Zlatna trojka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Službeni logo „Triple Gold Club“
Tri komponente Zlatne trojke: zlatna olimpijska medalja (gore levo), svetsko zlato (dole levo) i trofej Stenli kupa (desno)

Zlatna trojka (engl. Triple Gold Club) je sportsko priznanje koje se dodeljuje igračima i trenerima u hokeju na ledu koji su tokom karijere uspeli da osvoje tri najvažnija trofeja u ovom sportu: zlatnu medalju na Olimpijskim igrama i Svetskom prvenstvu i Stenli kup. Stenli kup je trofej koji se dodeljuje pobedniku Nacionalne hokejaške lige (ili NHL) koja se smatra najjačim klupskim takmičenjem u hokeju na ledu u svetskim okvirima. Prema Međunarodnoj hokejaškoj federaciji to su „tri najvažnija trofeja u hokejaškom sportu“.[1]

Prvi članovi zlatnog kluba postali su švedski hokejaši Tomas Jonson, Mats Neslund i Hokan Job nakon što je 27. februara 1994. Švedska osvojila zlatnu olimpijsku medalju na igrama u Lilehameru. Sam termin je postao jako popularan nakon što je reprezentacija Kanade osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Solt Lejk Sitiju 2002. kada su tri kanadska hokejaša postala članovi kluba (Rob Blejk, Džo Sakik i Brendan Šanahan).[2][3][4] Međunarodna hokejaška federacija je 8. maja 2007. ustanovila ovaj „klub“ i pripremila nagrade za igrače i trenere koji osvoje tri pomenuta trofeja.[5][6][7] Prva ceremonija prijema u „klub“ trebalo je da se održi tokom svetskog prvenstva 2008. u Kanadi ali je pomerena na inauguracioni turnir Viktorija kupa koji je održan u oktobru iste godine.[7][8] Ipak, ceremonija prijema prva 22 člana u klub bila je 22. februara 2010. tokom zimske olimpijade u Vankuveru.[9]

Zaključno sa 2011. 25 igrača i jedan trener su članovi „kluba“ — po devet Šveđana i Kanađana, šest Rusa i dva Čeha. U klubu nema nijednog golmana.[1] Ubedljivo najmanje vremena za prijem u članstvo „kluba“ trebalo je Šveđanima Niklasu Kronvalu, Mikaelu Samuelsonu i Henriku Zeterbergu koji su 2006. osvojili olimpijsko i svetsko zlato, a 2008. i NHL titulu sa Detroit red vingsima.[10] Ruski hokejaš Vjačeslav Fetisov je čak 19 godina čekao treću titulu. Najmlađi član kluba je Džonatan Tejvs koji je u trenutku prijema (2010) imao svega 22 godine. Fetisov, Igor Larionov i Peter Forsberg su jedini hokejaši koji su svaki od ova tri trofeja osvajali najmanje dva puta. Čak devet članova Detroit red vingsa se nalazi na ovom spisku, što ovaj HNL klub čini ubedljivo najuspešnijim.

Prvi trener, član kluba, postao je Majk Bebkok koji je sa selekcijom Kanade osvojio zlatne medalje na Olimpijadi 2010. i svetskom prvenstvu 2004. a sa Detroitom osvojio NHL titulu 2008. godine.[11]

Hokejaška „trijada“[uredi | uredi izvor]

Međunarodna hokejaška federacija smatra „zlatni klub“ simboličnim „klubom odabranih“ koji su u hokejaškom sportu tokom karijere uspeli da osvoje tri najvažnija trofeja koja postoje u tom sportu. Važno je napomenuti da IIHF nije dozvoljavao profesionalnim igračima iz NHL lige da nastupaju na svetskim prvenstvima sve do 1977. a profesionalcima je učešće na Olimpijadama dozvoljeno tek 1998. (na oba takmičenja nastupali igrači amateri).[1] Sa druge strane igračima iz istočne Evrope nije bilo dozvoljeno igranje u NHL ligi sve do pada gvozdene zavese 1989.[1]

Zlatna olimpijska medalja[uredi | uredi izvor]

