Vlado Dijak
Vlado Dijak | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1925. |
Mesto rođenja | Brezovo Polje, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 1988. |
Mesto smrti | Sarajevo, SFRJ |
Vlado Dijak (26. decembar 1925, Brezovo Polje, Brčko, Kraljevina SHS[1] — 1988, Sarajevo, SFRJ) je bio poznati jugoslovenski pjesnik i tekstopisac.[2]
Život i rad[uredi | uredi izvor]
Srednju školu je pohađao u Banjaluci. Sa 17 godina se pridružio partizanima. Nakon Drugog svjetskog rata kratko je studirao književnost.[2]
Pisao je za Banjalučke novine i Radio Sarajevo. Bio je zatvorenik na Golom Otoku.[2]
Objavio je knjige pjesama Ambasador boema, Partizanske pjesme, Ljubičasti kišobran, kao i romane Kafana San, Topovi i slavuji i Crni konj.[1]
Takođe je bio i veliki humorista, a dobio je nagradu Zlatni Jež.
Brojne su pjesme pop i rok izvođača za koje je on napisao stihove. Najpoznatije od njih su: Selma (u izvođenju Bijelog dugmeta),[3] Stanica Podlugovi (Zdravko Čolić), Čisti, bijeli snijeg (Arsen Dedić), Betonska brana (Indeksi).[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 150.
- ^ a b v „VLADO DIJAK (1925- 1988),autor „Selme“,“Stanice Podlugovi“”. ljubusaci.com. Pristupljeno 23. 1. 2022.
- ^ „Književnost: VLADO DIJAK”. exyujemojafurka.blogspot.com. Pristupljeno 23. 1. 2022.
- ^ „Ambasador boema”. xxzmagazin.com. Arhivirano iz originala 05. 10. 2022. g. Pristupljeno 23. 1. 2022.