Igra četiri skakača

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ovaj članak koristi algebarsku šahovsku notaciju kako bi se opisali šahovski potezi.


Igra četiri skakača
abcdefgh
8
a8 black rook
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
f8 black bishop
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
d7 black pawn
f7 black pawn
g7 black pawn
h7 black pawn
c6 black knight
f6 black knight
e5 black pawn
e4 white pawn
c3 white knight
f3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
d2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
f1 white bishop
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Potezi1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Sc3 Sf6
EHOC47—C49
GlavnoOtvorene igre

Igra četiri skakača je šahovsko otvaranje koje počinje potezima:

1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Sc3 Sf6

Daje sadržajnu manevarsku borbu. Danas se rijetko igra, jer bijeli postiže samo minimalne prednosti.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Varijante[uredi | uredi izvor]

4. Lb5[uredi | uredi izvor]

abcdefgh
8
a8 black rook
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
f8 black bishop
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
d7 black pawn
f7 black pawn
g7 black pawn
h7 black pawn
c6 black knight
f6 black knight
b5 white bishop
e5 black pawn
e4 white pawn
c3 white knight
f3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
d2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Španska varijanta: 4. Lb5

Najčešći potez bijeloga je is 4. Lb5, španska varijanta. Ova varijanta može biti postignuta sa Ruj Lopez otvaranjem, varijantom berlinske odbrane. Poslije 4. Lb5, crni ima tri glavne alternative.

Prvi od ovih alternariva je 4. Lb4, simetrična varijanta poznata kao dupla španska varijanta.

Crni može igrai agresivno sa 4. Sd4, Rubinštajn varijantu. Bijeli ne može osvojiti pješaka sa 5.She5, jer crni vraća pješaka s prednošću nakon 5. De7 6. Sf3 (6. f4 Shb5 7. Shb5 d6) Shb5 7. Shb5 Dhe4+ 8. De2 Dhe2+ 9. Khe2 Sd5 10. c4 a6! Bijeli najčešće igra 5. La4, kad crni obično nastavlja u gambit modu sa 5. Lc5 6. She5 0-0 7. Sd3 Lb6 8. e5 Se8 a slijedi d6. Još jedna linija, koja mnoge ambiciozne crne igrače odvraća od igranja Rubinsteina, je 5. Shd4 ehd4 6. e5 dhc3 7. ehf6 Dhf6 (7. chd2+ 8.Lhd2 Dhf6 9. 0-0 je opasan za crnoga) 8. dhc3 De5 +. Ovo često dovodi do brzog izvlačenja nakon 9. De2 Dhe2+.

U posljednjih nekoliko godina, crni je pokušavao 4. Ld6 sa različitim rezultatima.[1] Taj potez uklanja ubod sa 5. Lhc6, koji se sureće sa 5. dhc6, dobrom igrom. Ako bijeli igra tiho, crni će se regrupisati sa 0-0, Te8, Lf8, i d6.

4. d4[uredi | uredi izvor]

Ako bijeli igra 4. d4, nastaje škotska igra četiri skakača. Ovo vodi do otvorene pozicije, koja može biti postignuta pomoću škotske igre, 1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. d4 ehd4 4. Shd4 Sf6 5. Sc3. Ova varijanta je igrana u petoj partiji 1996. Dip Blu protiv Garija Kasparova.

Iz jednog razloga, bijeli može da odabere redoslijed četiri skakača (3. Sc3) preko škotske igre (3. d4), osim što se boji da poslije 3. d4 ehd4 4. Shd4 crni može da izabere 4. Lc5 ili 4. Dh4, je da će bijeli možda željeti da igra beogradski gambit (1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Sc3 Sf6 4. d4 ehd4 5. Sd5 !?). Iz škotske igre nije moguće doći do beogradskog gambita. Međutim, beogradski gambit je udaljen drugi po popularnosti od 5. Shd4.

4.Bc4[uredi | uredi izvor]

Daljnja mogućnost je 4. Lc4, italijanska igra četiri skakača ili pruska igra četiri skakača, popularna 1880-ih, mada se ova linija smatra inferiornom prema Pinskiju, IM Leri D. Evans ju smatra direktnom greškom.[2] Crni može sačuvati simetriju sa 4. Lc5, što vodi do tihog Gučo Pijanisima. Bolji naredni potez za bijeloga koji vodi do ove pozicije je preko gučo pijana sa 1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lc4 Lc5 4. Sc3 Sf6. Linija je omiljena među mlađim igračima zbog svog jednostavnog i lakog razvoja, ali takođe ga je uspješno iskoristio Nigel Šort protiv Antoanete Stefanove.[3]

Problem igranja ove pozicije preko igre četiri skakača je poslije 4. Lc4, pseudo-žrtva skakača sa 4. Sxe4!, trik centralne viljuške. Tada 5. Lhf7+?, iako površno atraktivan, prepušta lovački par i centralnu kontrolu crnom. Nakon 5. Khf7 6. She4 d5 7. Seg5+ Kg8, crni već prijeti 8. e4, a nakon 8. d3 h6 9. Sh3 Lg4, crni ima vrlo moćan položaj, sa neprilagođenim scijetlopoljnim lovcem, snažnim špješačkim parom u centru i sigurnim kraljem, dok bijeli treba da razrađuje kako da izolovanog viteza na h3 primiri u igru; često će trebati da se igra na g1.

