Ivan Vojnić Tunić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Vojnić Tunić
Datum rođenja1898.
Datum smrtinepoznat

Ivan (Janoš) Vojnić Tunić je bio bunjevački kulturni, politički i javni radnik. Radio je kao gimnazijski nastavnik.[1]

Politički rad[uredi | uredi izvor]

Ivan Vojnić Tunić dao je doprinos naporima za prisajedinjenje Subotice Kraljevini Srbiji. Naime, 5. novembra 1918, nastojanjem Blaška Rajića, u stanu advokata Vladislava Manojlovića doneta je odluka da se u Subotici osnuje Bunjevačko-srpski narodni odbor. Šime Milodanović je izabran na čelo tog odbora. Učesnici sastanka koji su izabrali Milodanovića bili su Blaško Rajić, braća Vladislav i Jovan Manojlović (domaćini susreta), Petar Bajić, Gavro Čović, Ilija Kujundžić, Albe Malagurski, Radivoj Miladinović, Stipan Matijević, Andrija Mazić, Đurica Ognjanov, Lazar Orčić, Joso Prćić, Marko Protić, Tošo Segedinčev, Vojislav Stanković, Bogdan Svirčević, Joso Vojnić Hajduk i dr., a među njima Ivan Vojnić Tunić. Dve trećine prisutnih bili su Bunjevci, a trećina Srbi. Odlučeno je da se osnuje narodna straža. Odbor je raspušten 26. decembra 1918. odlukom Narodne uprave za Bačku, Banat i Baranju.[2]

Na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. novembra 1918. proglašeno je priključenje Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji i osnovan telo Veliki narodni savet čija je nadležnost bila da „donosi potrebne uredbe i naredbe, postavlja Narodnu upravu i vrši nadzor nad njom”. Stipan Vojnić Tunić je bio među tim subotičkim Bunjevcima koje su bili ušli u sastav tog tela, pored Blaška Rajića, Mirka Ivkovića Ivandekića, Fabijana (Babijana) Malagurskog, Vojislava Stankovića i Ivana Vojnića Tunića.[3]

Kulturno-prosvetni rad[uredi | uredi izvor]

Nakon osnivanja Bunjevačke gradske velike gimnazije postao je privremeni upravnik te institucije. Februara 1919. godine tražio je Gradskog Senata Subotice sredstva za nabavku školskih udžbenika u Zagrebu za novu školsku godinu. Maja iste godine postao je zamenik direktora. Sledeće školske godine postao je direktor.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Subotica nekada Stevan Mačković: Katalog analitičkog inventara odjeljena Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920.
  2. ^ Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 23 No. 1, 1990 Ante Sekulić: Prilog istraživanja društvenog života bačkih Hrvata od 1919. do 1928, pp. 199, 202.
  3. ^ Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 23 No. 1, 1990 Ante Sekulić: Prilog istraživanja društvenog života bačkih Hrvata od 1919. do 1928, pp. 201.