Dimitrije Rostovski
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: članak je napisan hagiografskim stilom, a takođe je najverovatnije i istorijski neutemeljen. |
Dimitrije Rostovski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. decembar 1651. |
Mesto rođenja | Makarov, |
Datum smrti | 28. oktobar 1709.57 god.) ( |
Mesto smrti | Rostov, Rusko carstvo |
Mitropolit Dimitrije Rostovski (svetovno ime Danila Savvič Tuptalo; 11. decembra 1651, Makarov kod Kijeva - 28. oktobar 1709, Rostov) — episkop Ruske pravoslavne crkve, mitropolit Rostovski i Jaroslavski; duhovni pisac, agiograf, propovednik, učitelj.
Školovao se u Bratskom učilištu pri Bogojavljenjskoj crkvi u Kijevu. U osamnaestoj godini prima monaški postrig u manastiru Svetog Kirila u Kijevu i dobija ime Dimitrije. Mitropolit Josif Tukaljski postavlja ga u čin jerođakona 1669. Usledilo je rukopolaganje u čin jeromonaha 1675. i postavljenje za propovednika pri Černjigovskoj eparhiji od tamošnjeg arhiepiskopa Lazara Baranoviča. Ubrzo se glas o nadarenom propovedniku raširio po čitavoj Ukrajini i Litvaniji, tako da ga mnoge obitelji pozivaju da u njima kazuje svoje besede.
Rukovođen blagočastivim usrđem za učvršćenje već ugroženog pravoslavlja, Dimitrije počinje da propoveda u Litvaniji, u manastiru Svetoga Duha u Vilnu i Sluckom manastiru Preobraženja Gospodnjeg. Vrativši se posle tri godine u Ukrajinu, nastanio se u Nikolajevskom Krupickom manastiru u Baturinu. 1681. postavljen je za igumana Maksakovskog manastira Preobraženja Gospodnjeg, a sledeće godine preveden je u Baturinski manastir; ubrzo se odriče igumanskog čina u želji da se posveti usamljeničkom životu. U to doba prima poziv od arhimandrita Kijevopečerskog manastira Varlaama da dođe u Lavru i počne se baviti sakupljanjem, ispravljanjem i izdavanjem žitija svetih (Četjih Mineja), što on i prihvata. 1686. na nagovaranje hetmana Mazepe i sveštenstva ponovo preuzima dužnost igumana u Baturinskoj obitelji; 1697. postavljen je za igumana manastira Svetog Kirila u Kijevu, zatim proizveden u čin arhimandrita Uspenjskog manastira u Černjigovu, a 1699. poslat je u Novgorod-Severski manastir. 1701. hirotonisan za mitropolita Toboljskog i Sibirskog, da bi 1702. bio preveden na katedru Mitropolije Rostovske i Jaroslavske. Ovde osniva bogosloviju, a uspehe doživljava i u borbi sa mnogobrojnim raskolnicima nastanjenim na tlu poverene mu eparhije; piše pouke narodu, bavi se bogoslovskim radom.
Ostavio za sobom brojna dela: Četje Mineje, na kojima je radio 20 godina, zbirku pouka Duhovni azbučnik, apologetske i polemičke spise, više letopisa, duhovne pesme i drame u stihu. Rostovskom eparhijom upravljao je samo sedam godina; umro je 28. oktobra 1709. i pogreben u manastiru Svetog Jakova u Rostovu. Njegove netruležne mošti obretene su 21. septembra 1752. Kanonizovan 1757. na osnovu osvedočenosti u netruležnost njegovih moštiju i istinitost čudesa koja su se kraj njih dešavala.
Spomen mu se slavi 28. oktobra (dan upokojenja) i 21. septembra (dan obretenja moštiju).
Literatura[uredi | uredi izvor]
Slovarь istoričeskiй o Svяtыh, proslavlennыh v Rossiйskoй Cerkvi, i o nekotorыh podvižnikah blagočestiя, mestno čtimыh. Moskva, 1990; M. Bulgakov, Istoriя Russkoй Cerkvi. Moskva, 1996; M. V. Tolstoй, Istoriя Russkoй Cerkvi. Moskva, 1991; G. Florovskiй, Puti russkogo bogosloviя. Pariž, 1937.