Prvo hokejaško takmičenje na Olimpijskim igrama održano je 1920. godine u Antverpenu u okviru programa Letnjih olimpijskih igara, da bi već 1924. bilo uvršteno u program Zimskih igara (Šamoni 1924).[12][13] Pošto su Olimpijske igre zamišljene kao smotra sportista amatera, a profesionalizam je bio strogo zabranjen, hokejašima koji su nastupali u bilo kojoj profesionalnoj ligi nije bilo dozvoljeno učešće na Igrama. Tokom prve tri decenije hokejaške olimpijske istorije, kanadski hokejaši amateri su osvojili čak 6 od ukupno 7 zlatnih medalja. Kanadsku dominaciju prekinuli su Sovjeti 1956. koji samo dva puta od početka učestvovanja nisu osvajali zlata (na Igrama 1960. i 1980). Još samo tri nacionalna tima su uspela da se okite zlatnim medaljama: Ujedinjeno Kraljevstvo 1936, Švedska 1994. i 2006. i Češka 1998.[14]

Međunarodni olimpijski komitet je tek 1988. godine dozvolio svim sportistima bez obzira na njihove klupske karijere da se takmiče na Olimpijskim igrama. Međutim, uprava NHL lige nije se slagala sa idejom da njihovi najbolji igrači nastupaju za svoje reprezentativne selekcije pošto se olimpijski turnir obično održava tokom meseca februara usred klupske sezone. Dogovor o nastupima NHL profesionalaca tokom olimpijskih igara postignut je tek 1998. kada su se na igrama u Naganu i pojavile prve porfesionalne hokejaške reprezentacije SAD i Kanade.[15]

Svetsko zlato[uredi | uredi izvor]

Prva tri svetska prvenstva u hokeju na ledu bili su ujedno i olimpijski turniri održani 1920, 1924 i 1928. godine, a prvo zasebno svetsko prvenstvo održano je 1930. godine. Međutim, svi hokejaški olimpijski turniri u periodu između 1920. i 1968. ujedno su se računali i kao svetska prvenstva.[16] U savremenom hokeju sve reprezentacije su podeljene u četiri divizije. U elitnoj diviziji nalazi se 16 najboljih reprezentacija, dok je po 12 reprezentacija smešteno u Diviziju I i Diviziju II (po dve grupe sa po 6 ekipa u obe divizije). Ukoliko je broj ekipa veći od 40, ti timovi se takmiče u Diviziji III. Titulu svetskog prvaka i zlatnu medalju osvaja pobednik turnira elitne divizije.

Kanada je dominirala takmičenjem sve do 1954. i uključenja Sovjetskog Saveza u takmičenja. Te dve reprezentacije obeležile su svojim rivalstvom svetski hokej sve do raspada SSSR krajem 20. veka. Početkom 21. veka veliko rivalstvo ova dva tima zamenila je takozvana „velika sedmorka“ koju pored Kanade i Rusije, čine još nacionalni timovi Švedske, Finske, Češke, SAD i Slovačke.

Pobednici Stenli kupa[uredi | uredi izvor]

Trofej Stenli kupa tradicionalno se dodeljuje pobedniku plej of serije severnoameričke profesionalne NHL lige i predstavlja najstariji trofej u profesionalnom sportu na severnoameričkom kontinentu.[17] Trofej je prelaznog tipa i između dve finalne serije plej ofa u vlasništvu je one ekipa koja je aktuelni pobednik takmičenja. Ujedno i jedini je sportski trofej na kojem se nalaze ugravirana imena svih igrača, trenera i stručnog štaba koji su učestvovali u njegovom osvajanju.[17]

Prvobitna verzija trofeja bila je mnogo manja i napravljena je od srebra, visine 18,5 cm i širine 29 cm.[18] Sadašnji trofej je mnogo većih dimenzija, a izgrađen je od legure srebra i nikla. Visina trofeja je 89,54 cm, a težina čak 15,5 kg, dok se na vrhu nalazi kopija prvobitnog trofeja.[18] Prvi trofej napravljen je 1892. i dodeljen najboljem amaterskom hokejaškom klubu u Kanadi te godine. Tvorac trofeja je tadašnji kanadski guverner Lord Stenli od Prestona.[19] I službeno se dodeljuje isključivo pobednicima NHL lige od 1926. godine.[20]

Članovi „zlatnog kluba“[uredi | uredi izvor]

 *  Igrač je ujedno i član Hokejaške kuće slavnih.[21]
Podebljani tekst označava događaj preko kojeg je igrač stekao status.

