i dobrovoljne.
Profesionalne čine vatrogasne jedinice koje mogu biti teritorijalne i industrijske, a dobrovoljne osnivaju građani koji se udružuju u dobrovoljna vatrogasna društva (DVD). Sve profesionalne teritorijalne vatrogasne jedinice su vatrogasno-spasilačke jedinice koje pripadaju Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije, Sektoru za vanredne situacije (SVS). Njihov zadatak je reagovanje u vanrednim sitacijama (požari, poplave, saobraćajne nesreće, hemijski akcidenti, zemljotresi i drugo). Industrijske vatrogasne jedinice osnivaju preduzeća koja na to imaju obavezu zbog svog tehničko-tehnološkog procesa proizvodnje i skladištenja opasnih materija.

Vatrogasno-spasilačke jedinice[uredi | uredi izvor]

Vatrogasna kočija korišćena u periodu od 1890-1920. godine, Muzej nauke i tehnike u Beogradu.

Organizovane su kao brigade, bataljoni, čete, vodovi, odeljenja i grupe. U zavisnosti od mesta u kome se nalaze je sistematizovan i broj njihovih pripadnika, koji se konstantno uvežbavaju za razne situacije i po dojavi izlaze iz jedinice potpuno opremljeni za manje od 45 sekundi. Njihovi pripadnici moraju da ispunjavaju sve propise iz zakona o policiji (službeni glasnik Republike Srbije 101/2005) pri zaposlenju da nisu stariji od 27 godina za radnike sa srednjom stručnom spremom, do 30 godina sa višom i visokom stručnom spremom. Da kandidat nema dvojno državljanstvo, da je odslužio vojnu obavezu pod oružjem, da nije prekršajno ni krivično osuđivan na bezuslovnu kaznu zatvora dužu od tri meseca, da se protiv kandidata ne vodi krivični postupak i da ispunjava psiho-fizičke uslove za rad u policiji (lekarsko uverenje). Pripravnički staž traje devet meseci od toga (šest meseci na probnom radu u vatrogasnoj jedinici, a tri meseca na organizovanoj stručnoj obuci) posle toga pripravnik polaže stručni državni ispit, i raspoređuje se na rad u svojoj matičnoj jedinici gde je konkurisao i zasniva stalni radni odnos, na mestu shodno njegovoj stručnoj spremi.

Pravilna dojava požara[uredi | uredi izvor]

Vatrogasna vožnjača, Muzej nauke i tehnike u Beogradu.

Pozivni broj za vatrogasce je 193 sa odgovarajućim pozivnim brojem mesta u kom se nalazi lice koje zove, sa tim da će se postepeno uvoditi i jedinstveni evropski broj za reagovanje u slučaju nesreća 112 na koji će moći na više stranih jezika da se prijavi nesreća sa bilo kojeg mesta u Evropi, bez obzira na to da li lice koje zove trenutno ima kredita na mobilnom telefonu ili ne, ili je telefon koji koristi sa SIM karticom ili bez nje, što će omogućiti mobilni operater i proizvođač telefona.

Izgradnja vatrogasnog doma sa osmatračkim tornjem u stilu moderne u Vrbasu 1938.

Pri dojavi požara ili neke druge nesreće operateru u vatrogasnoj jedinici dati sve tražene podatke o tome:

  1. šta gori (ili ako je u pitanju neka druga nesreća, navesti koja)
  2. gde se to nalazi (ulica, broj, deo grada ) ukoliko lice koje dojavljuje ne zna gde se tačno nalazi, opisati okolinu, poznate objekte i drugo
  3. dati operateru svoje ime i prezime
  4. izdiktirati broj sa koga zove
  5. dati i druge podatke o lokaciji, tipu objekta spratnosti, broju ugroženih lica, posebnim opasnostima koje prete (hemijske i eksplozivne materije, butan boce i slično)

Pravovremena i tačna dojava nesreće od izuzetne je važnosti za efikasno i uspešno delovanje vatrogasno-spasilačkih jedinica i spasavanja ugroženih lica i objekata. Poziv se bez obzira da li se zove sa fiksnog ili mobilnog telefona ne naplaćuje. Uznemiravanje i lažna dojava se kažnjava kaznom zatvora od 3 meseca do 3 godine, i novčanom kaznom od 10 do 50 hiljada dinara. član 71. stav 2, zakona o zaštiti od požara (službeni glasnik Republike Srbije 111/09).

Vatrogasna vozila[uredi | uredi izvor]

Muzejsko vatrogasno vozilo marke Ševrolet 300 DžPM iz 1938. godine, eksponat Vatrogasno-spasilačke brigade u Beogradu.

Sva vozila su crvene boje opremljena plavim rotacionim svetlima, i sirenama različitog tona i intenziteta.

Ona se dele na:
Komadna koja služe za predvođenje do mesta intervencije i opremljena su uređajima za vezu i komunikaciju.

