Vladimir Žedrinski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Žedrinski
Lični podaci
Puno imeVladimir Ivanovič Žedrinski
Datum rođenja(1899-05-30)30. maj 1899.
Mesto rođenjaMoskva, Ruska Imperija
Datum smrti30. april 1974.(1974-04-30) (74 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Vladimir Ivanovič Žedrinski (Moskva, 30. maj 1899Pariz, 30. april 1974) bio je srpski scenograf, kostimograf, karikaturista i crtač stripova ruskog porekla. Posle završene Akademije lepih umetnosti i Arhitektonskog odseka Politehničke škole u Kijevu, nastanio se u Somboru 1920, gde se izdržavao crtajući karikature. Na preporuku Jovana Bijelića od 1921. u Narodnom pozorištu u Beogradu zaposlio se kao slikar-dekorater, a zatim je radio kao kostimograf i scenograf Drame, Opere i Baleta.

Ugled istaknutog ilustratora, strip-majstora i karikaturiste stekao je u dnevnom listu „Politika”. Ilustrovao je stranicu ”Ženski svet”, podlistak ”Politika za decu”, za koji je osmislio dugovečno grafičko rešenje zaglavlja, a takođe i stupce revijalnih, božićnih i uskršnjih izdanja lista. Njegovi strip radovi „Ruslan i Ljudmila” (po poemi A. S. Puškina) i „Porodica Zabavčić” (scenario R. Tomić), koje je radio za „Politiku za decu” 1938. i 1939, postali su nezaobilazni u kasnijim istoriografskim razvrstavanjima i vrednovanjima domaćeg stripa. Karikature i stripove crtao je i za „Politikin Zabavnik” od 1939. do 1941.

Bavio se i ilustracijama knjiga poput onih u dečijoj knjizi „Veliki i mali“ prerano preminule srpske književnice Selene Dukić (1910-1935). Ovu knjigu je objavio Geca Kon u 7. kolu svoje čuvene edicije „Zlatna knjiga“ i to posthumno 1937. Osim karikature Selene Dukić nastalog 1933. godine , Žedrinski je autor brojnih karikatura ”Politikinih” novinara i urednika, kao i pozorišnih stvaralaca. [1]

1941. je u dnevnom listu „Novo vreme” preuzeo rubriku „Za našu decu”, a angažovao se i kao ilustrator i karikaturist kolaboracionističke „Obnove”. Potom je prešao u Zagreb, na mesto glavnog scenografa Hrvatskog narodnog kazališta, a sarađivao je i s marionetskim nedeljnikom „Spremnost” Ustaškog pokreta Zagreb, koji je postao vodeće glasilo po uspostavljanju Nezavisne države Hrvatske. Posle Rezolucije Informbiroa 1948. pao je u nemilost jugoslovenskih vlasti, te je 1950. emigrirao u Kazablanku, a 1952. u Pariz.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bogunović, Slobodan-Giša (2019). Ljudi Politike - leksikon saradnika, 1904-1941. Beograd: Politika ad. str. 170, 171. ISBN 978-86-7607-148-7.