Igrači[uredi | uredi izvor]

Igrač Član od Olimpijsko zlato Svetsko zlato Stenli kup
Švedska Tomas Jonson 27. februar 1994. Švedska 1994. Švedska 1991. Njujork ajlandersi 1982, 1983.
Švedska Mats Neslund 27. februar 1994. Švedska 1994. Švedska 1991. Montreal kanadijansi 1986.
Švedska Hokan Lob 27. februar 1994. Švedska 1994. Švedska 1987, 1991. Kalgari flejmsi 1989
Rusija Valerij Kamenski 10. jun 1996. SSSR 1988. SSSR 1986, 1989, 1990. Kolorado avalanči 1996.
Rusija Aleksej Gusarov 10. jun 1996. SSSR 1988. SSSR 1986, 1989, 1990. Kolorado avalanči 1996.
Švedska Peter Forsberg 10. jun 1996. Švedska 1994, 2006. Švedska 1992, 1998. Kolorado avalanči 1996, 2001.
Rusija Vjačeslav Fetisov * 7. jun 1997. SSSR 1984, 1988. SSSR 1978, 1981, 1982, 1983,
1986, 1989, 1990.
Detroit red vingsi 1997, 1998.
Rusija Igor Larionov * 7. jun 1997. SSSR 1984, 1988. SSSR 1982, 1983, 1986, 1989. Detroit red vingsi 1997, 1998, 2002.
Rusija Aleksandar Mogiljni 10. jun 2010. SSSR 1988. SSSR 1989. Nju Džerzi devilsi 2000.
Rusija Vladimir Malahov 10. jun 2010. Ujedinjeni tim 1992. SSSR 1990. Nju Džerzi devilsi 2000.
Kanada Rob Blejk 24. februar 2002. Kanada 2002. Kanada 1994, 1997. Kolorado avalanči 2001.
Kanada Džo Sakik 24. februar 2002. Kanada 2002. Kanada 1994. Kolorado avalanči 1996, 2001.
Kanada Brendan Šanahan 24. februar 2002. Kanada 2002. Kanada 1994. Detroit red vingsi 1997, 1998, 2002.
Kanada Skot Nidermajer 9. maj 2004. Kanada 2002, 2010. Kanada 2004. Nju Džerzi devilsi 1995, 2000, 2003
Anahajm daksi 2007.
Češka Jaromir Jagr 15. maj 2005. Češka 1998. Češka 2005, 2010. Pitsburg pengvinsi 1991, 1992.
Češka Jirži Šlegr 15. maj 2005. Češka 1998. Češka 2005. Detroit red vingsi 2002.
Švedska Niklas Lindstrom 26. februar 2006. Švedska 2006. Švedska 1991. Detroit red vingsi 1997, 1998, 2002, 2008.
Švedska Fredrik Modin 26. februar 2006. Švedska 2006. Švedska 1998. Tampa bej lajtningsi 2004.
Kanada Kris Pronger 6. jun 2007. Kanada 2002, 2010. Kanada 1997. Anahajm daksi 2007.
Švedska Niklas Kronval 4. jun 2008. Švedska 2006. Švedska 2006. Detroit red vingsi 2008.
Švedska Henrik Zeterberg 4. jun 2008. Švedska 2006. Švedska 2006. Detroit red vingsi 2008.
Švedska Mikael Samuelson 4. jun 2008. Švedska 2006. Švedska 2006. Detroit red vingsi 2008.
Kanada Erik Stal 28. februar 2010. Kanada 2010. Kanada 2007. Karolina harikensi 2006.
Kanada Džonatan Tejvs 9. jun 2010. Kanada 2010. Kanada 2007. Čikago blekhoksi 2010.
Kanada Patris Beržeron 15. jun 2011. Kanada 2010. Kanada 2004. Boston bruinsi 2011.
Kanada Sidni Krozbi 17. maj 2015. Kanada 2010, 2014. Kanada 2015. Pitsburg pengvinsi 2009.
Kanada Kori Peri 22. maj 2016. Kanada 2010, 2014. Kanada 2016. Anahajm daksi 2007.
Rusija Pavel Dacjuk 25. februar 2018. Rusija 2018. Rusija 2012. Detroit red vingsi 2002, 2008.

