Veb-pregledač

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Najviše korišteni brauzer po zemlji, prema podacima iz juna 2015.
  Safari
  UC
  Ajron
  Opera
  Fantom
  No info

Veb-pregledač (engl. web browser; obično se pominje samo kao pregledač, engl. browser) je alatka koja korisniku omogućava pregledanje veb-stranica i multimedijalnih sadržaja vezanih za iste.[1] Služi za pronalaženje, pregledanje, preuzimanje i predstavljanje podataka na svetskoj mreži (vebu), čije je odredište određeno veb-adresom (URL-om), a osim same veb-stranice može biti i čisto slika, snimak ili neka druga vrsta datoteke (fajla).[2] Hiperveze koje se nalaze na stranicama internet pregledača omogućavaju korisnicima lakše pronalaženje željenih podataka.

Iako su pregledači prvenstveno namenjeni za korišćenje svetske mreže (veba), oni se mogu koristiti i za pristupanje podacima veb-servera privatnih mreža ili datotekama datotečnih sistema.

Najpopularniji pregledači danas su:

Svi navedeni programi su grafički, što znači da osim teksta mogu prikazivati i vizuelne sadržaje. Osim grafičkih postoje i tekstualni pregledači, koji mogu prikazivati isključivo tekst (npr. Link, engl. Lynx; Links, engl. Links) i specijalizovani govorni pregledači kakve mogu da koriste slepe ili slabovide osobe.

Istorija pregledača[uredi | uredi izvor]

HTML kao metajezik kojim se hipertekstualni dokumenti mogu opisivati je izmislio Tim Berners-Li (radnik CERN-a) 1990/1991. godine. Prvi pregledači bili su strogo tekstualni, a veliku promenu je 1993. godine doneo NCSA Mosaic, koji je izvorno bio program za juniks, ali je ubrzo prenet i na druge operativne sisteme.

Mark Andresen (voditelj projekta NCSA Mosaic) je, 1994. godine, pokrenuo vlastitu firmu — Netskejp te izdao Netskejp navigator. Ubrzo nakon toga je i Majkrosoft izbacio Internet eksplorer (IE), čime je započet „rat pregledača”.

Netskejp je odgovorio tako što je izvorni kod Netskejp navigatora pretvorio u otvoreni kod (praksa u proizvodnji i razvoju softvera koja promoviše pristup izvornom kodu krajnjih proizvoda), no to nije uspelo zaustaviti opadanje zastupljenosti pregledača. Ipak, iz tog poteza razvio se pregledač Mozila i njegova izvedenica Fajerfoks.

Od tekstualnih pregledača još uvek se — iako u vrlo malom postotku — koriste prethodno pomenuti Link i Links.

Na linuksu je popularan još i K-osvajač (engl. Konqueror), a na Mac OS X-u Safari.

Funkcionisanje pregledača[uredi | uredi izvor]

Svaki pregledač je interpretator. Stranica je pisana u kodu koji pregledač interpretira kao 'nešto svakome razumljivo'. Svrha veb pregledača je da donese izvore informacija sa veba i da ih prikaže na korisničkom uređaju. Taj proces počinje kad korisnik unese uniformni lokator resursa (URL), kao što je https://sr.wikipedia.org/, u veb pregledač. Virtualno svi uniformni lokatori resursa na vebu počinju sa bilo http: ili https: što znači da će veb pretraživač koristiti protokol za prenos hiperteksta. U slučaju https: komunikacija između pretraživača i veb servera je šifrovana radi sigurnosti i privatnosti. Još jedan čest URL prefiks je file: koji se koristi za prikazivanje lokalnih fajlova koji su već sačuvani na korisničkom uređaju.

Kada se veb stranica prihvati, mehanizam za prikazivanje pregledača je prikazuje na korisnikovom uređaju. To uključuje razne formate slika i video zapisa koje pretraživač podržava. Veb stranice obično sadrže hiperveze na druge stranice i resurse. Svaki link sadrži URL, a kada se klikne, pretraživač kreće ka novom resursu. Tako ponovo počinje proces dovođenja sadržaja korisniku.

Podešavanja[uredi | uredi izvor]

Veb-pregledač tipično mogu da budu konfigurisani pomoću ugrađenog menija. U zavisnosti od pregledača, taj meni se može zvati Podešavanja, Opcije, ili Preference. Taj meni ima različite tipova podešavanja. Na primer, korisnici mogu da promene svoju početnu stranicu i uobičajenu pretraživačku mašinu. Oni isto tako mogu da promene uobičajene boje veb stranica i fontove. Različite mrežne veze i postavke privatnosti su takođe obično dostupne.

Privatnost[uredi | uredi izvor]

Tokom pregledavanja, veb pregledač skladišti takozvane kolačiće prispele sa raznih veb sajtova. Neki od njih sadrže akreditive za prijavu ili postavke lokacije sajtova.[6] Drugi se koriste za praćenje ponašanja korisnika tokom dužeg vremenskog perioda, tako da pretraživači obično obezbeđuju podešavanja za uklanjanje kolačića prilikom izlaska iz pregledača.[6] Za preciznije upravljanje kolačićima potrebna su proširenja pretraživača.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Steven Holzner, PHP 5, Beograd, 2006.
  2. ^ Jacobs, Ian; Walsh, Norman (15. 12. 2004). „URI/Resource Relationships”. Architecture of the World Wide Web, Volume One. World Wide Web Consortium. Pristupljeno 30. 6. 2009. 
  3. ^ Fitzpatrick, Jason (22. 3. 2009). „Five Best Web Browsers”. Lifehacker. Gawker Media. Arhivirano iz originala 24. 08. 2017. g. Pristupljeno 19. 06. 2015. 
  4. ^ Wayner, Peter (27. 4. 2011). „Battle of the Web browsers”. Infoworld. IDG. 
  5. ^ Tibken, Shara (17. 10. 2012). „Aereo TV streaming expands to major Web browsers”. CNET. CBS Interactive. 
  6. ^ a b „Tracking Cookies: What They Are, and How They Threaten Your Privacy”. Tom's Guide. Pristupljeno 11. 3. 2019. 
  7. ^ „Alternatives to Cookie AutoDelete extension”. AlternativeTo. Pristupljeno 11. 3. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]