Dizelov ciklus
Dizelov ciklus je proces sagorevanja u klipnom motoru sa unutrašnjim sagorevanjem. Rudolf Dizel je patentirao 1892, a 1893 sagradio novi tip motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Nedostatak Otovog ciklusa je nizak stepen kompresije zbog opasnosti od samopaljenja smeše, u Dizelovom ciklusu ovaj problem je prevaziđen tako što se prvo sabija čist vazduh, pa se tek onda ubrizgava gorivo u cilindar. Usled visoke temperature sabijenog vazduha dolazi do samopaljenja goriva. Dizel motori se koriste u avionima, automobilima, proizvodnji električne energije, dizel-električnim lokomotivama, brodovima i podmornicama .
Usvojena pretpostavka je da Dizelov ciklus ima konstantan pritisak tokom početnog dela faze sagorevanja (od do na ispod). Ovo je idealizovani matematički model: pravi dizel motori imaju povećanje pritiska tokom ovog procesa, međutim manje izraženo nego u Otovom ciklusu. Nasuprot tome, idealni Otov ciklus benzinskog motora približava se procesu konstantne zapremine tokom te faze.
Idealni Dizelov ciklus[uredi | uredi izvor]
Dijagram gore prikazuje "p-V" dijagram za idealni Dizelov ciklus; gde predstavlja pritisak a zapreminu ili specifičnu zapreminu. Idealni Dizelov ciklus pretpostavlja idealan gas i ignoriše hemiju sagorevanja, procedure izduvavanja i dopunjavanja i jednostavno prati četiri različita procesa:
- 1→2 : izentropska kompresija (plavo)
- 2→3 : uvođenje toplote pod konstantnim pritiskom (crveno)
- 3→4 : izentropska ekspanzija (žuto)
- 4→1 : odvođenje toplote pod konstantnom zapreminom (zeleno) [1]
Dizel motor je toplotni motor: pretvara toplotu u rad . Tokom donjeg izentropskog procesa (plavo), energija se uvodi u sistem u vidu rada , ali prema definiciji izentropskog procesa nikakva energija se ne prenosi u sistem ili iz njega u obliku toplote. Tokom procesa sa konstantnim pritiskom (crveno, izobarski proces), energija ulazi u sistem kao toplota . Tokom gornjeg izentropskog procesa (žuto), energija se prenosi iz sistema u vidu rada , i ponovo prema definiciji izentropskog procesa nikakva energija se ne prenosi u sistem ili iz njega u obliku toplote. Tokom procesa sa konstantnom zapreminom (zeleno, izohorski proces), deo energije odlazi iz sistema smanjivanjem pritiska u vidu toplote . Rad koji napušta sistem jednak je radu koji ulazi u sistem plus razlika između toplote koja je dodata sistemu i toplote koja napušta sistem; drugim rečima, neto dobitak rada jednak je razlici između toplote koja se dodaje sistemu i toplote koja napušta sistem.
- Ulazni rad se vrši tako što klip kompresuje vazduh iz okoline
- Toplota nastaje sagorevanjem goriva
- Izlazni rad se vrši tako što se radni fluid ekspandira i gura klip
- Toplota se vrši ispuštanjem vazduha iz sistema
- Neto proizvedeni rad je jednak: -
Neto proizvedeni rad je takođe moguće predstaviti površinom obuhvaćenom ciklusom na "p-V" dijagramu. Proizvdi se po ciklusu i naziva se i korisnim radom, jer se može pretvoriti u druge korisne vrste energije i pokretati vozilo (kinetička energija ) ili proizvoditi električnu energiju. se takođe naziva bruto rad,čiji deo se koristi u sledećem ciklusu motora za kompresovanje vazduha.
Maksimalna efikasnost[uredi | uredi izvor]
Maksimalna efikasnost Dizelovog ciklusa zavisi od stepena kompresije i stepena predekspanzije. Ima sledeću formulu koristeći standardnu analizu hladnog vazduha :
gde
- je efikasnost
- je stepen predekspanzije (odnos između završne i početne zapremine u fazi sagorevanja)
- r je stepen kompresije
- je odnos specifičnih toplotnih kapaciteta [2]
Stepen predekspanzije se može izraziti u vidu temperatura kao što je prikazano u nastavku:
se može aproksimirati temperaturom plamena korišćenog goriva. Temperatura plamena se može aproksimirati adijabatskom temperaturom plamena goriva sa odgovarajućim odnosom vazduha i goriva i pritiskom kompresije . se može aproksimirati temperaturi ulaznog vazduha.
Ova formula daje samo idealnu efikasnost. Stvarna efikasnost će biti znatno niža zbog gubitaka toplote i trenja. Formula je složenija u poređenju sa formulom za Otov ciklus:
Dodatna složenost u formuli za efikasnost Dizelovog ciklusa dolazi zbog uvođenja toplote pod konstantnim pritiskom, a odbacivanje toplote pri konstantnoj zapremini. Za poređenje, Otov ciklus ima i uvođenje i odbacivanje toplote pri konstantnoj zapremini.
Upoređivanje efikasnosti sa Otovim ciklusom[uredi | uredi izvor]
Upoređujući ove dve formule može se videti da će za dati odnos kompresije ( r ) idealni Otov ciklus biti efikasniji. Međutim, pravi dizel motor će u celini biti efikasniji jer će imati mogućnost da radi pri većim stepenima kompresije. Ako bi benzinski motor imao isti stepen kompresije, došlo bi do samozapaljenja smeše i to bi značajno umanjilo efikasnost, dok je kod dizel motora samopaljenje željeno ponašanje. Pored toga, oba ova ciklusa su samo idealizacije, a stvarno ponašanje se ne razlikuje toliko. Štaviše, gore navedena formula idealnog Otovog ciklusa ne uključuje gubitke pri prigušivanju, koji se ne odnose na dizel motore.
Upotrebe[uredi | uredi izvor]
Dizel motori[uredi | uredi izvor]
Dizel motori imaju najnižu specifičnu potrošnju goriva u poređenju sa bilo kojim velikim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem koji koristi jedan ciklus (0,16 kg/kWh za veoma velike brodske motore). Dvotaktni dizel motori sa prinudnom indukcijom pod visokim pritiskom, posebno turbo punjenjem, čine veliki procenat najvećih dizel motora.
U Severnoj Americi, dizel motori se prvenstveno koriste u velikim kamionima, gde ciklus sa niskim stresom i visokom efikasnošću dovodi do mnogo dužeg veka motora i nižih operativnih troškova. Ove prednosti takođe čine dizel motor idealnim za upotrebu u železnicama.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Eastop & McConkey 1993, Applied Thermodynamics for Engineering Technologists, Pearson Education Limited, Fifth Edition, p.137
- ^ „The Diesel Engine”.