Umjesto 5. Lxf7+?, bolja šansa za bijeloga da igra za jednakost je 5. Sxe4, iako 5. d5 dobrom igrom vraća figuru, 6. Ld3 (6. Lxd5? Sxd5 7. Sc3 Dd8 Estrin; 6. Lb5 dxe4 7. Sxe5 Dg5! Kolijnov Lebruk; (6. d4 dxc4 7. d5 Se7 8. Sc3 c6 Kordel–Šupli, 1905) 6. dxe4 (nedavno otkriveni 6. Sb4 je takođe igriv 7. Lxe4 Ld6 8. d4 Sxd4 9. Sxd4 exd4 10. Dxd4 0-0 11. Le3 (11. 0-0? Lxh2+ pobjeđuje) De7 (Tartakover–Atkins, London, 1922.[4]) i sada neutralan 12. 0-0 Le5 bi bio čudan za bijeloga.[5] U gornjoj liniji, ambiciozniji je 8. exd4 9. Sxd4 0-0!?, u meču između Sigberta Taraša i Emanuela Laskera 1916, koji je vodio crnoga do pobjede u 23 poteza.[6]

Još jedan pokušaj je 5. 0-0!? prenošenje u varijantu Boden–Kiesericki gambit.

4. g3[uredi | uredi izvor]

Igor Glek je favorizovao 4. g3, pripremajući razvoj lovca na g2. Prema Pinskiju, galvni odgovori crnoga su 4. Lc5 i 4. d5, oba se smatraju da će izjednačiti za crnoga. Helovin gambit stil 4. Sxe4 je takođe pokušan na velemajstorskom nivou u igri između Ilije Smirina i Bartlomeja Macieje.[7]

4. Le2[uredi | uredi izvor]

Iako se rijetko viđa, ovaj potez se može igrati. Na primjer, ako crni igra 4. Lb4, bijeli ima odgovore 5. Sd5, 5. 0-0 i 5. d3, koji zadržavaju ravnopravnost sa preciznom igrom.

4. a3[uredi | uredi izvor]

Tihi 4. a3, Gunsberg varijanta, je specijalnost poljskog velemajstora Pavela Blehma.

4. Sxe5[uredi | uredi izvor]

Sumnjivi gambit je 4. She5?!, Takozvani helovin gambit. Nakon 4. She5 5. d4, bijeli pokušava da zauzme centar sa svojim pješacima i vrati crne skakače na njihova početna polja. Velemajstor Leri Kaufman kaže da je ova linija opovrgnuta sa 5. Sc6 6. d5 Lb4! 7. dhc6 She4 8. Dd4 De7, koji pripisuje Janu Pinskom.[8] Prema Maks Eveoj uvodnoj seriji volumena 11, crni ima odlučujuću prednost nakon 5. Sg6 6. e5 Sg8 7. Lc4 d5 8. Lhd5 c6.[9]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 365chess.com
  2. ^ The Fork Trick, published in Chess Life April 2000 and May 2000 Facsimile online Arhivirano 2013-05-18 na sajtu Wayback Machine (chesscamp.net)
  3. ^ Checkpoint no. 55, Carsten Hansen, ChessCafe.com, 2003, see review of The Four Knights.
  4. ^ „Savielly Tartakower vs. Henry Ernest Atkins, London (1922)”. Chessgames.com. 
  5. ^ Dr. S. Tartakower and J. du Mont, 500 Master Games of Chess, Dover Publications, 1975, p. 53. ISBN 0-486-23208-5.
  6. ^ This game is analysed by Jan Pinski in The Four Knights, and can be played through here.
  7. ^ „Ilya Smirin vs Bartlomiej Macieja, CZE-chT 0304 2003”. ChessGames.com. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 16. 3. 2010.  and „Ilya Smirin vs Bartlomiej Macieja TCh-CZE Extraliga 2003-4 2004”. ChessGames.com. Pristupljeno 16. 3. 2010. 
  8. ^ Kaufman, Larry (2004). The Chess Advantage in Black and White. McKay Chess Library. str. 328. ISBN 0-8129-3571-3. 
  9. ^ A Breeze in the sleepy Four Knight's Game

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Ikona za klice

Ovaj članak vezan za šah je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti.

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Игра_четири_скакача&oldid=26888472”