Vodvilj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čuveni američki vodviljski par Morton i Majo, 1924
Zgrada nekadašnjeg Vodvilj teatra u Parizu

Vodvilj je kraći komični pozorišni komad bez velikog zapleta, protkan kupletima[a] - šaljivim monolozima i prizorima u kojima se izvode popularne melodije.[2] Pojmom vodvilj označava se i pozorište u kojem se izvode ovakvi komadi. Pisac vodvilja naziva se vodviljist(a)[3]

Pojam vodvilj prvenstveno je označavao vrstu narodne pesme satirične sadržine u francuskoj.[3] Etimološki, francuski izraz vaudeville nastao je od izraza vau-de-vire prema dolini Vire u Normandiji gde je ta vrsta pesme bila veoma popularna, ili od izraza voix de ville (gradski glasovi) koji se upotrebljavao u Molijerovo doba.[4]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Vodvilj vodi poreklo od svetovnih napeva nalik šansonama, a u 16. veku često se izvodio i kao ples. Vremenom se u vodvilj dodaje i govorni tekst i postepeno se zanemaruje muzika, odnosno poetski stil izražavanja. Time počinje sve više da liči na veseli komad zasnovan na komičnim situacijama, u cilju da se gledaoci što više nasmeju i zabave,[2] pa na prelazu 17. u 18. vek nalazi primenu i u pozorištu. U parodijama opera ili komedijama sa muzičkim numerama, koje su u 18. veku. prerasle u komičnu operu (opéra comique), u završnici se izvodi vodvilj-finale u kojem glumci pevajući iznose pouku komada.[4]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Vodvilj je vremenom istisnut iz komične opere, ali se zadržao u popularnom pozorištu Evrope i SAD do polovine 20. veka i postao je sinonim za muzičko-scenski komad sa popularnim muzičkim numerama. Razvivši se u satirično pozorišno delo, vodvilj se izvodio na pariskim bulevarskim pozornicama (Théâtre du Vaudeville, osnovan 1791). Po uzoru na francusku slična scenska dela stvarana su i u drugim zemljama, naročito u Engleskoj i Americi, gdje je vodvilj dobio izrazito zabavni revijski karakter.[4]

Poznati pisci vodvilja su: Žorž Fejdo (Ne šetaj se gola),[5] Ežen Labiš, a čak se i Žil Vern, koji je svoju književnu karijeru je započeo kao pozorišni pisac, oprobao u pisanju ove vrste pozorišnog dela.[6] Vodvilj kao forma nije napušten ni u 20. veku, pa je tako francuski dramski pisac Rober Toma (Robert Thomas, 1927–1989), poznat po svojim kriminalističkih komedijama, napisao kriminalistički vodvilj Neočekivani prijatelj.[7]

Kosta Trifković

Vodvilj u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Vodvilj se kao dramska forma kod nas danas ređe koristi, ali je početkom 20. veka bio veoma popularan među komičarima.[2] U srpsku dramsku književnost uveo ga je Kosta Trifković i time, prema rečima Jovana Hristića, izvršio malu revoluciju u istoriji naše dramske književnosti:[8]

Plakat za jedan američki vodvilj iz 1899. godine

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kuplet (fr. couplet, od latinskog copulare - spojiti, skopčati) označava: 1. strofu jedne pesmice; 2. u francuskoj komičnoj operi pesmicu duhovite, socijalne ili političke sadržine; 3. u vodvilju pesmu čije se strofe pevaju po istoj melodiji, obično sa refrenom. Pravilno se izgovara „kuple”. Od pojma kuplet nastao je i izraz „kupletirati”, sa značenjem rugati se, ismevati u stihovima, pevati kuplete.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija 1986, str. 486
  2. ^ a b v „Vodvilj”. Veliki rečnik. Pristupljeno 30. 12. 2017. 
  3. ^ a b Vujaklija 1986, str. 155
  4. ^ a b v „vodvilj”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 08. 08. 2017. 
  5. ^ „NE ŠETAJ SE GOLA (Mais n’te promène donc pas toute nue!) – vodvilj”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Srpsko narodno pozorište. Pristupljeno 30. 12. 2017. 
  6. ^ „VERN Žil (Jules Verne)”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Srpsko narodno pozorište. Pristupljeno 30. 12. 2017. 
  7. ^ „TOMA Rober (Robert Thomas)”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Srpsko narodno pozorište. Pristupljeno 30. 12. 2017. 
  8. ^ „TRIFKOVIĆ Konstantin-Kosta”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Srpsko narodno pozorište. Pristupljeno 30. 12. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. COBISS.SR 30905103

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]