Električna gitara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Električna gitara
1954 Gibson Les Pol prilagođena električna gitara[1][2]
Drugi naziviElektrična gitara
KlasifikacijaŽičani instrument
Hornobestel-Zaks sistem321.322
Razvijen1932, Sjedinjene Države
Opseg
(gitara podešena na E standard)
Električna gitara

Električna gitara je žičani muzički instrument, vrsta gitare koja radi na struju. Zvuk se dobija trzanjem čelične žice koja se nalazi u elektromagnetskom polju i potom se vibracije pretvaraju u promenu električnog napona pomoću konvertora. Električna gitara se često koristi u džez, rok i hevi metal muzici.[3] Prva električna gitara je nastala 1935. godine.

Kod električne gitare jedan ili više elektromagnetskih konvertora (snimača zvuka ili engl. pickup-ova) pretvaraju vibracije čeličnih žica u električne signale, koje je moguće pojačati i procesovati.

Najpoznatije i najbrojnije električne gitare su Fender stratokaster[4][5] (Fender Stratocaster, 1954) firme Fender i Gibson Les Pol (Gibson Les Paul, 1952) firme Gibson. Slede Fender telekaster (Fender Telecaster, 1950) i Gibson SG (Gibson SG, 1961). Ove gitare se proizvode i danas.

Fender stratokaster ima dva reza (engl. cutaway, na srpski pogrešno prevedeno kao rogovi) odnosno, dva ulegnuća na vratu koja omogućavaju dobijanje visokih tonova. Gitara ima i tri snimača zvuka. Gibson Les Pol ima jedan rez i dva snimača zvuka. Pored snimača zvuka, na razlikovanje modela po zvuku utiču i konstrukcije gitare, te materijal od kojeg je gitara izrađena (vrsta drveta itd.). Gibson Les Pol ima „topliji“ zvuk, dok je zvuk stratokastera malo oštriji.

Postoje i druge vrste električnih gitara, a izrađuje se i gitare za pojedine vrste muzike (npr. Gibson flajing V, (leteća v), te eksplorer (takođe Gibsonov), zatim modeli firmi Džekson i B. S. Rič). Modeli stratokaster i Les Pol su ipak najpopularniji.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ideja električne gitare nastala je oko 1920. godine, kad su se tražile mogućnosti da gitara bude glasnija i ostvarljivija.[6] Ondašnji komercijalni i džez orkestri kao i studije za snimanje pozivali su proizvođače muzičkih instrumenata da naprave glasnije i jače gitare. Oko 1930. godine uvidelo se da se ovo može postići jedino uz električno pojačanje. Nova metoda naravno imala je i protivnika koji su smatrali da bi muzika time propadala. Prve električne gitare svirale su se u kantri, džez i bluz muzici.

Oko 1923. godine je Lojd Loar (Lloyd Loar) eksperimentisao sa elektromagnetnim konvertorima. Napravio je senzor koji je primao vibracije tela gitare i pretvarao u električne signale.[7] Pošto su senzori bili prilično nepraktični, taj sistem nije imao veliki komercijalni uspeh.

Džordž Bjučemp (George Beauchamp) je zajedno sa Adolfom Rikenbejkerom (Adolph Rickenbacker) 1931. godine napravio zvukosnimatelj koji je primao vibracije direktno sa žica gitare.[8] Zvukosnimatelj je stavio na jednu tzv. lapsteel ili havajsku gitaru. Nastao je osnovni princip današnjih električnih i time prva električna gitara.[9][10] Patent za gitaru koja je nazvana frying pan (na srpskom: tiganj za pečenje), poslat je 1932 u Vašington na overu. U Vašingtonu su bili skeptični prema novoj gitari, i kad je 1937 stigla overa, drugi proizvođači već su imali svoje modele električnih gitara, tako da patentiranje najzad nije ništa pomoglo.[11][12][13][14]

Prva regularna serijska električna gitara bila je ES-150 (ES-150) iz 1936. godine od firme Gibson. ES-150 bila je namenjena kao džez-gitara. ES je stajalo electric spanish, manje zbog klasične „španske“ gitare nego zbog načina rukohvata nasuprot havajskim gitarama kao što je bila gitara od Bjučempa i Rikenbejkera. 150 je stajalo za ondašnju zvaničnu prodajnu cenu od 150 američkih dolara.

