Grafički dizajn

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zbog svoje interdisciplinarne prirode, grafički dizajn se može izvoditi u različitim oblastima primene: brendiranje, tehničko i umetničko crtanje, natpisi, fotografija, montaža slika i video zapisa, 3D modelovanje, animacija, programiranje, između ostalog.[1]

Grafički dizajn je primenjena umetnost. Kao disciplina dizajna, grafički dizajn ima za zadatak grafičko oblikovanje komunikacije različitih medija.[1] Tu spadaju: novine, časopisi, plakati, bilbordi, vizit kartice, marketinške kampanje proizvoda i usluga i tome slično. U novijem značenju grafički dizajn uključuje grafičke produkcije prilagođene elektronskim medijima tj. internetu ili televiziji i drugim medijima.[2]

Grafički dizajn je umetnost i profesija odabira i aranžiranja vizuelnih elemenata kao što su tipografija, fotografija, ilustracija, simboli i boje s ciljem prenošenja neke poruke određenoj publici. Ponekad se za grafički dizajn koristi kovanica „vizuelna komunikacija“, kojom se želi istaći njegova funkcija davanja forme i oblika informacijama. Zadatak grafičkog dizajnera je kombinovanje vizuelnih i verbalnih elemenata u jednu organizovanu i efikasnu celinu. Može se reći da je grafički dizajn kolaborativna disciplina. Pisci kreiraju reči i slogane, fotografi i ilustratori kreiraju vizuelne elemente, tipografi različite tipografije, dok grafički dizajner stvara kompoziciju (celinu) vizuelne komunikacije.[3]

Razvoj grafičkog dizajna kao profesije je u vrlo uskoj vezi sa tehnološkim inovacijama, društvenim potrebama i vizuelnom maštom stvaralaca. Praktikovao se u različitim oblicima tokom istorije, a najstariji primeri se sreću u manuskriptama stare Kine, Egipta i Grčke. Pojavom štamparstva u 15. veku, grafički dizajn se prilagođava novom mediju i otada se neprestano razvija.

Krajem 19. veka, grafički dizajn se oblikuje u formu koju danas prepoznajemo, delom kao rezultat sve veće specijalizacije u različitim profesijama u kojima se koristi, delom zbog uvođenja novih tehnologija i tržišnih mogućnosti koje se otvaraju industrijskom revolucijom. 1922. godine Vilijam A. Dvigins (engl. William A. Dwiggins) daje ime „grafički dizajn“ ovoj tada novoj oblasti primenjene umetnosti.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo grafičkog dizajna može se pratiti od porekla ljudskog postojanja, od pećine Lasko, preko rimskog Trajanovog stuba do iluminiranih rukopisa srednjeg veka, do neonskih svetala Ginze u Tokiju. U „Vavilonu su zanatlije utiskivale klinaste natpise u glinene cigle ili ploče koje su korišćene za izgradnju. Cigle su pružale informacije poput imena vladajućeg monarha, graditelja ili nekog drugog dostojanstvenika“.[5] To je bio prvi poznati putokaz koji je najavljivao ime guvernera države ili gradonačelnika grada. Egipćani su razvili komunikaciju hijeroglifima koji su koristili simbole slika koji datiraju još od 136. p. n. e., pronađene na kamenu Rozeta. „Kamen Rozeta, koji je pronašao jedan od Napoleonovih inženjera, bio je reklama za egipatskog vladara, Ptolomeja kao „istinskog Sunčevog sina, Mesečevog oca i Čuvara sreće ljudi“.[5] Egipćani su takođe izumeli papirus, papir napravljen od trske dostupne duž Nila, na kome su prepisivali najave češće korištene među ljudima tog vreme. Tokom „mračnog doba“, od 500. godine do 1450. godine, monasi su stvarali složene, ilustrovane rukopise.

Tokom svoje duge istorije, kao i u relativno nedavnoj eksploziji vizuelne komunikacije u 20. i 21. veku nestala je razlika između oglašavanja, umetnosti, grafičkog dizajna i likovne umetnosti. Ove oblasti dele mnoge elemente, teorije, principe, prakse, jezike i ponekad istog dobročinitelja ili klijenta. U oglašavanju, krajnji cilj je prodaja robe i usluga. U grafičkom dizajnu, „suština je davanje reda informacijama, oblik idejama, izraz i osećaj artefaktima koji dokumentuju ljudsko iskustvo.“[6]

Pojava štampe[uredi | uredi izvor]

Tokom dinastije Tang (618–907) drveni blokovi su sečeni da bi se štampalo na tekstilu, a kasnije za reprodukciju budističkih tekstova. Budistički spis odštampan 868. godine najranija je poznata štampana knjiga. Počev od 11. veka, duži svici i knjige nastajali su pomoću štampe sa pokretnim slovima, čineći knjige široko dostupnim tokom dinastije Song (960–1279).[7]

Tokom 17. do 18. veka pokretni tip se koristio za izradu letaka ili oglasa koje su štampani na gravurama na drvetu ili bakru. Ovi dokumenti su najavljivali preduzeće i njegovu lokaciju. Engleski slikar Vilijam Hogart koji je koristio svoju veštinu u graviranju bio je jedan od prvih koji je dizajnirao za poslovnu trgovinu.

U Majncu u Nemačkoj, 1448. godine Johan Gutenberg je predstavio pokretni tip pomoću nove metalne legure za upotrebu u štampariji i otvorio novu eru trgovine. To je grafiku učinilo dostupnijom, jer je masovno štampanje znatno snizilo cenu materijala za štampu. Ranije je većina oglašavanja obavljano usmenom predajom. Na primer, u Francuskoj i Engleskoj, objavljivači su najavljivali proizvode za prodaju baš kao što su to činili Rimljani.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vise, Kristen. „An Interdisciplinary Approach to Graphic Design”. College of Liberal Arts. Arhivirano iz originala 11. 04. 2021. g. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  2. ^ Eveleth, Rose. „How Graphic Design Can Make Flying Just a Little Bit Safer”. nautil.us. Arhivirano iz originala 11. 11. 2020. g. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  3. ^ Wong, Wucius (1995) (1993). Principles of Form and Design. 
  4. ^ Frascara, Jorge (1988). Diseño y Comunicación. 
  5. ^ a b Ulanoff, Stanley M. (1977). Advertising In America. 
  6. ^ Meggs, Philip B., 'A history of graphic design'. New York: Van Nostrand Reinhold, 1983
  7. ^ " Printing" The Silk Road Foundation. Retrieved May 31, 2008. Silk-road.com Arhivirano 2008-05-09 na sajtu Wayback Machine

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]