Gradski muzej Bečej
Gradski muzej Bečej (mađ. Városi Múzeum Óbecse) je muzej u Bečeju. Osnovan je 1953. godine odlukom NOO Bečej. Direktor Gradskog muzeja je Akoš Tojzan.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ova ustanova, pod nazivom Gradski muzej, formirana je u jesen 1953. godine. Ipak, radnici bečejskog muzeja svečano i radno obeležavaju svestrani rad na prikupljanju, čuvanju, stručnoj obradi i izlaganju muzejskog materijala od značaja za teritoriju koju pokriva ova ustanova.
Tokom 1960. godine, ustanova menja ime u Muzej i galeriju slika koji će nositi narednih nekoliko godina. Krajem 1962. godine 1. Oktobra, u ustanovi nije bilo ni stalnog radnog mesta ni stručnjaka, već se radilo više na amaterskoj bazi sa jednim honorarnim službenikom. Taj period devetogodišnjeg rada održavao je samo koloniju i organizaciju pojedinih izložbi, a nije doveo do prikupljanja, pa čak ni evidentiranja materijala na terenu pa čak ni u samom Bečeju. Od kraja 1962. godine personalno rešenje sa jednim čovekom, stručnjakom za ovu kulturnu problematiku je već mnogo bolje, jer je sam rad stručniji, potpuniji i sveobuhvatniji. Prvi radnik u stalnom radnom odnosu bila je Ljiljana Kraljević-Bukinac, istoričar umetnosti, koja je ujedno i upravnik ustanove. Ljiljana Bukinac radila je u Muzeju sve do odlaska u penziju 1985. godine. Kada je počela sa radom, u Muzeju je bilo 148 predmeta i to radova iz Umetničke kolonije Bečej, a kad je završila radni vek, sve zbirke brojale su oko 6000 predmeta. Bilo je deset stalno zaposlenih radnika, od toga pet kustosa.[1]
Ova 1965. godina značajna je po tome što te godine ustanova menja ime u Galeriju slika i muzejsku zbirku u Bečeju. Te godine se i seli u novodobijeni prostor, a to je deo današnje zgrade Muzeja. Dalje kadrovsko popunjavanje, odnosno kompletiranje stručnim kadrovima je 1970. godine kada se prima arheolog Ljubinka Subotić, a 1973. istoričar Gavrilo Vardić.
1970. godine, donosi se odluka da ustanova ponovo promeni ime, koje sada glasi Gradski muzej i galerija Bečej i ovo ime će zadržati do 28. Avgusta 1990. godine. Posle toga dobija današnji naziv Gradski muzej Bečej.
Nekoliko narednih godina odvijaće se redovni stručni poslovi, s tim što će se 1976. godine izvršiti revizija istorijskog fonda, gde će se izdvojiti značajan broj etnoloških predmeta, što će omogućiti da se 1. Oktobra 1979. do 22. Februara 1982. godine primi za rad na ovim poslovima Vesna Vojnić-Hajduk. Ovim popunjavanjem novootvorenog radnog mesta mnogo je uznapredovala ova delatnost, iako popuna nije bila potpuno stručna (bila je istoričar umetnosti). Prvi stručni radnik na ovom radnom mestu bila je Dragana Jovanović-Večanski, diplomirani etnolog, koja je radila od 19. Aprila 1982. do 16. Marta 1985. godine. Posle nje biće još niz etnologa koji će raditi ove poslove. Značajna godina u daljem razvoju ove kulturne ustanove je 1978. kada je primljen prvi konzervator tehničar i kada je izgrađena radionica za ovaj odsek.
Jedna od velikih godina u prostornom proširenju Muzeja je 1980. kada je namenski dobijen bivši hotel „Milo“ za stalnu postavku najnovije političke istorije.[1]
Biblioteka[uredi | uredi izvor]
Bibliotečki fond Gradskog muzeja Bečej čine najvećim brojem stručne knjige, katalozi i periodika iz oblasti muzejske građe, arheologije, etnologije, istorije, istorije umetnosti.
Ukupan bibliotečki fond je preko 4.500 inventarisanih izdanja.
Muzej trenutno nema posebno odeljenje za držanje knjiga i trenutno su one raspoređeno po kancelarijama zaposlenih u zavisnosti od struke. Postoje planovi da se prilikom rekonstrukcije Muzeja predvidi i posebna prostorija biblioteke.[1]
Arhiva[uredi | uredi izvor]
- Jesenji saziv Srednjovekovne sekcije Srpskog arheološkog društva
- Nulla dies sine linea
- “Ptice Sejšela“
- Kreativni tim PU “Labud Pejović” i Gradski muzej Bečej na izložbi dečjih rukotvorina “Stari zanati”
- Izložba prepariranih životinja “Exotic Zoo”
- “Šminkanje” prostorija Gradskog muzeja
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v muzejbecej.rs