Navalna služe za prevoz većeg broja vatrogasaca (do šest) i veće količine opreme za gašenje požara, a manje količine vode do 4000 litara
Prateća to su auto-cisterne koje nose veliku količinu vode (do 13.000 litara) i manji broj vatrogasaca (do tri)
Tehnička služe za reagovanje u saobraćajnim nesrećama, mogu posedovati i kran kao i uređaj za samoizvlačenje
Hemijska koriste se pri intervencijama kod kojih su prisutne opasne materije.
Auto-mehaničke lestve služe za spašavanje ljudi sa visina imaju lestve (najčešće do 44 metra) i lift koji ide do iste visine
Hidraulične teleskopske platforme imaju korpu koja prima do pet osoba (nosivosti do 500 kg) domet im se kraće od 16 do 101 metar, u zavisnosti od proizvođača i konfiguracije terena
Pri gašenju velikih požara na otvorenom prostoru koriste se i avioni (tzv. "kanaderi") i helikopteri koji mogu biti i specijalno izrađeni za te zadatke, a mogu i biti nadograđeni postojeći
Brodovi služe za gašenje požara na vodi i priobalju, mogu ujedno i da snadbevaju vodom vatrogasna vozila na kopnu

  • Stavka nabrojivog spiska

Vatrogasna oprema[uredi | uredi izvor]

Vatrogasni radni šlem od presovanog aluminijuma. Godina, oko 1950. u Muzeju u Vrbasu.

Vatrogasna oprema se deli na ličnu i zajedničku.
U ličnu spadaju:

  • radno-zaštitna odeća i obuća
  • vatrogasni šlem
  • vatrogasni radni (penjački) opasač

U zajedničku opremu spadaju:
Zaštitna oprema:

  • zaštitna oprema od plamena i toplote
  • oprema za zaštitu organa za disanje
  • oprema za zaštitu od kiselina, baza i agresivnih materija
  • oprema za zaštitu od radioaktivnosti
Vatrogasna prenosna motorna pumpa, Muzej nauke i tehnike u Beogradu.

Sprave i oprema za gašenje požara:

  • oprema za gašenje vodom
  • oprema za dobijanje pene
  • prenosni i prevozni aparati za početno gašenje požara
  • stabilne instalacije za gašenje i dojavu požara

Sprave i oprema za penjanje:

  • vatrogasne lestve
  • mehaničke lestve
  • auto-mehaničke lestve
  • hidraulične zglobne platforme
  • teleskopske platforme
Prevoz prve profesionalne vatrogasne jedinice vozilom marke „Štajer" u Vrbasu 1955. godine.

Sprave i oprema za spasavanje:

  • spusnice
  • vazdušni jastuk
  • samospasioci
  • užad i konopci
Vatrogasno vozilo MAZ 5316 vatrogasno-spasilačke brigade u Beogradu.
Komandno vozilo MAN TGM vatrogasno-spasilačke brigade u Beogradu.

Tehnička oprema i alat:

  • oprema za rad sa agresivnim i opasnim materijama
  • elektro-oprema
  • oprema za osvetljenje
  • oprema za provetravanje i ventilaciju
  • oprema za detekciju i dozimetriju
  • oprema za vezu

Vatrogasna i spasilačka vozila:

  • Komandno vozilo
  • Navalno vozilo
  • Kombinovano vozilo
  • Auto-cisterna
  • Tehničko vozilo
  • Automehaničke lestve
  • Hidraulična zglobna platforma
  • Vozila za gašenje prahom
  • Vozilo - pokretno spremište
  • Vozilo za šumske požare
  • Vatrogasni brod
  • Kanaderi
  • Helikopteri

Oprema za zaštitu organa za disanje[uredi | uredi izvor]

U većini vatrogasnih jedinica se koriste izolacione sprave sa komprimovanim vazduhom (vazduh utisnut pod visokim pritiskom do 300 bara) koji su u novije vreme izrađeni od karbona, što im daje izuzetnu lakoću (oko 3,6 kg) pune se pritiskom od 200 do 300 bara, kapaciteta od 6 do 6,8 litara. Namenjeni su za zaštitu organa za disanje u svim slučajevima gde je okolna atmosfera zatrovana štetnim materijama. Oni potpuno izoluju korisnika aparata od okolne atmosfere. Izolacioni aparati sa komprimovanim (sabijenim) vazduhom funkcionišu tako što se pritisak vazduha iz boce redukuje (smanjuje) u redukcionom ventilu na 5 bara, i pod tim pritiskom preko gumenog creva niskog pritiska dolazi u plućni automat, gde se redukuje na 0,75-1 bar što je gotovo jednako atmosferskom pritisku. Kontrolni manometar je gumenim crevom visokog pritiska povezan sa bocama, a namenjen je za kontrolu pritiska vazduha u bocama. Plućni automat osigurava dovod vazduha u pluća korisnika aparata dok traje period udisanja, a u toku izdisanja automatski se zatvara. Da bi nosilac aparata bio upozoren da mu je zaliha vazduha u bocama na izmaku, svaki aparat ima ugrađen odgovarajući uređaj na upozorenje. Uređaj daje signal kada pritisak vazduha u bocama padne na oko 40 do 60 bara, što se postiže na dva načina ugradnjom posebne alarmne zviždaljke ili naglim pružanjem otpora disanju. Autonomnost korisnika aparata se kreće od 16 do 120 minuta u zavisnosti od kapaciteta pluća, kondicije, ličnih navika, napora kojima je korisnik izložen, toploti itd.

