Životni standard u Jugoslaviji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pozicija i veličina Jugoslavije kroz godine:
1918–1941 —  Kraljevina Jugoslavija
1945–1992 —  SFR Jugoslavija
1992–2003 —  SR Jugoslavija

Pri analizi životnog standarda u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata se ima u vidu njegovo uže značenje. Drugim rečima, ovo razmatranje je ograničeno na posmatranje lične i zajedničke potrošnje u Jugoslaviji. Dinamičan porast proizvodnje, koji je ostvaren u SFRJ tokom posleratnog perioda, širio je materijalnu osnovu za podmirivanje raznovrsnih potreba ljudi.[1][2]

Detaljniji uvid u kretanje lične potrošnje pruža tabela

SFRJ
Izračunato na osnovu podataka SGJ-1980 i SGJ-1991
1953-1964 (1952=100) 1965-1979 (1964=100) 1980-1989 (1979=100) 1953-1989 (1952=100)
6,9 5,4 0,1 4,4

Posleratno razdoblje[uredi | uredi izvor]

U prvim posleratnim godinama napori društva su bili usmereni na ubrzanje privrednog razvoja. Visoka izdavanja za akumulaciju i investicije[3] nisu ostavljala prostor za povećanje lične potrošnje. Od 1952. godine lična potrošnja počinje da raste, i to najpre umerenim tempom do 1956, a zatim veoma brzo. U celom posmatranom periodu ona se povećala ѕa 5,2 puta, uz prosečnu godišnju stopu rasta od 4,4%. Dugoročno gledano tempo povećanja lične potrošnje slabi. Do drastičnog usporavanja dolaѕi u osamdesetim godinama kada lična potrošnja beleži neznatan rast od 0,1% prosečno godišnje.

Posleratni period[4] je obeležen značajnim promenama u strukturi lične potrošnje. Sve do 1979. godine te promene su sledile uobičajen obrazac smanjivanja relativnog udela izdataka za ishranu, odeću, obuću, piće i duvan. Troškovi ishrane su na početku posleratnog razvoja činili više od polovine svih izdataka ѕa ličnu potrošnju, da bi se krajem sedamdesetih godina sveli na manje od 2/5. Navedenim promenama oslobođen je prostor za potpunije zadovoljavanje drugih potreba, svojstvenih višem nivou privrednog i društvenog razvoja.

1952 1964 1979 1989
Ishrana 53,7 44,9 37,7 38,7
Piće i duvan 13,6 9,2 10,6 9,7
Odeća i obuća 18,8 15,9 11,3 9,5
Nameštaj i opr.za domaćinstvo 4,8 8,6 9,7 8,9
Ogrev, osvetljenje i održ.stana 6,3 4,8 7,3 7,9
Higijena 2,6 3,9 3,8 3,9
Obrazovanje i kultura 0,7 3,3 4,2 4,5
Saobraćaj i PTT usluge 1,7 5,9 11,8 11,6
Neraspoređeno -4,5 0,6 - -

Ekonomska kriza[uredi | uredi izvor]

Sa izbijanjem ekonomske krize 80-tih godina dolaze do izražaja nepovoljna kretanja u strukturi lične potrošnje. Učešće izdataka ѕa ishranu ponovo raste, dok se udeo troškova za zadovoljavanje nekih potreba višeg reda smanjuje, npr. trajnih potrošnih dobara, u koja spadaju nameštaj i oprema ѕa domaćinstvo. SFRJ je postigla značajne rezultate i u oblasti zajedničke potrošnje. Karakter društvenih odnosa (socijalizam) obavezivao je SFRJ na relativno velika izdvajanja za ove svrhe.

1964. 1979. 1989.
Ukupno 10,3 13,1 12,3
Obrazovanje 3,5 4,7 3,7
Naučno-istraživačka delatnost 0,9 1,3 1,2
Kultura i umetnost 0,9 1,4 1,2
Zdravstvena zaštita 4,0 4,7 5,0
Socijalna zaštita 1,0 1,0 1,2

Izdaci za obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, kako pokazuju navedeni podaci, učestvuju sa najvećim procentom u društvenom proizvodu. O nesumnjivom napretku obrazovanja tokom posleratnog prerioda svedoče mnogi pokazatelji. Pomenimo samo da je znatno povećan broj škola, proširen nastavni kadar i poboljšana njegova kvalifikaciona struktura.Razvoj školstva uticao je na podizanje obrazovanog nivoa stanovništva,o čemu je ranije bilo reči.