Sledeći korak bio je the Log (na srpskom: panj) iz 1941. godine od Les Pola. Les Pol je uzeo akustičnu gitaru, isekao je u sredini i tu ubacio elektromagnetni konvertor. Time su znatno redukovane reakcije vibracija električnih gitara. Ovim se stvorio pravac tzv. solidbody-gitarama, tj. gitare sa jednim telom.

Prvu električnu gitaru sa jednim ili masivnim telom (solidbody) napravili su 1948. godine Pol Bigsbi (Paul Bigsby) i kantri muzičar Merl Trejvis (Merle Travis). Ova gitara u raznim varijantama prodavala se do ranih 1960-ih.

Na osnovi gitare od Bigsbija i Trejvisa je Leo Fender 1950. godine napravio svoju esquire-gitaru, koju će nešto kasnije da preimenuje u telekaster. Telekasterka je prva električna gitara koja je ušla u masovnu proizvodnju. Telekasterku slede Les Pol od Gibsona iz 1952. godine i stratokasterka iz 1954. godine, sa kojima konačno počinje era električnih gitara .

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Duchossoir, A. R. (1998-07-01) [1994]. Gibson Electrics: The Classic Years: An Illustrated History from the Mid-'30s to the Mid-'60s. Milwaukee, WI USA: Hal Leonard. ISBN 0-7935-9210-0. Pristupljeno 2012-12-23. „Equally, the electronics combined Seth Lover's Alnico pickup in the neck position with a regular P-90 in the bridge for tonal versatility. 
  2. ^ Hunter, Dave (2014). The Gibson Les Paul The Illustrated Story of the Guitar That Changed Rock. Voyageur Press. ISBN 9781627881395. 
  3. ^ Hempstead, Colin; Worthington, William E. (2005). Encyclopedia of 20th-Century Technology, Volume 2. Taylor & Francis. str. 793. ISBN 1-57958-464-0. 
  4. ^ D'arcy, David (12. 11. 2000). „ART/ARCHITECTURE; Strummed by One Hand, Sculptured by Another”. The New York Times. Pristupljeno 2. 5. 2010. 
  5. ^ Mitchell, Ed (28. 12. 2011). „IN PRAISE OF: The Fender Stratocaster”. Musicradar.com. Pristupljeno 14. 12. 2013. 
  6. ^ Wheelwright, Lynn; Carter, Walter (28 April 2010). [1]. Vintage Guitar. Retrieved 10 July 2014.
  7. ^ Center, Lemelson. „Invention: Electric Guitar”. www.invention.si.edu. Lemelson Center for the Study of Invention and Innovation. Arhivirano iz originala 24. 8. 2018. g. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  8. ^ Wheeler, Tom (1978). The Guitar Book: A Handbook for Electric & Acoustic Guitarists. Harpercollins. str. 153. ISBN 0-06-014579-X. 
  9. ^ Smith, Richard R. (1987). The History of Rickenbacker Guitars. Centerstream Publications. str. 10. ISBN 978-0-931759-15-4. 
  10. ^ „Guitar E – berichte und fotos”. viewgoods.de. Arhivirano iz originala 25. 10. 2011. g. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  11. ^ Editorial, Retrofret. „An Important and Historical Instrument”. Retrofret Vintage Guitars. Retrofret. Pristupljeno 16. 3. 2017. 
  12. ^ Corporation, Richenbacker International. „The Earliest Days of the Electric Guitar”. Rickenbacker. RIC. Arhivirano iz originala 24. 12. 2005. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  13. ^ USPTO, USPTO. „Stringed Instrument (Tremolo)”. Google Patents. USPTO. Pristupljeno 8. 8. 2016. 
  14. ^ USPTO, USPTO. „Electric Stringed Musical Instrument”. google.patents. USPTO. Pristupljeno 8. 8. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]