Treneri[uredi | uredi izvor]

Trener Član od Olimpijsko zlato Svetsko zlato Stenli kup
Kanada Majk Bebkok 28. februar 2010. Kanada 2010 Kanada 2004. Detroit red vingsi 2008.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Podnieks, Andrew (2008-03-25). "Triple Gold Goalies... not". Архивирано на сајту Wayback Machine (18. фебруар 2009) International Ice Hockey Federation. , Pristupljeno 29. 11. 2011.
  2. ^ Barnes, Don (2002-02-25). "Welcome to the Triple Gold Club: Blake, Sakic, Shanahan: New members to elite club: Olympics, worlds, Stanley Cup". National Post.
  3. ^ Scanlan, Wayne (2002-02-24). "Triple Gold Club awaits Canadian trio". Edmonton Journal.
  4. ^ Buffery, Steve (2001-12-26). "Skating a fine line". Архивирано 2012-07-18 на сајту Archive.today Toronto Sun., Pristupljeno 29. 11. 2011.
  5. ^ Associated Press (2007-05-08). "Europe's top club to play an NHL team in new tournament". International Herald Tribune., Pristupljeno 29. 11. 2011.
  6. ^ Associated Press (2007-05-08). "Winner of three-team tourney to get Victoria Cup". ESPN. , Pristupljeno 29. 11. 2011.
  7. ^ a b "Triple Gold Club expands to 22". Архивирано на сајту Wayback Machine (18. фебруар 2009) International Ice Hockey Federation. 2008-06-05. , Pristupljeno 29. 11. 2011.
  8. ^ "PR & Media Activities". International Ice Hockey Federation., Pristupljeno 29. 11. 2011.
  9. ^ "Hockey elite highlight Triple Gold Club". CTV Olympics. 2010-02-23., Pristupljeno 29. 11. 2011.
  10. ^ Cox, Damien (2008-06-06). "King Henrik of Hockeytown". Toronto Star., Pristupljeno 29. 11. 2011.
  11. ^ "Triple gold for Eric Staal". Архивирано на сајту Wayback Machine (4. јун 2011) International Ice Hockey Federation. 2010-02-28., Pristupljeno 29. 11. 2011.
  12. ^ "This Day in History 1924: First Winter Olympics". Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2009) This day in History. A&E Television Networks., Pristupljeno 30. 11. 2011.
  13. ^ Hansen, Kenth (May 1996). "The Birth of Swedish Ice Hockey - Antwerp 1920". Архивирано на сајту Wayback Machine (2. април 2012) Citius, Altius, Fortius (International Society of Olympic Historians) 4 (2): 5–27.
  14. ^ "Olympic ice hockey tournaments, men". International Ice Hockey Federation. , Pristupljeno 30. 11. 2011.
  15. ^ Lapointe, Joe (1997-09-16). "The N.H.L.'s Olympic Gamble; Stars' Participation in Nagano Could Raise Sport's Profile". The New York Times., Pristupljeno 30. 11. 2011.
  16. ^ "International hockey timeline". International Ice Hockey Federation, Pristupljeno 30. 11. 2011.
  17. ^ a b "Stanley Cup Fun Facts". Архивирано на сајту Wayback Machine (16. октобар 2011) National Hockey League. , Pristupljeno 1. 12. 2011.
  18. ^ a b "Stanley Cup Engraving Facts, Firsts, and Faux Pas". Архивирано на сајту Wayback Machine (2. новембар 2008) Hockey Hall of Fame., Pristupljeno 1. 12. 2011.
  19. ^ "The Stanley Cup". Архивирано на сајту Wayback Machine (2. јул 2009) National Hockey League., Pristupljeno 1. 12. 2011.
  20. ^ "Court:Non-NHL teams could vie for Cup". The Sports Network. 2006-02-07., Pristupljeno 1. 12. 2011.
  21. ^ „List of honored Players”. Hockey Hall of Fame. Arhivirano iz originala 18. 02. 2009. g. Pristupljeno 29. 11. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]