Dejan Ilić (pesnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dejan Ilić
Lični podaci
Datum rođenja(1961-11-10)10. novembar 1961.(62 god.)
Mesto rođenjaTravnik, FNR Jugoslavija

Dejan Ilić (Travnik, 10. novembar 1961) je srpski pesnik i prevodilac.[1]

Život[uredi | uredi izvor]

Završio je italijanski jezik i književnost, živi i radi u Beogradu, prevodi poeziju i teoriju sa italijanskog i francuskog jezika.

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Figure, Rad, Beograd, 1995
  • U boji bez tona, Rad, Beograd, 1998
  • Lisabon, Rad, Beograd, 2001 (Nagrada „Đura Jakšić”)
  • Duvanski put, Rad, Beograd, 2003
  • Kvart, Povelja, Kraljevo, 2005
  • Iz vikenda, Povelja, Kraljevo, 2008[2]
  • Linije bega, izabrane pesme 1995-2008, Povelja, Kraljevo, 2011
  • Katastar, Povelja, Kraljevo, 2013 (Nagrada „Branko Miljković”)
  • Dolina Plistos, Povelja, Kraljevo, 2017 (Nagrada „Meša Selimović”)
  • Kamperplac, Povelja, Kraljevo, 2021
  • (dvojezično italijansko-hrvatsko izdanje) Pjesme, HDP, Zagreb, 2005
  • (na italijanskom) Nella prestagione, Sassello, Novazzano, 2022

Prevodi[uredi | uredi izvor]

Autor je niza prevoda savremenih italijanskih pesnika (Salvatore Kvazimodo, Čezare Paveze, Bartolo Katafi, Đorđo Oreli, Valerio Magreli, Umberto Fjori, Fabio Pusterla, Klaudio Damjani, Đan Mario Vilalta, Mario Luci...) i antologije Telo i pogled. Novi italijanski pesnici (2006). Prevodio je Žana Bodrijara i Filipa Žakotea (Nagrada „Miloš N. Đurić”).

Izvori[uredi | uredi izvor]