Ručni aparati za gašenje požara prahom "C"-aparat[uredi | uredi izvor]

Aparati za gašenje prahom prvenstveno su namenjeni za gašenje požara klase „B“, „C“ i „E“ (napona do 1000 volti) pri rastojanju od 1 metra, a primenom odgovarajućeg praha i za požare klasa „A“ i „D“. Aparati se izrađuju u šest veličina i to (C1, C2, C3, C6, C9, C12) gde je "C" (latiničko Ce) oznaka da je u pitanju prah, a broj pored slova označava količinu neto punjenja u kilogramima. Domet mlaza može biti od 3 do 17,5 metara u zavisnosti od punjenja, temperaturni interval rada aparata je od -20 do +70°C. Telo aparata izrađuje se od čeličnog lima i napunjeno je odgovarajućom količinom praha. Pogonsko sredstvo za izbacivanje praha je ugljen-dioksid koji se nalazi u čeličnoj boci visokog pritiska unutar aparata. Boca sa ugljen-dioksidom zatvorena je membranom od bakarnog lima debljine 0,5 milimetara, aktiviranje aparata postiže se probijanjem membrane boce sa ugljen-dioksidom pomoću pokretne ručice kape aparata i igle. Aparati mogu biti i pod stalnim pritiskom, u tom slučaju imaju manometar koji prikazuje koliki je pritisak u boci, koji mora biti u zelenoj zoni što znači da je aparat ispravan za korišćenje. Postupak pri aktiviranju aparata koji nisu pod stalnim pritiskom: izvaditi osigurač pokretne ručice, pritisnuti pokretnu ručicu nadole do kraja i naglo je otpustiti, sačekati 5 sekundi da se uzburka gas, zatim uperiti mlaznicu ka požaru i ponovo pritisnuti ručicu i prekrivati prahom površine zahvaćene požarom. Dok kod aparata pod stalnim pritiskom je dovoljno samo jednom pritisnuti ručicu i prah odmah izlazi iz aparata, što je brže i efikasnije za upotrebu a i vizuelna kontrola njegove ispravnosti je vidljiva pogledom na manometar. Pritisak u boci se kreće od 12 do 16 bara na temperaturi od 20 stepeni. Prah deluje tako što stvara „praškasti zid“ i prekida proces gorenja, proizvodi se na bazi natrijum-bikarbonata i nije otrovan. Obaveza je da se aparat kontroliše na svakih 6 meseci kod ovlašćenog servisera koji pritom kontroliše mehaničku ispravnost, kvalitet praha, pogonskog gasa, težinu i otpornost delova aparata.

Preventivna zaštita od požara[uredi | uredi izvor]

Pod preventivnom zaštitom od požara se podrazumeva niz preventivnih mera, u skladu sa zakonom o zaštiti od požara (službeni glasnik Republike Srbije 111/09), i drugim propisima koji uređuju ovu oblast u celini. Požar predstavlja svako nekontrolisano sagorevanje, za njegov nastanak je potrebno ispuniti tri osnovna uslova (tzv. "trougao paljenja"):

  • goriva materija
  • izvor toplote
  • kiseonik

Eliminisanjem samo jednog od ovih faktora dolazi do sprečavanja njegovog nastanka. Najveću opasnost za nastanak požara u stambenim objektima su: grejna tela (peći, kotlovi itd.), šporeti (štednjaci), plinske boce, neispravne električne instalacije, električni uređaji i slično. Više od 90% požara izazove se ljudskom nepažnjom, nemarom ili greškom. Najčešće greške koje se prave su: držanje lako zapaljivih materijala pored grejnih tela, neisključivanje peći i šporeta pri napuštanju objekta i uključivanje neispravnih električnih uređaja. Ukoliko do požara dođe nikako ne činiti sledeće: ne gasiti električne uređaje pod naponom vodom, dimnjake nipošto ne gasiti vodom (jer može doći do eksplozije usled kontakta vodonika sa visokom temperaturom), ne praviti promaju jer se tako pospešuje širenje požara na ostale prostorije, prilikom požara ne silaziti liftom (jer se okno lifta ponaša kao dimnjak te je velika opasnost od gušenja dimom), ne vraćati se po stvari nego odmah obavestiti komšije i vatrogasce. Treba zapamtiti da dim uvek ide prema gore, i da je vazduh najčistiji bliže podu. Ne paničiti i ne pokušavati da se pobegne silaskom kroz zadimljen prostor jer se lako izgubi orijentacija i pada u nesvest, nego izaći na terasu ili prozor i tražiti pomoć tako da vatrogasci mogu da vas primete i spasu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]