Značajni rezultati su postignuti i u zdravstvenoj zaštiti i poboljšanju zdravstvenog stanja stanovništva. Povećani su kapaciteti zdravstvenih organizacija i broj stručnih kadrova. U 1952. godini je bilo 6.364 lekara, a u 1989. godini 7,3 puta više tj. 46.399. Naučno-istraživačka delatnost je takođe napredovala. Postignuti razvoj više potrvđuju podaci o povećanju naučno-istraživačkog kadra i širenju mreže naučnih ustanova nego o stvarnoj zasnovanosti nove proizvodnje i tehnologije na sopstvenim pronalascima. Treba imati u vidu da se nauka pre svega javlja kao važan činilac privrednog razvoja, a tek indirektno kao elemenat životnog standardda.

Osamdesetih godina se kriza javljala kroz inflaciju i nedostatak nekih roba na tržištu. Ovo je rešavano povoljnim kreditima, ograničavanjem potrošnje ili izdavanjem bonova za pojedinu robu.

Ekonomske nedaće kroz koje su Srbije i Crna Gora (SR Jugoslavija) prošle u devedesetim godinama nepovoljno su se odrazile na životne uslove stanovništva. Prosečna zarada u 2000. iznosila je tek 37% zarade ostvarene u 1990, a prosečna penzija 40% njenog nivoa iz pomenute godine. U takvim okolnostima osetno je smanjena lična potrošnja stanovništva.

1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999, 1992-1999.
-21,3 -32,5 11,2 12,4 14,4 4,5 4,1 -18,0 -4,7

Devedesete i ekonomske reforme[uredi | uredi izvor]

Veliki pad lične potrošnje početkom devedesetih izazvao je negativne promene u njenoj strukturi, a posebno u nivou i kvalitetu ishrane. Udeo rashoda za ishranu u ukupnoj ličnoj potrošnji povećao se na preko 50% u 1993. da bi se ѕatim postepeno smanjivao, tako da je u 1998. iznosio oko 43%. Poslednjih godina, počevši od ratne 1999, udeo ishrane ponovo raste i u 2001. premašuje 50%. Proces siromašenja velikog dela stanovništva naše zemlje tokom devedesetih godina bio je očigledan. Empirijske analize to sasvim jasno potvrđuju. Teške ekonomske prilike u zemlji, obeležene velikim padom proizvodnje, kao i hiperinflacijom, povećanjem razmera otvorene i prikrivene nezaposlenosti, smanjivanjem realnih prihoda stanovništva,neminovno su dovele do širenja siromaštva.

Prema jednom istraživanju, koje se zasniva na liniji siromaštva od $4 jednake kupovne snage dnevno, u SFRJ je 1994. godini gotovo četvrtina stanovništva (23,5% ili oko 2,3 miliona ljudi) živela u siromaštvu.U odnosu na 1990. godinu, kada je udeo (broj) siromašnih iznosio 7,7% (oko 755 hiljada ljudi) razmere siromaštva su povećane za više od tri puta. Uz tradicionalnu sirotinju, među siromašnim stanovnicima Srbije i Crne Gore (SRJ) u 1994. našao se i ne mali broj novih siromaha iѕ redova srednje klase, koja se brzo topila u uslovima sveopšte krize u privredi i društvu.

Sa poboljšanjem ekonomskih prilika u zemlji mnogi od njih su uspeli da se izvuku ispod linije siromaštva i poprave svoj socioekonomski položaj. Analiza siromaštva u Srbiji i Crnoj Gori (SRJ), koja počiva na liniji siromaštva utvrđenoj na bazi vrednosti minimuma potrošačke korpe proizvoda i usluga neophodnih za zadovoljavanje potreba domaćinstava, pokazuje da je broj siromašnih opao od 2.413 hiljada u 1992. na 2.183 hiljade u 1995, odnosno 1.833 hiljade u 1997. godini. Odgovarajuće stope siromaštva su iznosile redom 23,1%, 20,7%, i 17,3% U 1999. udeo siromašnih u ukupnom stanovništvu SR Jugoslavije (ovog puta bez KiM) dostiže 29,4%. Na povećanje razmera siromaštva prevashodno je uticalo NATO bombardovanje, koje je dovelo do osetnog pada realnog društvenog proizvoda, što se nepovoljno odrazilo na visinu plata, penzija i socijalnih davanja, posmatranih u realnom izrazu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Story of Yugoslavia”. The New York Times (na jeziku: engleski). 23. 01. 1990. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 13. 12. 2018. 
  2. ^ Devetaković, Stevan; Gavrilović, Biljana Jovanović; Rikalović, Gojko. Nacionalna Ekonomija. Ekonomski fakultet u Beogradu. 
  3. ^ „INVESTICIONA POLITIKA I INVESTICIONA ULAGANJA PREDUZEĆA”. Scribd (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  4. ^ „Posledice Drugog svetskog rata, holokaust, genocid, stradanja u ratu Flashcards”. Quizlet (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-18. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nacionalna Ekonomija,Stevan Devetaković; Biljana Jovanović Gavrilović; Gojko Rikalović,Ekonomski Fakultet u Beogradu